Dragi citatelji Barikade,
Kao i uvijek kada krecaemo na naše vremensko putovanje, pogledamo koliko je udaljen naš cilj i da li nam trebaju dodatni rezervoari goriva. Ovaj puta moramo razmisliti i o nacinu komunikacije kada stignemo na taj cilj. Mobitel, ne dolazi u obzir, jer jednostavno u to doba bi on bio jednako dobar kao i jedna cigla, razmislite zašto (odgovor: nije bilo odašiljaca). Telefon je bio prisutan samo u poštanskim i drugim državnim uredima. Privatnih telefona je bilo jako malo. Kako onda komunicirati, pitanje je koje bi Hamlet možda ovako postavio "Ima li nešto trulo u našoj komunikaciji?" Odgovar za taj problem sam našao u jednoj pjesmi koju je svojevremeno pjevao naš stari i poznati pjevac sa prostora ex-YU, Vice Vukov. U toj pjesmi on pjeva svojoj dragoj, neka ona stavi svjetiljku (petrolejsku) u prozor, tako da on zna, da li joj pod prozorom može zasvirati... Kao sto vidite, dragi citatelji Barikade, svaka generacija na?e neko specificno rješenje za svoje komunikacijske i ostale probleme.

Mi krecemo ovaj puta u daleku, 1936. godinu, doba kada je Anica Zubovic imala nešto preko cetiri godine, do godine u kojoj je bio rođen pjevac Vice Vukov (03.08.1936. godine). Te godine su održane i olimpijske igre u Berlinu na kojima je mladi americki atleticar africkog porijekla, Džesi Ovens, svojim zlatnim medaljama (5 komada) dakazao da su sve Hitlerove rasne teorije superiornosti, ipak, samo teorije.

Vice Vukov je rođen u Šibeniku koji je u to doba bio mali mediteranski gradic. Taj pojam "mediteranski" govori da je u gradu postojala obrazovna i kulturna tradicija kao i određeni nacin gradskog života. U toj sredini odrastao je, pohađao osnovnu školu i gamnaziju i mladi Vice Vukov. Bez obzira na muzicki talenat koji je on posjedovao, Vice se nije dao skrenuti sa svog puta i uspješno je završio studij filozofije i talijanskog jezika na Zagrebackom fakultetu. Nemam provjeren podatak, ali koliko sam cuo, on je u međuvremenu i doktorirao. Vice Vukov je vjerovatno najobrazovaniji pjevac sa podrucja ex-YU.

Njegov mladenacki muzicki put mi nije poznat, ali mogu se sjetiti daleke 1959. godine i radio prijenosa Opatjskog festivala, kada sam prvi puta cuo za Vice Vukova. Kada je poceo pjevati pjesmu "Mirno teku rijeke" odmah je osvojio moje srce, srca opatijske publike i festivalskog žirija. Prvi nastup i pobjeda, to baš nije bilo uobicajeno. Te veceri je bio rodjen jedan novi velikan muzickog života ex-YU.

Kratko poslije toga, 1961. godine, "mirna rijeka" Vice Vukova ušla je u bracno more i njegova izabranica, rođena kao Dijana Bulat, poklonila mu je dvoje djece, sina Emila (1962.) i kcerku Ivanu (1978.).

Slijedili su nastupi na festivalima, raznim muzickim takmacenjima, koncerti i internacionalni koncerti. Svi su jedan za drugim potvr?ivali visoki kvalitet muzickih dometa Vice Vukova. Mi se u ovoj rubrice ne bavimo politikom, ali moramo reci da je životni put Vice Vukova bio usmjeren i kroz odre?ene politicke prilike ili neprilike tog vremena. Krajem 60-tih godina prošlog stoljeca, u Hrvatskoj je došlo do odre?enih težnji za njenom samostalnošcu. Kroz to su porasle i nacionalne napetosti. U jednoj takovoj užarenoj atmosferi, daleke 1971./1972. godine, na jednom koncertu negdje na Jadranu, došlo je do incidenta u koji je bio upleten i Vice Vukov. On je u jednoj svađi, u javnosti, preglasno izgovorio neke riječi, koje su za tadašnju vlast bile nepodnošljive i neoprostive. Posljedica toga je bila, da je Vice Vukov nestao sa državnog radija i televizije. On je morao napustiti ex-YU i time je prakticno prestala njegova umjetnicka karijera. Od daleke 1972. do 1989. godine, Vice Vukov je boravio u Parizu, gdje je nastavio svoje strucno usavršavanje na Institutu za me?unarodne studije, gdje je i diplomirao. Promjenom politickih prilika u Hrvatskoj, Vice Vukov se 1989. godine vratio u svoj rodni kraj i njegov glas se opet mogao cuti u radio programima.

Dobro znate kako se brzo mijenjaju muzicki modni trendovi i da ima jako malo pjevaca koji mogu svoje uspjehe održati i poslije 30.-35. godine života. U međuvremenu se rađa i odrasta nova generacija kojoj je, recimo, Vice Vukov, samo jedan stariji gospodin sa lijepim glasom, ali sa pjesmama koje baš i nisu tako moderne. Srecom, kroz visoko obrazovanje, Vice Vukov nije ovisio o glazbi kao izvoru prihoda, jer je on imao zaposlenje u redakciji Nakladnog zavoda Matice Hrvatske. Posvetio se je i politici i dva puta je bio kandidat za Hrvatski parlament (Sabor). On je kao aktivni clan Hrvatskog Helsinškog Odbora uzeo aktivnog ucešca u politici. Napisao je knjigu "Pogled iza ogledala". U zadnje doba Vice Vukov je bio cest saradnik zagrebackih dnevnih novina "Vjesnik".

Dragi citatelji Barikade, moram reci i to da je Vice Vukov dva puta zastupao ex-YU na takmicenju za Pjesmu Eurovizije (London i Napulj). Može se reci da nije bilo domaceg festivala u to doba na kojem nije pjevao Vice Vukov.

Želim Vam nešto više reci o pjesmi "Šesnaest lavandera" jer ona opisuje jedn od žalosnih događaja vezanih za dalmatinske otoke. Mlade djevojke sa otoka su u devetnestom stoljecu išle u gradove, da bi tamo gradskim stanovnicima prale rublje (veš). One su putovale camcima na vesla i jedra. Ujutro rano bi se krenulo za Zadar, Split i druge dalmatinske gradove i kasno navecer bi se vracalo kuci. Jedna nagla oluja uhvatila je jedan od takvih camaca na otvorenom moru i tom prilikom se je utopilo 16 mladih djevojaka. Možete zamisliti kakav je to bio udarac i tuga za jedan, po broju stanovnika, malobrojni dalmatinski otok. U dijalektu su se te djevojke zvale "lavandere" što se može prevesti kao "pralje" ili "peracice". Vice Vukov je tom osjecajnom pjesmom pokušao da opiše njihovu sudbinu i može se reci da je u tome i uspio.

Vice Vukov je izdao ove albume: Sve najbolje (1989.), Sve najbolje II (1990.) i Tvoja zemlja (1995.).

Izvori informacija:

Omotnice gr. ploca Jugoton / Croatia Records
Pratece brošure uz CD-e
Brošura Hrvatskog Helsinškog Odbora
www.hho.hr/vvukov

Vaš Nadir Efendić
Efendic@gmx.de

Autor: Nadir Efendić Henstedt-Ulzburg, Deutschland Efendic@gmx.de

---