Dragi citatelji Barikade,
Danas su rezevoari goriva našeg vremeplova puni i to je dobro, jer mi opet krecemo u doba kada je cijeli svijet bio obavijen oblacima barutnog dima. Mi krecemo u daleku 1942. godinu. U to doba, samo cetiri države starog kontineta su imale srecu da uživaju u blagodatima mira: Irska, Švicarska, Švedska i Portugal. Ukoliko racunamo i Tursku kao djelomicno evropsku državu, onda je to bilo pet zemalja koje su ostale pošte?ene od kolektivnog ludila, kako ja zovem rat. Španiju nisam racunao, jer je ona iza sebe imala brutalni građanski rat, tako da je i ona bila jedna od zemalja u ruševinama.

Bilo kako bilo, familijarna sreca malih ljudi nije bila svugdje potpuno uništena, jer su se dobijala djeca koja su donosila tracak nade da ce doci i bolja vremena. U toj dalekoj 1942. godini, u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu, rođena je djevojcica Zdenka Vuckovic. Otac mehanicar, majka prodavacica i pet godina starija sestra Nada, bili su okvir u kojem se je mala Zdenka razvijala. Obitelj Vuckovic je bila glazbeno nadarena i svi su volili glazbu. Zdenka je vec kao mala djevojcica uživala u pjesmama Zvonimira Krkljuša, Rajke Vali i tada vec dobro poznatog Ive Robica.

Prvo iskustvo pjevacice, Zdanka Vuckovic je napravila vec u starosti od osam godina, na jednom djecijem takmicenju. Roditelji su je poslije toga upisali u muzicku školu koja je trajala šest godina, a Zdenka je tu ucila pjevanje i tada veoma popularnu harmoniku. Prvi veliki nastup Zdenka Vuckovic je imala 1957. godine u Zagrebackom Varijeteu i to na priredbi "Prvi pljesak" gdje je osvojila drugo mjesto, iza Jasne Benedek. Na toj priredbi je nastupao i tada mladi Toni Kljakovic koji je bio pobjednik u muškoj konkurenciji.

Zdenka Vučković i Indexi (Sarajevo)

Vec slijedece godine, Zdenka Vuckovic je jednim potezom postala jednom od najpoznatijih pjevacica ex-YU. Pjevajuci dvije pjesme na Opatijskom festivalu 1958. godine i to, "Mala djevojcica" i "Kucica u cvijecu", u duetu sa Robicem, ona je postala pobjednica tog festivala. Prihodi koji su došli tom pobjedom, mladoj Zdenki Vuckovic su omogucili kupnju jednog klavira, i po tome se može vidjeti da je ona glazbu shavacala veome ozbiljno.

Taj veoma veliki uspjeh imao je i jedan nedostatak, nije ga se, u biti, više moglo ponoviti. Ona je 1962. godine pobjedila na Zagrebackom festivalu sa pjesmom "Zagreb, Zagreb", ali se može reci da je to bio uspjeh u jednom lokalnom okviru grada Zagreba. Pjesma "Mala djevojcica" pjevala se je i bila je veoma popularna u svim krajevima ex-YU. Druga njena pobjeda na tom istom, Zagrebackom festivalu, bila je više okrenuta svijetu i umjetnosti, jer je Krajaceva kompozicija "Platno, boje, kist i tvist" mogla biti izvedena na svakoj glazbenoj pozornici u svijetu i bila bi sa zadovaljstvom slušana. U toj melodiji je Ivica Krajac uspješno unio ritam pop glazbe u podrucje ex-YU. Ja, inace, posjedujem tu melodiju u izvedbi kvarteta 4M i danas je voma rado poslušam.

Zdenka Vuckovic je istrajnošau i talentom svoju tadašnju popularnost uspjevala da održi na visokom nivou. Pažljivo je birala pjesme koje ce pjevati i cesto je s njima imala velikog uspjeha. Pocetkom 60-tih godina prošlog stoljeca, moglo se je primjetiti da Zdenka Vuckovic traži svoj novi glazbeni stil jer je cesto pjevala pjesme koje su bile veoma razlicite jedna od druge. Kako su godine prolazile, ona je sve više razvijala svoj glas i postajala jednom pjevacicom koja je mogla da zabavi i stranu publiku, što je ona po turnejama i cinila. Njeni uspješni festivalski nastupi, jedan za drugim, nizali su se kao perle na ogrlici.

Krajem 50-tih godina prošlog stoljeca, Zdanka Vuckovic je upoznala kompozitora Krešimira Oblaka - Kodu koji je postao njen kompozitor i dugogodišnji prijatelj. Daleke 1971. godine, oni su postali i bracni par. U kasnijim godinama, njen suprug se aktivno bavio poslom producenta i radio je na gra?enju njene karijere. Na Zagrebackom festivalu 1989. godine, Zdenka Vuckovic je nastupila zadnji puta sa pjesmom "Odrasla je djevojcica mala". Naslov te njene pjesme imao je i simbolicnog znacenja, jer je istovremeno bio i oproštajni pozdrav Zdenke Vuckovic od zagrebacke festivalske publike.

Kada se posmatra životni i glazbeni put Zdenke Vuckovic, može se reci da se on nije kretao putem skandala i negativnih napisa u novinama. Izražena profesionalnost, marljivost i skromnost, doprinijeli su tome da Zdenka Vuckovic, za razliku od nekih njenih kolega ili koleginica, danas živi u sre?enim materijalnim uslovima. Svojim profesionalnim nacinom rada, Zdenka Vuckovic je u glazbenim trendovaima ex-YU trajno utisnula svoj pecat i može se reci, postala je osoba koja se ne može zaobici, kada se govori o glazbi za vrijeme ex-YU glazbenog perioda.

Kod nje je primjetno i to, da nikada nije pokušavala da draženjem suznih žlijezda poveca svoj uspjeh kod publike. Može se reci da je pretjerana emotivnost, bar u našim krajevima, imalo veliku specificnu težinu, koju su neki njeni konkurenti masovno upotrebljavali. Ona ih nikada nije slijedila. Tipican predstavnik tog nacina pjevanja bio je beogradski pjevac Miodrag Miki Jevremovic i djelomicno, šibenski pjevac, Mišo Kovac. Može se reci u šali, da su suze i osjecaji iz nekih od njihovih pjesama dolazili u obliku poplave. Možda je njima, u krajnjoj liniji, komercijalni uspjeh potvrdio ispravnost tog nacina rada, ali takvi pjevaci nisu imali ni najmanju šansu da se probiju na evrpskom muzickom tržistu Jednostavno receno, Evropljanin nije bio u stanu da razumije tekst u kojem muškarac place i pije do zore.

Izvori informacija:

Omotnice i pratece brošure Jugotona i Croatia Recordsa
www.gloria.com.hr
Internet

Vaš Nadir Efendić
Efendic@gmx.de

Autor: Nadir Efendić Henstedt-Ulzburg, Deutschland Efendic@gmx.de

---