Dragi čitatelji Barikade,

Došlo je vrijeme da krenemo na jedno novo putovanje našim vremeplovom, ali ćemo ovaj puta za naše putovanje koristiti nepostojeći "Time express vlak".  Mi putujemo u prve godine ex-YU i to u 50-te godine prošlog stoljeća.  U to doba se je poslije strahota drugog svjetskog rata počeo normalizirati život u ex-YU, a "mali ljudi" su počeli da uživaju i u muzici. Budući da tada na prostorima ex-YU još nije bilo televizije, radio stanice su bile veoma slušane.  Pjevači su tada često morali da pjevaju u živo i tada još nije postajala elektronska obrada glasa, tako da mogu reći da je u to doba mogao pjevati samo netko tko je zaista imao dobar glas za pjevanje.  Danas je, nažalost, nešto drugačija situacija, jer se uz dobru tonsku tehniku od lošeg glasa može napraviti voema dobar glas.  To je razlog da neki današnji pjevači nikada ne pjevaju u živo.  Već sam ranije pisao da svako vremensko putovanje (ekspedicija) zahtijeva mnogo priprema i traženja podataka.  Kod ovog putovanja ne trebaju mi navigacioni uređaji jer su moja sječanja na prvi susret sa Marjanom Deržaj ostala još veoma svježa.

U tim pedesetim godinama gospođa Marjana Deržaj mi je donijela jedan geografski problem, koji je za mene bio veoma zamršen.  Imao sam u školi prve časove zemljopisa (geografija) i tada sam učio da koristim atlas svijeta.  U to doba je radio stanica Rijeka skoro svaki dan emitirala jednu pjesmu sa Opatijskog festivala i u toj pjesmi se je cuo ovaj text: "Vozi me vlak v daljavo". Slovenski tekst te pjesme sam ovako razumio: "Vozi me vlak do Jave"!!  U to doba smo u školi upravo učili o  Indoneziji i sječam se dobro, da sam  uzeo atlas i pokusavo sam razumjeti kako se vlakom može stići do otoka Jave.  Mogu slobodno reći, nerješivi problem.  Dosta vremena kasnije saznao sam da tekst te pjesme u prevodu sa slovenskg jezika glasi: "Vozi me vlak u daljine".  Vjerovatno gospođa Marjana Deržaj nikada do sada nije mogla ni zamisliti da je jednom školarcu u Rijeci sa svojom pjesmom zadala jedan veliki problem.  Inače, u to beztelevizijsko doba, više puta sam vidio mladu, lijepu i uvijek nasmijanu Marjanu Deržaj u filmskim žurnalima.  U to doba se se kinima je prije pocetka projekcije filma prikazivali  takozvani filmski žurnali koji su donosili najvažnije vijesti iz zemlje i svijeta.  Moram napomenuti da je filmski žurnal bio veoma važan instrument agitacije i propagande tadašnjih vlastodržaca.  Jedan lijepi i pozitivan primjer iz naših krajeva, kojeg su oni mogli istaknuti, bila je i Marjana Deržaj i njena pjesma sa Opatijskog festivala.  Meni je već onda zapala za oči činjenica da je Marjana Deržaj nosila haljine u stilu Charlestona, t.j. mode iz dvadestih godina prošlog stoljeća.  Zbog tih mojih sječanja smo i krenuli na put sa vlakom i to ne na otok Javu, već u Sloveniju, t.j u njen glavi grad Ljubljanu. 

Daleke 1937. godine, t.j. dvije godine prije početka Drugog svjetskog rata, rođena je Marjana Deržaj koja je zasluženo  uspjela zauzeti mjesto među muzičkim velikanima ex-YU.  Rođena je u porodici sa muzičkom tradicijom.  Otac Marjane Deržaj,  Franz Deržaj (bariton), već u tridesetim godinama prošlog stoljeća pjevao je i snimao gramofonske ploče u Berlinu i  Ljubljani.  Marjana Deržaj je dobila odgovarajuće muzičko obrazovanje i već u starosti od dvanaest godina svirala je čelo.  U toj dobi je nastupila i na prvoj audiciji gdje je izabrana da nastupi u Gobčevoj muzičkoj igri "Kresniček".  Marajna Deržaj  je dobila glavu ulogu i sa tim muzičkim komadom je kao mlada djevojčica nastupala po cijeloj Sloveniji.  Nevjerovatno je da je njena glazbena i glumačka karijera počela još u toj starosti, kada obićna djeca tek razvijaju početne interese za glazbom ili sportom. 

Marjana Deržaj je rasla i postala mlada djevojka.  Do 1953. godine je pjevala u operi, a sa pubertetskim vremenom su došli i neki drugi interesi.  Nju je u starosti od 15 godina posebno oduševio muzički film "Ples na vodi" u kojem je glavnu ulogu imala Ester Williams i kroz taj film su se pokazali njeni prvi interesi za zabavnom glazbom.  Kako je u jednom intervjuu rekla,  prilikom gledanja tog filma donijela je odluku da ne želi postati operna pjevačica.  Taj film se u to doba sviđao i meni, ali zbog manjka mog muzičkog talenta, nije imao utjecaja na moj daljnji životni put! 

