Dragi čitatelji Barikade,
Naša današnja muzičko-arheološka ekspedicija sa našim muzičkim vremeplovom, vodi nas u, ne previše daleku, 1931. godinu i to u gradić Kučevo/Homolje u Srbiji. Moram vas podsjetiti da je to bilo vrijeme Kraljevine Jugoslavije, koja je u to doba zbog određenog manjka sloboda koji je u njoj bio prisutan od strane jednog francuskog novinara bila nazivana "Tamnica naroda" . Tom stanju je pridonijela i teška svjetska ekonomska kriza koja je 1929. godine bez milosti pogodila i sve krajeve ex-Kraljevine. Mogu samo napomenuti da ekonomske krize uvijek pojačavaju i političke i nacionalne sukobe. Zanatlije, poljoprivrednici i mali trgovci, i svi oni koji su svoje novce imali u bankama, masovno su propadali i ostajali bez svoje imovine. Lihvarenje prisutno na selu, dodatno je pojačalo vrlo teško stanje.

U toj je, ekonomski gledano, veoma ružnoj situaciji, 30.10.1931. godine rođen Đorđe Marjanović, koji je bio drugo dijete iz prvog braka njegovog oca Svetomira. Otac je imao dobru i solidnu egzistenciju jer je familija Marjanović već u 19. stoljeću izgradila hotel iznad svog restorana "Zlatni rudnik" u Kučevu. Đorđe Marjanović je još kao beba, ranom smrću svoje majke, ostao siroče. Majku nikada nije ni upoznao.

Njegova baka, Stojana, preuzela je brigu o Đorđu, tako da je on uprkos ranom gubitku majke, imao toplinu roditeljskog doma. Već u dječjim godinama, Đorđe Marjanović je pokazivao težnje ka umjetnosti, jer se sa svojim vršnjacima pretežno igrao kazališta. To igranje je preraslo u pravo amatersko kazalište. Bavljenje glumom je trajalo sve do prvih godina ex-YU kada je jedan komunistički "ljubitelj kazališta", zbog "zaštite ugleda Partije", zabranio daljnje nastupanje mladoj grupi. To su bila interesantna vremena. Tada je jedan mali provincijski partijac mogao misliti da je on "mudri Bog i jaka batina". O mudrosti bi se moglo i raspravljati, ali "jaka batina" je zaista i bio. Đorđe Marjanović je zbog "jake batine" morao bez pogovora prekinuti svoju kazališnu karijeru. Možda je ex-YU time izgubila jednog "Richard Burtona", ali je dobila jednog pjevača zabavne muzike.

Đorđe Marjanović je srednju školu završio u Požarevcu i kada je izrazio želju da bi studirao glumu, naišao je na žestoki otpor svog oca. Ovaj puta prepreka nije bila Partija, već tradicionalini način razmišljanja u našim provincijskim krajevima. Otac je pitao Đorđa : "Zar to zaista želiš? Zar moj sin da bude cirkuzant?". Baka Stojana ga je molila da studira farmaciju, što je on njoj za ljubav i prihvatio. Time je naš mogući "Richard Burton" bio zauvijek izgubljen za ex-YU.

Studij farmacije nije baš bio najugodniji za njega. Porodični restoran sa hotelom je poslije drugog svjetkog rata od strane komunističke vlasti bio oduzet porodici Marjanović, tako da je često nedostajalo novca za studij. Đorđe Marjanović se nije dao obeshrabriti i uz studije je po Beogradu radio razne poslove (raznošenje mlijeka i slični poslovi).

Daleke 1954. godine, u Beogradu je bio organiziran prijemni ispit za mlade pjevače, u organizaciji udruženja jazz muzičara. Tom prijemnom ispitu je pristupilo 200 mladih potencijalnih pjevača, a samo su sedmorica bila izabrana. Đorđe Marjanović je sa dvije otpjevane pjesme bio jedan od tih sedmorice sretnika. Svoje prvo vatreno krštenje, Đorđe Marjanović je doživio 1958. godine, kada je na koncertu u Nišu nastupio kao solista. Iste te godine je održan prvi Opatijski festival gdje je pobijedio Ivo Robić pjevajući u duetu sa Zdenkom Vučković.

Godinu dana kasnije, izdana je prva gramofonska ploča Đorđa Marjanovića, u izdanju PGP RTB Beograd. Taj datum, 30.10.1959. godine, istovremeno je dan izdanja najvećeg uspjeha Đorđa Marjanovića - njegovog najpoznatijeg albuma, "K'o nekad u osam". Đorđe je u međuvremenu napustio studij farmacije, iako su mu do završetka studija nedostajala samo dva ispita. Kao priznanje za umjetnički rad, Đorđe je u kasnim godinama života dobio počasnu diplomu fakulteta farmacije.

