Dragi čitatelji Barikade,

Mi moramo ovaj puta za našu muzičko-arheološku ekspediciju krenuti u daleku 1893. godinu, sa već poznatim muzičkim vremeplovom, uzeti dodatnu opremu, kao na primjer, prenosne generatore za dobivanje struje. Moramo uzeti i dodatnu medicinsku opremu za medicinske operacije, jer u vremenu koje želimo posjetiti, obićna upala slijepog crijeva, mogla je značiti smrtnu osudu. Antibiotici i lijekovi protiv malarije isto tako moraju dopuniti naše zalihe medicinske opreme. Uz dodatne rezervoare goriva i sa dodatnom tehničkom opremom, možemo krenuti na taj put.

Kada sam spomenuo malariju, dragi čitatelji Barikade, vi ste vjerovatno mislili da prostorne koordinate cilja našeg putovanja leže u tropskim krajevima, ali mi želimo samo posjetiti naš poznati stari i lijepi grad Dubrovnik. Godine 1893. u pozadini Dubrovnika, u močvarnim područjima u untrašnjosti, bilo je dosta oboljelih od malarije. U to doba je Dubrovnik bio grad na području Austrougarske monarhije kojoj su pripadali pored ostalih i Slovenija, Hrvatska, BiH i sjeverna Italija.

Te daleke, 1893. godine, u Dubrovniku, u toj multikulturnoj klimi, rođen je Vlaho Paljetak, u kasnijim godinama, poznati Hrvatski skladatelj i šansonjer. Moram napomenuti da je za vrijeme Austrougarske monarhije u školstvu postojala mala i velika matura. Vlaho Paljetak je poslije male mature (8 godina škole) kreunuo u učiteljsku školu (Preparandiju) u Arbanasima pored Zadra, koju je završio 1913. godine. Takovo školovanje u to doba mogli su svojoj djeci priuštiti samo dobrostojeći trgovci, pomorski kapetani, oficiri i i državni činovnici. Djeca zanatlija su obićno preuzimala zanat svojih očeva.

Roditelji su Vlahi Paljetku dali i muzičko obrazovanje koje je bilo privilegija boljestoječih familija. Vlaho je učio pjevanje i sviranje violine. U kasnijim godinama, on je sam naučio da svira gitaru, koja mu je bila najdraži instrument. Poslije završetka učiteljske škole, Vlaho je preuzet u državnu službu i radio je kao učitelj na otocima Hvaru i Visu. Poslije prvog svjetskog rata (1914-1918 ), tokom 1919. godine, Vlaho Paljetak je napustio učiteljsku službu i počeo je raditi u Zagrebačkom kazalištu. Tim korakom je počela umjetnička karijera Vlahe Paljetka koja je trajala sve do njegove smrti, u Zagrebu, 02.10.1944. godine.

Vlaho Paljetak je u Zagrebačkom kazalištu radio sve godine kao šaptač, a u kazališnom životu je učestvovao je i kao glumac i kao muzičar. U premijeri operete "Bajadera", igranoj u HNK Tuškanac od 14.10.1924. pa sve do 20.11.1927., u 45 predstava, Vlaho Paljetak je igrao ulogu "Ađutanta". Režiju tog komada radio je Aleksandar Binacki.

U opereti poznatog Ive Tijardovića, "Pierrot Ilo", koja je u Zagrabčkom kazalištu imala 6 predstava, Vlaho Paljetak je glumio "Upravitelja". Režiser te predstave je bio Boriša Krivecki, a koreograf sam Ivo Tijardović. Ta opereta je izvođena u HNK Tuškanac od 24.04.1925. do 09.09.1925. godine.

Može se reći da je plodni utjecaj kazališnog života probudio u Vlahi Paljetku želju za stvaranjem i komponiranjem. U kulturi kabareta, koja je došla u tridesetim godinama prošlog vijeka iz Njemačke, Vlaho Paljetak je našao idealno tlo za oblikovanje svojih tekstova i glazbe. On je kao skladatelj u to doba stvorio i danas poznate melodije sa njegovim tekstovima: "Adio Mare", "Mene zovu bodulon", "Fala" (Za vsaku tvoju reč), "Popevke sem slagal", "Tri palme na otoku sreće", "Na Jadranu Plavom", "Jedan mali brodić" i "Hajd'mo na Kubu".

U to doba je Vlaho Paljetak svirao violinu nastupajući u "Malom orkestru" kojeg je vodio Jakov Gotovac zajedno sa Ivom Tijardovićem (1929-1936). Sve u svemu, Vlaho Paljetak je u tim godinama uspio stvoriti oko 40 svojih pjesama za koje je on pretežno napisao tekstove. Njegovu poznatu pjesmu, "Marijana", koja je nastala 1935. godine, pjevao je u 60-tim godinama prošlog stoljeća Milan Bačić, ali je tek izvedba grupe "Dubrovački trubaduri" napravila tu pjesmu veoma poznatom i popularnom.

