Tko se još može sjetiti Anice Zubović?

Dragi citatelji,
Ovaj puta cu naše putovanje u ex YU muzickom vremeplovu poceti obrnutim redom, prvo sa našim vremenom, a poslije sa prošlošcu. Nedavno je u zagrebackom Vecernjem Listu objavljen jedan intervju sa gospođom Anicom Zubovic. Onima kojima to ime ništa ne znaci, moram objasniti da je svojevremeno Anica Zubovic bila jedna od najpoznatijih jugoslovenskih pjevacica zabavne glazbe. U tom clanku je gospođa Zubovic objasnila, kako sada, u starim danima, živi pod teškim uslovima u Zagrebu, u Hrvatskoj. Kada sam procitao taj clanak, veoma potišteno sam pomislio - "vecina država u svijetu ima za svoje poznate umjetnike sredstva za njihove penzije i starosno obezbjeđenje, a mi smo od toga još jako daleko". Nije ona jedina osoba na našim prostorima kojoj je raspadom Jugoslavije egzistencija uništena, ali ona je zaista bila poznata umjetnica koja je veoma mnogo pridonijela kvaliteti i nivou zabavne glazbe 50-tih i 60-tih godina. Napravimo sada vremenski skok u vec daleku 1932. godinu.

Anica Zubovic je rođena u Zagrebu, 28.03.1932. godine. O njenoj mladosti i roditeljima nemam, na žalost, nikakvih podataka. Poznato mi je da je Anica još kao mlada djevojka pocela pohađati glazbenu školu "Pavao Markovac". Kao pjevacica klasicne glazbe (mezzosopran) dobila je stipendiju za usavršavanje u Beogradu. Slijedila je stipendija za daljnje obrazovanje u Becu. Rastrgana između svoje ljubavi - Ðorđa Dimitrijevica, studenta medicine i odlaska u Bec, ona se je odlucila da ostane u Zagrebu, sa Đ. Dimitrijevicem. Time je zapecatila svoju karijeru operne pjevacice. Udajom za njega, 1954. godine, startala je i njena karijera u zabavnoj glazbi. Ovaj brak je trajao do 1959. godine, a Anicin sin iz tog braka, Mišo, danas živi u Grazu sa dvoje svoje djece i cesto prima mamu u posjete.

U 50-tim godinama XX vijeka, Anica Zubovic je pocela pjevati narodne međumurske pjesme, kao na pimjer, "Rožica sam bila" . Pjevala je i dalmatinske narodne pjesme u duetu sa Vilmom Isler. Ponekad je damatinske narodne pjesme pjevala u kvartetu sa Borisom Nikolicem, Silviom Sutlovicem i Vilmom Isler. Dalmatinske narodne pjesme su bile veoma mnogo svirane u radio programima tih, pedesetih godina.

Rodjena sam 28.03.1932. godine u Zagrebu, od oca Milana i majke Angele, rodj. Godina. Od kad pamtim, u nasem domu se sviralo i pjevalo. Otac je bio glazbenik, a majka je lijepo pjevala.
Pamtim svoj prvi nastup na jednoj oficirskoj zabavi u Karlovcu, kad sam, bez da sam ikoga pitala, dosla na pozornicu i otpjevala "Marijanu", Vlahe Paljetka. Bilo je to u ljeto 1937. godine.

1938. Majka me upisuje u "Djecje carstvo" pod nadimkom "Maca", kojim me i danas moji blizi prijatelji zovu. "Carstvo" su tada vodili: kazalisni glumac Tito Strozzi i knjizevnik Mladen Sirola. Tu sam naucila i pjevala niz pjesama za djecu.

1941. U Beogradu sam pozvana pjevati na dvoru za majcin dan. Pjevala sam makedonsku pjesmu "Biljana platno belese", a na harmonici me je pratio moj otac.

1942. U Zagrebu sam se upisala u glazbenu skolu i pocinjem svirati klavir. Pjevam u crkvi sv. Josipa na Tresnjevci, solo i u zboru.

