Dragi citatelji Barikade,

Obavezno su se pored te muzike emitirale i rodoljubive pjesme kao i pjesme naseg "bratskog sovjetskog naroda". Mala  djevojcica Radmila Karaklajic bila je izlozena svim tim proturjecnim muzickim utjecajima. Njeni roditelji su u to doba morali robu za svakodnevni zivot nabavljati putem takozvanih "tackica" jer je manje vise sva roba bila racionirana i svaki stanovnik ex-YU je mogao kupiti samo odredjenu kolicinu zivotnih namirnica (ulja, secera, tekstila, duhana itd.).

Srecom, te godine nestasice su prosle i prvi radio aparati su se pojavili u nasim trgovinama.  Model veoma popularnog radio aparata "Kosmaj", na primjer,  proizvodio su u Nisu, u nekadasnjim "RR" zavodima. Sto je u to doba znacilo imati radio aparat, govori cinjenica da su se susjedi navecer sastajali i zajednicki slusali glazbene emisije kao sto je, na primjer, bila "Emisija za pomorce". Ljudi koji su do tada manje vise poznavali samo narodnu muziku. Sada su culi i glazbu najnovijih glazbenih trendova i kao uvijek - najvise je time bila odusevljena tadasnja mladez.

Radmila Karaklajic je zivjela u porodici skromnih materijalnih mogucnosti. Njen otac je radio kao mali cinovnik, a njena mama je bila domacica. Buduci da je ona imala i brata, porodicne novcane mogucnosti su bile veoma ogranicene. Mlada Radmila Kraklajic je krenula u gimnaziju i tu se je pokazao njen talenat za ucenje stranih jezika. Vec na skolskim priredbama je  pocela da pjeva pjesme na engleskom jeziku. To joj se veoma svidjalo i u to doba je najcesce pjevala "Domino", "Johnny is the boy for me" i slicne melodije tog vremena. Pjesmu "Domino" je, inace, pjevao poznati Ivo Robic.

Za vrijeme gimnazije dobila je priliku da pjeva i u akademskom orkestru Milana Kotlica. Pjevala je poznate jazz melodije. Tu su se pokazale njene slabosti u tehnici pjevanja. Obavila je operaciju polipa u nosu koji su je ometali pri disanju. Mogu si misliti da je bila prva pjevacica na prostoru ex-YU koja je obavila plasticnu operaciju nosa. Kako bilo da bilo, ona se rijesila disajnih problema, a usput je njen nos dobio ljepsi izgled. Iskusni muzicki arheolog mora biti poput policajca, t.j. svoja iskopavanja mora veoma kriticno posmatrati. Opcenito se moze reci, jedna pjevacica slatkog i lijepog nosa lakse uspostavlja kontakt sa publikom.

Poslije operacije, Radmila Karaklajic je pocela uciti tehniku pjevanja kod Anite Mezetov. Jedan pjevac(ica) koji je dobro vladao vokalnom tehnikom mogao je pjevati i dva-tri sata neprekidno na jednom koncertu. Bez poznavanja te tehnike pjevanje u tim uslovima je previse iscrpljujuce i nema tog pjevaca koji to kondiciono moze izdrazati. Tehniku pjevanja poznaju svi operni pjevaci, ali na zalost, u krugovima zabavne muzike to znanje i nije previse zastupljeno.
 
Radmila Karaklajic je u u medjuvremnu sa uspjehom zavrsila gimanaziju i daleke 1960. godine, zapocela je studij engleskog jezika, koji  je u redovnom roku zavrsila. Kao studentica engleskog jezika, Radmila Karaklajic je i dalje pjevala i isla na turneje sa triom Voje Jovanovica. U tim nastupima popunjavala je program, buduci da je jos uvijek bila nepoznata pocetnica. Kao sto je bila dobra gimanazijalka i dobra studentica, zelila je da bude i dobra pjevacica, tako da je uporno radila na svom muzickom usavrsavanju.