Pjevajući po zagrebačkim kabaretima, Vlaho Paljetak je postao veoma poznat, tako da je snimio više svojih pjesama na gramofonskim pločama kompanije Edison Bell Penkala. To je velika sreća za nas, jer nam je tako Vlaho Paljetak ostao sačuvan i kao pjevač. Njegove pjesme su se izvodile i u stranim zemljama i na stranim jezicima (njemački, češki, japanski). Vlaho je u svoj repertoar uvrstio i neke strane pjesme koje je pjevao na našem jeziku: Capinera, Sonny Boy, U Haidelbergu srce ja izgubih, Erika, Sonja... U to doba su to bile veoma popularne zabavne i filmske melodije.

U ratnim godinama Drugog svjetskog rata, Vlaho Paljetak je nastupao u kabaretu "Dverce" u Ilici, koji je vodio Strozzi. Tamo su se navečer skupljali gosti, a priređivao se mješoviti program s pjesmama, plesovima i igrokazima. Koreografije je radio svaki put drugi koreograf. Uz popularnu Martu Rudmanović, svoje pjesme i kuplete pjevao je i Vlaho Paljetak, a program je vodio Boro Cembera. U program kabareta uvrštavali su se i aktualani politički događaji. No, taj kabaret je bio više zabavnog karaktera, tako da se je, ipak, izbjegavala opasna politika. Ja sam u prilogu o Zvonimiru Krkljušu spomenuo da je umjetnicima tada bilo pametnije pjevati, a manje govoriti o politici. U to doba, u vrijeme Drugog svjetskog rata, situacija nije ništa bila drugačija ni kod Vlahe Paljetka. Ponekad su kabaretisti sa svojim programom nastupali i u kinima. Njihov nastup je bio predigra filmu. Novac se je i u to doba morao zaraditi da bi se moglo preživjeti u teškim ratnim vremenima.

Moj internet poznanik i sakupljač starih pjesama, Poki, dao mi je ovaj opis izgleda Vlahe Paljetka: "Bio je poznat po svojim šeširima širokog oboda, crno-uokvirenim naočarima i dugačkom šalu koji je nosio oko vrata, kao i po gitari koju je stalno nosio sobom." Teško je govoriti o karakteru osobe koju nikada niste vidjeli, ali slobodno mogu reći da je Vlaho Paljetak bio veseljak. To si vidi iz teksta njegove pjesme "Hajd'mo na Kubu", gdje on u pjesmi jednu djevojku dvosmisleno pita: "Zar Vi, gospođice, ne volite banane?". U to doba, puritanskih nazora i morala, trebalo je biti hrabar i tako nešto objaviti. Ivo Tijardović je to u jednoj njegovoj poznatoj opereti još jasnije izrekao: "Da nije bilo ljubavi, ne bi ni nas bilo."

Smrću Vlahe Paljetka, 1944. godine, njegova životna energija i humor bili su zauvijek ugašeni. Tako se je on rastao i od svoje gitare. Može se sa sigurnošću reći da je njegova prerana smrt spriječila da dobijemo još koju divnu pjesmu sa njegovim lijepim tekstovima. U Zagrebu je Vlahu Paljetku podignut spomenik, rad kiparice Marije Ujević, a grad Zadar ga je ovjekovječio imenom jedne ulice.

Do sada sam za Barikadu pisao o pjevačima iz ex YU, ali Vlaho Paljetak je bio pjevač ex Austrougarske monarhije, ex Kraljevine Jugoslavije i na kraju, pjevač ex ND Hrvatske. Ti sami ex, ex, ex... pokazuju nemirnu i nesretnu povijest naših krajeva. Svaki taj "ex" donio je malim ljudima mnoge lomove u njihovom privatnom životu i sudbini.

Dragi čitatelji Barikade mislim da vam ovaj puta mogu ponudti divne tekstove, dviju pjesama, koje je komponirao Vlaho Paljetak.

Rijetki muzički dokument, gramofonska ploča, "To je Vlaho Paljetak", koju je 1984/85 godine objavio PGP RTB nastao je pretežno iz privatne kolekcije Marija Kinela i nekih meni nepoznatih kolekcionara. Uspio sam dobiti tri pjesme sa te ploče u izvedbi Vlahe Paljetka i na toj velikodušnoj gesti zahvaljujem se Pokiju.

Kao i uvijek, spreman sam prvoj desetorici čitatelja Barikade koji mi se jave, poslati pjesmu "Adio Mare" Vlahe Paljetka preko e-maila (MP3 format). Mislite samo na vaše telefonske (modem) troškove.

Fotografiju Vlahe Paljetka sam našao na jednoj stranici o astrologiji. Zahvalimo se i astrolozima!

Lista pjesama koja slijedi, nepotpuna je, ali ona ipak daje mali uvid u glazbeno stvaralaštvo poznatog hrvatskog skladatelja i šansonjera - Vlahe Paljetka.

Vaš Nadir Efendić
Efendic@gmx.de

Isključivo internet i moj internet poznanik Poki

Autor: Nadir Efendić Henstedt-Ulzburg, Deutschland Efendic@gmx.de

---