Dragi čitatelji Barikade,
Upravo sam pri mojem putovanju vremeplovom naletio na jednu staru pjesmu, koju je daleke 1942. godine pjevao Andrija Konc. Pjevao ju je u pratnji plesnog orkestra na Krugovalnoj postaji Zagreb. Naziv te pjesme na engleskom glasi "Don't you know" ili na hrvatskom jeziku "Zar ne". Ta pjesma je u MP3 formatu i velika je svega 137 Kb. 

Pokušao sam preko svemoćnog interneta da saznam nešto o Andriji Koncu. Razočaranje, internet je bio prazan! Našao sam u međuvremnu telefonske brojeve različitih osoba u Zagrebu sa prezimenom Konc. Mislim da ću morati pozivati te ljude. Možda i naletitim na njegove rođake koji će mi o njemu moći reći nešto više.

Kako sam već došao do daleke 1942. godine, nije mi se vraćalo nazad, te sam produžio do još dalje, 1941. godine. I vidi, molim te, u toj godini se je rodio jedan od najpoznatijih pjevača na prostorima ex-YU. Riječ je o veoma poznatom pjevaču - Miši Kovaču.

Otac Jakov i majka Zrinka, dobili su te daleke 1941. godine, u Šibeniku, sina Mišu. Može se reći, Mišo je dovežen na kolicima boga rata, Marsa, jer je u toj godine i prostore ex-YU zahvatio Drugi svjetski rat. Mišo je rastao u obitelji sa sestrom Blankom i bratom Ratkom. Škola , a poslije toga zanat jednog tapetara, trebao je obilježiti životni put mladog Miše Kovača. Ali život često mijenja planove i životni put kojim se čovijek kreće.

Prvi veliki nastup na pozornici u Karlovcu izbrisao je njegove ranije planove. Pjevajući pjesmu Ray Charlesa, "I can't stop loving you", Mišo Kovač je krenuo putem uspjeha. Veliki umjetnički uspjeh postiže 1969. godine sa singl-pločom "Više se nećeš vratiti". Dvije godine kasnije, ponavlja taj uspjeh sa pjesmom "Proplakat će zora". Počinju turneje, festivalski nastupi i može se reći da Mišo niže uspjeh za uspjehom. Mišo Kovač postaje zrelijim i donosi odluku da treba da ima obitelj. Vjenčanjem sa Anitom Baturinom, Mišo Kovač ostvaruje tu težnju i već dvije godine kasnije (1975.) on i Anita postaju ponosni roditelji sina, Edija, a dvije godine kasnije, dobijaju i kčerku, Ivanu.

Može se reći, uspjeh za uspjehom, koncert za koncertom, obilježili su nastavak daljne karijera Miše Kovača. Godine 1992. dolazi do tragedije u obitelji Miše Kovača. Njegov sin Edi biva ubijen u Zagrebu, a tu vijest Mišo Kovač nikada nije potpuno prebolio. Godine 1999., pritisnut tugom i depresijama, Mišo Kovač je sam sebi pucao u prsa i taj skoro uspjeli pokušaj samoubistva donio mu je saznanje, da mu je mjesto među živima, to jest da život mora ići dalje. U tim, za Mišu Kovača teškim 90-tim godinama prošlog stoljeća, on je izgubio majku, mlađeg brata Ratka i sina Edija. Ne smije se zaboraviti da umjetnici često sa jačim emocijama doživljavaju neke stvari u usporedbi sa običnim ljudima. Uz podršku kčerke Ivane, uspio je, ipak, poslije toga snimiti jedan album pod nazivom "Budi čovjek, dobre volje". Mišo Kovač sam smatra da mu je to, vjerovatno, najbolji album svih vremena.

Mišo Kovač nam i dalje pjeva i ja mogu slobodno reći da je to velika sreća za sve nas, da se njegov glas nije ugasio. On na svoje koncerte još uvijek privuče na tisuće posjetilaca, a ne smije se zaboraviti da je on nedavno slavio 40-godišnjicu umjetničkog rada. Možda će njegova nova životna pratilja, Lidija Pintarič, uspjeti navesti Mišu Kovača da zaboravi teške udarce koje mu je zadao život. Možemo joj poželjeti uspjeha u tom nastojanju, a od Miše Kovača možemo zaželjeti još koji uspjeli album.

Mislim da nema potrebe da navodim pjesme Miše Kovača jer je on izdao toliko ploča da bi trebalo imat mnogo listova papira da se sve one popišu. Pjesme Miše Kovača kroz brojna izdanja nisu rijetkost i zbog toga sam ovaj puta čitateljima Barikade ponudio mogućnost da dobiju preko e-maila staru pjesmu Andrije Konca iz 1942. godine, "Zar ne". To su svega 137 Kb i ti troškovi telefona (modema) bi se vjerovatno mogli podnijeti.

Pozdrav do slijedećeg putovanja,

Vaš Nadir Efendić

Omotnice ploča Jugoton / Croatia Records
Prateće brošure uz CD-e
www.balkanmedia.com

Autor: Nadir Efendić Henstedt-Ulzburg, Deutschland Efendic@gmx.de

---