Budući da je Đorđe Marjanović imao i hrabrosti i sposobnosti da u svoj izbor pjesama uvrsti i strane pjesme, svjetski poznatih pjevača i pjevačica, on je te pjesme napravio popularnim i u našim krajevima. Te iste svjetski poznate pjesme su digle njegovu popularnost na veoma visoki nivo. On je u svoj repertoar uzimao samo visoko kvalitetne kompozicije.

Đorđe Marjanović je na pozornice donio jedan novi način ponašanja koji je oduševljavao mladu publiku tog doba, kao na primjer, bacanje sakoa u publiku ili odlazak među publiku. Đordje je takvim nastupima nizao uspjeh za uspjehom i tako je nastala legenda o njegovom spontanom ponašanju na pozornici. Moje je mišljenje, da je Đorđe Marjanović, kao veoma talentirani glumac, svaki svoj pokret na pozornici unaprijed osmislio i uvježbao. Kod dobrog glumca se ne primjeti da on glumi! U to doba je bilo pjevača koji su možda imali i bolje glasovne mogućnosti od Đorđa Marjanovića, ali oni se ni izdaleka nisu znali tako profesionalno ponašati na daskama pozornice. Đorđe Marjanović je imao jedan nedostatak kojeg se i pored svog glumačkog talenta nije bio u stanju osloboditi, a to je bio jedan lokalni naglasak. To je u praksi značilo da on u Splitu, na festivalu, nije bio u stanju zapjevati sa mekanim dalmatiskim naglaskom. Ta osobina je prilično omela njegovu sveobuhvatnu ex-YU karijeru.

Đorđe Marjanović i Ivica Šerfezi su veoma rano otkrili rusko glazbeno tržište (početkom 60-tih godina prošlog stoljeća) i na njemu su obojica postali veoma popularni. Nedavno sam dobio jednu staru pjesmu sa već prastare ruske ploče (na 78 okretaja) u izvođenju Đorđa Marjanovića i mogu reći da mi je bilo veoma drago čuti njegov glas kako jednu pjesmu pjeva na ruskom jeziku. Časni sponzor i ovaj puta bio je moj internet poznanik "Poki" koji je taj stari snimak našao na jednoj ruskoj web stranici.

Godine koje su dolazile i prolazile, donosile su Đorđu Marjanoviću daljnje uspjehe. On je imao svoju vjernu publiku koja je starila zajedno s njim. Diskografski je i dalje bio veoma interesnatan i njegove su se ploče veoma dobro prodavale.

Davne, 1990. godine, Đorđe Marjanović je za dlaku izmakao sudbini da zauvjek napusti daske pozornice. Gostujući u Australiji, srušio se je na pozornici u pola pjesme, dobivši moždani udar. Poslije višemjesečnog boravka u bolnici, uz djelomičnu oduzetost, počeo je višegodišnji proces rehabilitacije koji je išao sporo, ali je srećom bio uspješan. Po njegovim riječima, upravo rođena unuka dala mu je snage i volje da izdrži taj dugi i teški proces.

Taj najveći i najteži uspjeh Đorđa Marjanovića postao je očevidan na njegovom jubilarnom rođendanskom koncertu održanom 30.10.2001. godine u dvorani "Dom sindikata" u Beogradu. On je u toj istoj dvorani održao svoj prvi koncert veoma daleke 1960. godine. Svečani koncert je završen pjesmom "Hvala vam prijatelji". Tom prilikom je Đorđu Marjanoviću iporučen pozdrav jednog njegovo navijača, poznatog Mihajla Gorbačova. Nedavno sam na internetu vidio podatak da je Đorđe Marjanović 2003. godine pjevao na jednoj modnoj reviji. Znači, on je dobro i još uvijek pjeva!!!

Mislim da je Đorđe Marjanović veoma pozitivno utjecao na glazbeni život ex-YU jer je njegovo pjevanje oduševljavolo tadašnju publiku, a izbor njegovih stranih pjesama je donio jednu određenu muzičku kulturu u naše krajeve. Njegovo profesionalno ponašanje na pozornici bilo je velki uzor kasnijim generacijama pjevača iz ex-YU i može se reći da je on svom muzičkom vremenu utisnuo vlastiti pečat. Kod njega je bilo upadljivo to da nije pokušavo jeftinim emocijama privući publiku na svoju stranu. On je često pjevao i osjećajne tekstove, ali je izbjegavao, da u pjesmi "pije i plače do zore". Neki od njegovih poštovatelja su smatrali da je on rocker, ali to se za njega ne može reći. On je između ostalog imao i rock melodije u svom programu, ali je rock bio samo jedan segment njegovog pjevanja.

Po mom starom običaju, prvoj desetorici čitatelja Barikade koji mi se jave, e-mailom ću poslati jednu staru pjesmu Đorđa Marjanovića u mp3 formatu. Mislite samo na vaše telfonske (modem) troškove. Vidjeli ste koje pjesme imam, na Vama je da izaberete!

Srdačno Vas pozdravlja
Vaš Nadir Efendić
Efendic@gmx.de

Autor: Nadir Efendić Henstedt-Ulzburg, Deutschland Efendic@gmx.de

---