1946. Pjevam u zboru gimnazije, a nas glazbeni pedagog, prof. Josip Zavrski, izdvaja nas 6 djevojcica u sekstet. Ubrzo postajemo poznate i nastupamo pod imenom "Omladinski sekstet": gostujemo u Splitu, Rijeci, Beogradu i na otoku Rabu, gdje smo pjevale pred ceskom publikom, te smo dobile poziv za gostovanje u Pragu. Sekstet je znacajan, jer je u ono vrijeme imao svog skladatelja, svjetski poznatog dirigenta Lovru pl. Matacica. Buduci da je njemu bio zabranjen rad od strane komunistickog rezima, izvodili smo njegove kompozicije pod napomenom - od nepoznatog autora. Bili smo i sluzbeno sekstet Radio stanice Zagreb.

1948. Miljenko Prohaska, skladatelj i dirigent, pozvao me je pjevati uz pratnju njegovog orkestra pjesme iz americkih filmova. Pjevala sam pod pseudonimom Anita Godina; kao ucenica muzicke skole nisam smjela pjevati zabavnu glazbu. Do 1952. godine pjevala sam izvorne narodne pjesme uz Tamburaski orkestar Radio stanice Zagreb.

1952. Upisujem studij pjevanja. Iste godine, kao perspektivna mlada pjevacica, poslana sam u Beograd, u "Operni studio". Zapazena od beckih pedagoga dobivam ponudu za stipendiju i daljnje skolovanje na konzervatoriju u Becu.

1953. Vracam se u Zagreb i u to vrijeme upoznajem svog buduceg supruga, 1954. rodio se nas sin.

1956. Pocinje eksperimentalni program zagrebacke televizije u reziji Antona Martija. Bila sam prva pjevacica koja je pjevala i sama najavljivala svoje pjesme.

1957. Nas poznati skladatelj dr. Nikica Kalogjera obradjuje pjesmu iz filma "Crvene podvezice" koju pjevam pod nazivom "Negdje u dalekom svijetu". Pjesma je snimljena za Radio Zagreb, na kojem se i danas emitira.

1958. Na festivalu u San Remu, izvedena je pjesma "L'Edera"; koju je pjevala Nila Pizzi. Nikica Kalogjera preko noci pise aranzman za moj glas i simfonijski orkestar. Vec nakon nekoliko dana snimila sam tu pjesmu pod nasim nazivom "Brsljan". Hrvatske radio stanice i danas je rado emitiraju.
Te iste godine pocinje i Opatijski festival. Pjesmom "Okrecem listove kalendara" (tekst Drago Britvic, skladatelj Dragisa Dukic) osvajam prvu nagradu zirija. Daljnjih 10 godina sudjelujem na tom festivalu, te redovito osvajam jednu od prvih nagrada. Najdraza mi je 1963. godina s pjesmom Aleksandra Necaka, "Kad jednom odes". Sudjelujem na festivalima u Zagrebu, Splitu, Beogradu, Ljubljani, Krapini, Osijeku, Skoplju i Pristini.

1959. Snimam svoju prvu samostalnu plocu, "Brsljan", za PGP RTB. Tih godina cesto pjevam tada popularne jazz standarde s Jazz orkestrom Radio televizije Beograd, s dirigentom Vojislavom Simicem i Jazz orkestrom Milana Kotlica.

1959. Pjevam za postrojbe UN-a na Sinaju.

1959. U Parizu zastupam Radio difuziju Jugoslavije, te pjevam na koncertu "Jazz na elizejskim poljima"u organizaciji Jacquesa Dievala, a uz pratnju orkestra Michela Legranda i tria Horsta Jankowskog. Nakon toga nastupam u Monte Carlu, Kölnu, Hamburgu, Becu, na Siciliji u Taormini. U medjuvremenu, gostujem po cijeloj Jugoslaviji.

1961. Na velikom natjecanju pjevaca Jugoslavije, u Beogradu, osvajam "Zlatni mikrofon".

1962. Na festivalu u Pesaru, sa pjesmom D. Ristica, "Dobro jutro Italija", u duetu sa Dusanom Jaksicem i osvajamo drugu nagradu.

Jugoslavenska koncertna direkcija organizira prvu turneju po SSSR-u koja traje dva mjeseca. Sudjelovala sam na osam turneja, snimila sam plocu, te niz emisija za radio stanice i TV postaje SSSR-a.
Obisla sam i sve zemlje istocnog bloka - Bugarsku, Madjarsku (u kojoj sam snimila LP plocu sa mojim kolegama), Rumunjsku, Cehoslovacku, u Poljskoj sam bila na festivalu i isto snimila plocu. Moje ploce dokumentiraju to razdoblje.