Uporan rad, ucenje i zelja za napredovanjem donijeli su prvi uspjeh koji je istovremno bio i njen proboj na tadasnjem malom trzistu gramofosnkih ploca. Obradivsi jednu melodiju Luisa Prime, Radmila Karaklajic je sama napisala tekst i time je njen prvi veliki uspjeh, "Andjelina, zumba, zumba", bio rodjen. Ta pjesma je imala brzi i veseli ritam, izvedena je uz pratnju  orkestra Bogdana Dimitrijevica, a snimljena je u Novom Sadu. Radmila Karaklajic je donijala jedan novi stil pjevanja i ponasanja na pozarnici. Poznata zenska imena ex-YU muzicke scene su do tada na pozornice izlazila u elegantnim vecernjim haljinama, a pokreti tijela su prilikom pjevanja bili veoma slabo izrazeni. Mikrofon se nije drzao u ruci, vec je stojao na stalku i  pjevacice su samo micale rukama i glavom. Moram reci da su i muske kolege isto tako djelovale veoma ukoceno. Prvi pjevac koji je napustio tu "ukocenost" bio je poznati Djordje Marjanovic, a od pjevacica, to je bila Radmila Karaklajic. U svakom slucaju, veliki uspjehom pjesme "Andjelina, zumba, zumba", sa preko  200.000 prodanih ploca, dosa je i financijski uspjeh koji je Radmili Karaklajic omogucio jedan drugaciji nacin zivota.

Radmila Karakljic je, po njenim rijecima, inspirisala Darka Kraljica da komponira poznatu pjesmu "Djevojko mala" koju je i ona imala na svom programu. Njena skolonst da pjeva na engleskom jeziku bila je prepreka da pocetkom 60-tih godina proslog stoljeca krene na turneju po, sada vec nepostojecem, Sovjetskom savezu. Moram napomenuti da je Radmila Karaklajic u medjuvremnu bila udata, a njen prvi muz bio je Dragan Tomljanovic, gitarista.

Radmila Karaklajic je pjevala pjesme "La bamba" i "Esperanca", a pocela je da pjeva i ruske pjesme u teznji da si otvori put na unosno sovjetsko trziste, sto joj je i uspjelo. Pjesmu "La bamba" imao je u svom repertoaru i tada veoma popularni, a sada na zalost pokojni, Ivica Serfezi.

Daleke 1965. godine, Radmila Karaklajic je krenula na svoju prvu turneju po Sovjetskom Savezu i njeno isticanje zenskih atributa (kojima je bila obdarena) uz temparamentno pjevanje, donijeli su joj veliki uspjehe pred ruskom publikom. Isto tako, postala je veoma popularna u ex YU i redovno je nastupala na festivalima i TV emisijama. Jedan od najvecih muzickih uspjeha u ex-YU ostvarila je 1967. godine kada je u paralenoj izvedbi (alternaciji) sa Vice Vukovom pobjedila na Splitskom festivalu. U to doba su svaku pjesmu izvodila dva pjevaca u razlictim aranzmanima. Za tu pjesmu, "Bokeljska noc", aranzman je napravio Pero Gotovac, a kompozitor pjesme je bio Hrvoje Hegedusic. Bilo bi nepravedno ne spomenuti da je Radmila Karaklajic u decembru 1967. godine dobila ugovor za turneju od 18 mjeseci po Kanadi i Sjedinjenim Americkim Drzavama. Moje licno iskustvo je da su te turneje cesto bile nesto preuvelicavane, jer su pjevaci najcesce pjevali u kolonijama nasih iseljenika, a strana publika je rijetko posjecivala te koncerte.

Komercijalizacija zabavne muzike sve vise je pogorsavala atmosferu i obicaje koji su vladali u muzickom krugu pjevaca, aranzera, kompozitora i organizatora. Sponzori su preuzimali sve vecu ulogu, sto je u svakom slucaju bilo stetno za zabavnu muziku. Na putujucem festivalu "Pjesma ljeta 1969", uhvacen je prvi i tada vec bivsi suprug Radmile Karakljic sa snopom karata za priredbu i buduci da je publika odlucivala o plasmanu neke pjesme, t.j. pjevaca, poslo se od toga da je on time htio ubaciti ljude koji bi glasali za Radmilu Karaklajic. Posljedica toga bila je da je Radmila Karaklajic izbacena sa tog festivala. Da li je to bila namjestena stvar od njenih konkurenata ili je zaista ona htjala osigurati dobre rezultate, to je sada tesko prosuditi. U svakom slucaju, njen kasniji komentar da je i Ivica Serfezi autobusima dovozio svoje navijace ne govori njoj u prilog. Taj skandal je jasno pokazao da je muzicka scena ex-YU izgubila svoju nevinost i da je sveobuhvatna  komercijalizacija odnijela svoju prvu zrtvu.