Počevši studij engleskog i njemačkog jezika, Marjana Deržaj je postala stanovnikom studentskog naselja i tamo je počela  pjevati na plesnim zabavama.  Jednostavni mikrofon i pojačalo zahtjevali su da pjevačica mora dati sve od sebe i to tokom cijele večeri.  To je za tu generaciju pjevača bila prvoklasna škola koja je od njih napravila profesionalce. 

U to doba je u baru Hotela "Slon" pjevao Nino Robić, brat poznatog Ive Robića.  Kad je Nino Robić zbog odlaska u vojsku napustio to mjesto, Marjana Deržaj je postala njegova nasljednica.  Ona je uz podršku pijanistice Snežke Vavpetičeve pjevala jazz standarde.  Uz jazz je vremenom sve više i više počinjala pjevati šlagere i tom promjenom stila je počela uspješna  karijera Marjane Deržaj na polju zabavne muzike. 

Dragi čitatelji Barikade, Vi morate znati da je jedan bar u to doba komunizma za mlade djevojeke zračio atmosferom jednog katoličkog internata.  Sve je bilo strogo moralno i taj bar nema ništa zajedničkog sa današnjim barovima. Pjevači su bili "pristojno" obučeni, a publika se je sastojala od političke i kulturne elite tog doba. Bar se je od jedne kavane razlikovao samo po radnom vremenu, jer je smio da radi i poslije pola noći.  Najljepše u to doba je bilo, da su droge u našim krajevima bile potpuno nepoznate. 

U Hotel "Slon" je tada zalazio i poznati slovenski muzičar Bojan Adamič sa članovima svog plesnog orkestra.  Tu je imao priliku da čuje profinjeni i školovani glas Marjane Deržaj-  Rezultat toga je bio taj da je Marjana Deržaj u muzičkim  krugovima postala poznata.  Kratko poslije toga ona je imala priliku da na festivalu u Opatiji, 1958. godine, predstavi slovensku pjesmu "Vozi me vlak v daljave".  Na tom festivalu je pjevala u društvu poznatih umjetnika poput Lole Novaković i Ive Robića.  Ona je tada bila veoma mlada, ali je na festivalu, ipak, mogla sresti jednu još mlađu koleginicu, a to je bila Zdenka Vučković.  Na tom festivalu je, koliko je meni poznato, Marjana Deržaj dobila nagradu publike što je za jednu početnicu bio veliki uspjeh. 

Pjevajući tu Privšekovu pjesmu, Marjana Deržaj je uspjela da se probije u sam vrh glazbenih umjetnika ex-YU.  Njen glas se je na Radio Rijeci i Radio Zagrebu (radio stanice koje sam slušao u to doba) mogao čuti svaki dan i njena pjesma je postala popularna u cijeloj ex-YU.  U slijedčim godinama Marjana Deržaj je snimila preko 30 single ploča kao i tri LP ploče.  U zadnje doba su izdani CD-ovi sa njenim pjesmama iz perioda od 40 godina pjevanja. 

Poslije velikog uspjeha na Opatijskom festivalu, Marjana Deržaj je najveći uspjeh imala 1964. godine sa pjesmom "Poletna noć", a tu pjesmu je otpjevala u tek novootvorenoj ljubljanskoj dvorani "Tivoli".  To je bio i početak slovenskog festivala  "Slovenska popevka". 

Njena karijera se je, inače, razvijala uobičajenim tokom za ex-YU.  Marjana Deržaj je imala više nastupa na raznim festivalima.  Gostovanja u Sovjetskom Savezu i istočnom bloku spadala su u obavezni program tadašnjih pjevača.  Mora se reći da su im te turneje donosile veliku zaradu i omogučavale jedan viši standard života.  Po tadašnjem republičkom ključu  Marjana Deržaj je često nastupala pjevajući na slovenskom jeziku pri izboru pjesme za Evroviziju.  Možda je to i jedan od razloga da Marjana Deržaj nije imala vrhunski uspjeh na tržištu gramofonskih ploča u ex-YU pošto je uvijek pjevala na slovenskom jeziku.  Ne mogu se sjetiti da sam čuo Marjanu Deržaj da je ikada pjevala na drugim jezicima naroda ex-YU.  Time je sama sebi veoma ograničila tržište za prodaju svojih gramofonskih ploča. 

Kao mlada pjevačica Marjana Deržaj je bila prepoznatljiva jer se je po Ljubljani kretala na biciklu koji je bio njen zaštitni znak (prvi njen bicikl bio je slovenski proizvod marke "Rog").  Povečani prihodi od pjevanja doveli su do toga da je krenula njena motorizacija koja je počela sa jednim Topolinom (Fiat), a nasljednik Topolina bio je legendarni "Fićo". 