1963. Gostovala sam sa kvartetom "4M" na Siciliji u Taormini, uz svjetske umjetnike: Charlesa Aznavura, Ritu Pavone i Xaviera Cugata. Tu sam kao nagradu dobila "Zlatni narandjin cvijet".

1964. "Hrvatski radio sat" iz Clevelanda, organizira moje koncerte u Clevelandu i Detroitu. Za tamburaski orkestar americkih Hrvata, moj otac je napisao obrade pjesama. Nakon 24 izvedene pjesme, na bis smo izveli pjesmu "I'm in the mood for love". Tih godina snimam ploce za "Jugoton" PGP RTB i Diskos . Snimam i niz TV emisija.

1966. Odrzan je svjetski festival zabavne glazbe u Rio de Janeiru na kojem sam od renomiranih kolega koji su bili u ziriju - Yma Sumac, Henry Manzinni i Horst Jankowski - dobila priznanja za interpretaciju. Kao gost iz Beograda bio je dirigent Jazz orkestra, Vojislav Simic.

1968. Sudjelovala sam na koncertima u Canadi.

1970. "Vas slager sezone" u Sarajevu. Pjevam pjesmu Kemala Montena "Iz dnevnika jedne zene" i osvajam "Zlatni mikrofon" (drugi po redu) za interpretaciju.
Snimam plocu "Grk Zorba". Na premijeri tog filma, glumac Anthony Quinn dobio je na poklon, moju tek snimljenu plocu.

1971. Natjecanje pjevaca iz cijele Jugoslavije u Osijeku "Zlatni glas Jugoslavije" - osvajam srebrnu medalju.

1959. - 1987. Nastupam na festivalima "Beogradsko prolece", te na vecerima starogradskih novo skladanih pjesama, te osvajam niz nagrada za interpretaciju.

1987. Odrzala sam solisticki koncert u Beogradu, u "Domu sindikata", uz pratnju orkestra Petra Sama, a gosti su bili: Gaby Novak, Kemal Monteno, Dusan Jaksic i Djordje Marjanovic.

1991. Sudjelovala sam u nizu humanitarnih koncerata, te na mirnom posvjedu "Bedem ljubavi".

1995. Odlikovana sam za svoj umjetnicki rad "Redom Danice Hrvatske" sa likom "Marka Marulica".

2003. U izdanju "Croatia Records" snimljen je CD mojih najvecih uspjeha pod nazivom, "Antologija".
Iste godine, mladi operni pjevac Ronald Braus, poziva me da gostujem u Rovinju na Crvenom otoku. Bio je to veliki uspjeh, nakon toga slijedili su koncerti po Hrvatskoj.

2006. Odrzan je koncert "In memoriam Majdi Sepe", u Slovenskom domu u Zagrebu, u organizaciji Ronalda Brausa i balet majstora Dinka Bogdanica. Cijeli koncert pratio je na klaviru skladatelj i dirigent Stjepan Mihaljinec.
Iste godine pozvana sam na koncert "Opatijske serenade" na kojem su sudjelovali: Visnja Korbar, Zdenka Vuckovic, Jasna Zlokic, Toni Kljakovic i Marko Novosel.
Koncert u Bjelovaru, uz orkestar Miljenka Prohaske, sa Zdenkom Kovacicek, Zafirom Hadzimanovim, Dragom Diklicem i svim predhodnim kolegama.

2008. Na poziv mladog zaljubljenika u glazbu, Davida Dezsöa, sudjelujem na koncertu "Sjecanje na Ivu Robica" u Opatiji, koji se odrzao Robicu u cast.

U Domu u kojem zivim, svecano sam proslavila 60 godisnjicu svog umjetnickog rada, sa kolegicom Visnjom Korbar, Zborom "Hrvatice" kojim je dirigirao Ronald Braus, zajedno smo otpjevali pjesmu "Maskare"; koja je na Splitskom festivalu u duetu sa Markom Novoselom dobila prvu nagradu publike.

2009. 18.07.2009. godine, u organizaciji Davida Dezsöa, priprema se moj solisticki kocert u Opatiji koji ce biti na terasi Hotela "Kvarner", uz pratnju Tria Vanje Lisaka. Moji su gosti: Zdenka Kovacicek, Visnja Korbar i Miro Ungar.

Autor: Nadir Efendić Henstedt-Ulzburg, Deutschland Efendic@gmx.de

---