Radmila Karakljic je jos jednom bila pozvana na Splitski festival, a poslije toga se tiho oprostila od muzicke scene ex-YU i otisla je u Sovjetski Savez gdje je pjevala nekoliko narednih godina. Financijski gledano, to je za nju bilo dobro rjesenje zbog velikog trzista koje joj je bilo otvoreno. Time je muzicka karijera Radmile Karaklajic na podrucju ex-YU bila zavrsena, a nemilosrdna konkurencija je jedva docekala da popuni prazninu koju je ona ostavila. Moze se reci da je ona svoju karijeru uspjesno nastavila i izvan podrucja ex-YU.

Moje misljenje je da je ta mlada djevojka svojevremeno donijela jedno osvjezenje u zabavnu glazbu ex-YU i da je ostavila trajan trag iza sebe. Njeno tadasnje isticanje zenskih cari danas izgleda veoma bezazleno. Buduci da je na pocetku karijere  pjevala jako mnogo na engleskom jeziku, moze se sa sigurnoscu reci da nije pjevala po partijskoj liniji, jer je teznja tadasnjih ideologa bila da se smanje zapadni utjecaji na polju kulture. Cuo sam da je Radmila Karaklajic nedavno nastupala u jednoj emisiji RTV Beograd, ali nazalost, nije mi nista poznato o njenom sadasnjem zivotu i djelovanju.

Dragi citatelji Barikade, ukoliko Vam je nesto vise poznato iz zivota i glazbene karijere Radmile Karaklajic, bio bih Vam  veoma zahvalan ukoliko bi mi javili te detalje.

Slijedi tekst najpoznatije pjesme Radmile Karaklajic.
Autor teksta: Radmila Karaklajic

Andjelina, zumba zumba

Moje more svaki dan nosi ceznje sveta mog, misli plove
nezno plove, tada masta mene zove
osmeh sunca budi grad, dok sa rive cujem glas - Andjelina,
Andjelina - zovu me na rivu s njima
Ulica mala, primorski je ovo kraj
ulica mala, svaka pesma jedna zelja
ulica mala, gde ja radim celog dana
Mmm, Andjelina (o, sinjorina), zovu momci kraja mog
Osmeh sunca budi grad, dodji, dodji tu uz nas, Andjelina
Andjelina, zovu me na rivu s njima
Sunce sija, vetar carlija, tada misli morem plove
neka radost mene zove i ja radim veselo! (Andjelina!...)
Kad se jutrom sunce vine, bakalare nudim divne,
rakove i skoljke sive - Kupite ih, kazem ja
cim se smire valovi plavi, padne noc, tu smo mi
svi instrumenti oko nas i u moru mesec igra
to je pesma grada mog
O, mama, zumba, zumba bakalar!...
o, mama, ooo!...

Gramofonska ploca sa pjesmama "Poziv na twist", "Kroz planine na put" i "Selena twist" nalazi se u mojoj zbirci i te stare snimke sam tonski obradio i presnimo na CD u MP3 formatu.

Kao i uvijek, prvih deset citatelja Barikade koji mi se jave, dobiti ce preko e-maila jednu od navedenih melodija iz moje zbirke. Mislite samo na Vase telefonske (modem) troskove!

Ovom prilikom se zahvaljujem Kepi, uredniku Radija B92, jer mi je stavio na raspolaganje svoje rijetke materijale o zivotu Radmile Karakljajic.

Srdačan pozdrav, Vaš Nadir Efendić,
Efendic@gmx.de

Autor: Nadir Efendić Henstedt-Ulzburg, Deutschland Efendic@gmx.de

---