U kasnijim godinama jedan pisac je napisao kazališnu komediju pod naslovom  "Za sve je kriva Marjana Derzaj".  To sve govori o popularnosti te slovenske pjevačice.  Moram reći da je Marjana Deržaj u međuvremenu nastupala i kao glumica u kazalištu.   Ona je u jednom kazališnom komadu nastupala i u Trstu.  Znači - zbor, opera, zabavna glazba i kazalište bila su polja  umjetnosti po kojima se je kretala Marjana Deržaj.  Njeni nastupi su mi ostali u sječanju po tome što je ona na pozornici uvijek djelovala veselo i veoma rado se smijala.  Na žalost, imao sam priliku da Marjanu Deržaj vidim samo na televizijkom ekranu, ali i gledanjem televizijkog prenosa, može se steći utisak o jednom pjevaču ili pjevačici. 

Za razliku od Lole Novaković čije su ljubavne romanse bile tema razgovora u Beogradu, privatni život je za Marajanu Deržaj  ostao privatan i njena karijera nije bila opterečana aferama.  I po tome se može vidjeti da je ona svoju karijeru profesionalno stvarala i održavala.  Samo takvim profesionalnim pristupom Marjana Deržaj je mogla tako dugo ostati na vrhuncu popularnosti i dobiti zasluženu titulu "Prva dama slovenske glazbe". 

Nedavno sam dobio informaciju da Marjana Deržaj već desetak godina više ne pjeva i da se je zbog bolesti povukla iz javnog života.  Dragi čitatelji Barikade, možemo joj samo poželjeti da pobijedi tu bolest, u nadi da će na njenom licu i dalje ostati onaj simpatični smiješak koji ju je pratio sve godine njenog umjetničkog rada.  Bilo bi mi veoma žao kada bih čuo da i Marjana Deržaj ima novčanih problema kao što je to slučaj sa nekim drugim pjevačima iz tog vremena. Nije mi poznato da li je Slovenija riješila sistem zbrinjavanje starijih umjetnika. Na primjer, Francuzi imaju poseban fond iz kojega se plaćaju penzije poznatim umjetnicima i ako ti isti nisu uplačivali doprinose za penziono osiguranje. Na primjer, Tereza Kesovija zbog takovih problema napušta Hrvatsku i dlazi u
Francusku gdje može dobiti status zasluženog umjetnika, jer je svojevremeno bila ambasador francuske kulture pjevajući  na francuskom jeziku.

Diskografija i nastupi Marjane Deržaj tako su brojni da ću u listi koja slijedi navesti samo neke od njenih važnijih pjesama i nastupa.

Izbor za Evroviziju 1961. u Ljubljani - Kako sva si različna (How different we are) -
Marjana Deržaj & Stane Mancini (Jože  Privšek / Frane Milcinski)
Izbor za Evroviziju 1964. u Trbovlju - Zlati April  - Marjana Deržaj
Slovenska popevka Ljubljana 1964. - Poletna noć - Marjana Deržaj
Izbor za Evroviziju 1965. u Zagrebu - To je moj zlati sin - Marjana Deržaj
Vzemi moj nasmeh  - Marjana Deržaj
Izbor za Evroviziju 1967.  u Ljubljani - Nebo na dlani - Marjana Deržaj
Izbor za Evroviziju 1969. u Zagrebu - Carovnica - Marjana Deržaj
Nedelja - Marjana Deržaj / 1973
V Ljubljano - Marjana Deržaj (godina nepoznata)

MARJANA DERŽAJ - Orion.mp3
MARJANA DERŽAJ - Poletna noc.mp3
MARJANA DERŽAJ - Valeta.mp3
MARJANA DERŽAJ - Vozi me vlak.mp3

Dragi čitatelji Barikade, kao prvo, želim se zahvaliti gospođi Verici Leskovar koja mi je stavila na raspolaganje rijetke materijale o Marjani Deržaj.  Isto tako se zahvaljujem gospodinu Leonu Cizelju, voditelju Plesnog orkestra Zabe iz Celja,  preko kojeg sam dobio adresu gospođe Deržaj.  Kroz njihovu podršku ova biografija je postala moguća, jer je na žalost,  internet veoma siromašan biografskim podacima o Marjani Deržaj. 

Po mom starom običaju - prvih deset čitatelja Barikade koji mi se jave dobiti će putem e-maila jednu od pjesama u izvedbi Marjane Deržaj po svom izboru.  Možete izabrati jednu od zadnje četiri pjesme sa moje liste.  Mislite samo na Vaše telefonske (modem) troškove! 

Srdačan pozdrav iz "vlaka koji me vozi v daljave". 

Vaš Nadir Efendić

Autor: Nadir Efendić Henstedt-Ulzburg, Deutschland Efendic@gmx.de

---