Zvonimir Krkljuš
B i o g r a f i j a
24. svibanj 1921. - 06. studeni 2001.

Dragi čitatelji,
Naše novo putovanje ex YU muzičkim vremeplovom ovaj puta ne mogu nazvati putovanjem. Ovo je više ekspedicija u daleke i nepoznate krajeve, jer mi dolazimo u kalendarsko područje koje poznaje veoma mali broj čitatelja Barikade. Mi moramo stići do daleke 1920./21. godine prošlog stoljeća, na područje grada Zagreba. Da se vozimo pravim vremeplovom, za tako daleko putovanje trebali bi nam dodatni rezervoari goriva.

Da li si možete zamisliti, da je u to doba, jedan ljubitelj muzike, poslije jedne odsvirane ploče na svom gramofonu morao mijenjati gramofonsku iglu. Ta igla je bila od čelika i ona je upravo uspjevala da odsvira jednu ploču na 78 okretaja. Pored gramofona je uvije bila jedna kutija sa gramofonskim iglama. Današnja telefonska slušalica ima bolji kvalitet glasa od tadašnjih gramofona. Ali pravi ljubitelji muzike su uživali u tom "grebanju" i bili su sretni da mogu čuti popularne pjevače tog vremena.

U to doba se je u Zagrebu, 24.05.1921. godine, rodio Zvonimir Krkljuš, jedan od veterana našeg glazbenog i kulturnog života. Rođen je u dobro stojećoj građanskoj obitelji, otac trgovac, a majka, Maria Federber von Tannenberg (pripadnica njemačkog plemstva), bila je u mladosti glumica i pjevačica. Zvonimir je 1927. godine osvanuo sa slikom u novinama, u članku pod naslovom "Najljepša zagrebačka djeca". Slijedila je titula karnevalskog princa. Za vrijeme pohađanja gimanazije učio je i operno pjevanje. Drugi svjetski rat zatekao ga je u Zagrebu gdje je i boravio do kraja rata. U to vrijeme je pristupio društvu koje je snimalo amaterske filmove. Tu je upoznao poznatog, tada mladog, Miljenka Prohasku koji je već tada vodio svoj orkestar.

Poslije rata je počeo pjevati na Radio Zagrebu i to u društvu sa Ivom Robićem. Navečer su njih dvojica pjevali u kavani "Gril". Ivo Robić je nakon polugodišnje prisilne pauze, preko pola godine nastupao na radiju kao Ivo Bodrić jer komunistička partija nije htjela da jedan "NDH pjevač", Ivo Robić, nastupa na tom radiju. Srećom, na vrijeme se uvidjelo da je ta odluka bila besmislena.

Zvonimir Krkljuš je 1947. godine snimio svoju prvu ploču za Elektro Ton (kasnije preimenovan u Jugoton), a glavna pjesma zvala se "Hvala ti". On je tu pjesmu počeo pjevati još 1945. godine, na Radio Zagrebu, i to, kao što je u to doba bilo uobićajeno, "u živo". Godine 1949. komponovao je svoj najveći hit, "Pjesma Zagrebu".

Ljeto 1949. godine, proveo je u Dubrovniku, kao popodnevni spiker Radio Dubrovnika. Navečer je oblačio bijeli smoking i pjevao u gradskoj kavani. Zbog teškog bronhitisa, početkom 1950. godine, napušta Zagreb i seli se u Rijeku, gdje je radio u Riječkom kazalištu.

Moram napomenuti da je Rijeka u to doba imala veliku povlasticu, jer je kulturna cenzura, uobičajena u to doba, bila tu mnogo blaža nego u untrašnjosti (bivše Jugoslavije). Razlog tome je bio u tome da se je u jednom lučkom gradu (kakav je bila Rijeka), sa velikim prometom stranaca, htjelo ostaviti utisak da je Jugoslavija slobodna zemlja. Radio stanica Rijeka je u to doba smjela emitirati mnogo više zapadne muzike u odnosu na ostale radio stanice u untrašnjosti.

Što se tiče političkih sloboda u to doba, još je u punom pogonu bio logor za političke zatvorenike, poznati "Goli Otok"! Taj otok leži na par kilometara udaljenosti od otoka Raba. Umjetnici su smjeli pjevati, ali držanje jezika za zubima je bilo svima veoma preporučljivo.

Pored kazališnog rada, Zvonimr Krkljuš je u duetu sa riječankom Radojkom Delić snimio više pjesma: "Jedna noć u Kostreni", "Nemirna ljubav", "Hey Lily, Hey Lily, Hey Lo". Sa opernom pjevačicom Mirjanom Dančuo snimio je pjesmu "Vaya con Dios". U duetu sa Gitom Šerman snimio je dvije pjesme i to: "Bijeli jorgovan" i "Ploveće kazalište". Opet u duetu, ovaj puta sa poznatom Beti Jurković, snimio je pjesmu "Pepita de Mallorca".

Može se slobodno reći, nemirni duh Zvonimira Krkljuša, pokrenuo ga je 1955. godine dalje, u pravcu vođenja muzičkih emisija, tako da više nije imao dovoljno vremena za snimanje i komponiranje. Već 1958. godine našao je novi posao u Jugotonu i to kao urednik. Preko ljeta je odlazio na krstarenja luksuznim putničkim brodovima gdje je svojim pjevanjem zabavljao stranu publiku. Poslije jednog takovog putavanja našao je prazan stan, bez njegove žene, koja ga je jednostavno napustila (La dona e mobille).

Poslije toga, Zvonimir Krkljuš je postao organizator natjecanja za "Miss" na terasama jadranskih hotela. Kako je u šali, otprilike, jednom rekao: "Taj posao mi je dobro išao, jer sam volio žene".

Svoj 25-godišnji jubilej plodnog estradnog rada proslavio je 1970. godine, novom gramofonskom pločom, gdje je bila i njegova pjesma "Tebe nema". Te iste godine je Toni Leskovar nastupio na Krapinskom festivalu sa njegovom pjesmom, "Štefek i Bara".

Poslije jednog višemjesečnog gostovanja u Kanadu, vrativši se u Zagreb, Zvonimr Krkljuš je po drugi puta uplovio u bračnu luku. Nemirnog duha, kao i uvijek, 1972. godine prošlog stoljeća otišao je u Njemačku gdje je postao upraviteljem doma za radnike sa područja Jugoslavije. Učestvovao je u emisijama za jugoslavene koje su emitirale njemačke radio stanice. Zvonimir Krkljuš je redovno slao izvještaje za zagrebački Vjesnik o životu naših "Gastarbeitera" u Njemačkoj. Primio se je i jedne filmske uloge!

Njegova zadnja kompozicija stvorena je davne 1975. godine pod imenom "Na kraju balade".

Za njega žalosne, 1985. godine, postao je udovac i time je počeo njegov bijeg od samoće koju on, po njegovim riječima, nije volio. Za društvo si je nabavio jednog psića, koji mu je olakšavao samački život.

Zvonimir Krkljuš je živio u glavnom gradu Njemačke, Berlinu, gdje mu živi i kčerka. U kasnim životnim godinama sigurno su velika radost našem starom veteranu zabavne glazbe pružale i njegove dvije unuke. Njega je vukla čežnja za rodnim gradom, Zagrebom, i po mojim informacijama, bio je u Zagrebu prije nešto oko tri godine.

Moje mišljenje je da je Zvonimir Krkljuš zabavnoj glazbi na prodručju bivše Jugoslavije utisnuo svoj nezaboravni pečat. On je poslije drugog svjetskog rata bio direktni konkurent Ivi Robiću, ali mu njegova nemirna umjetnička duša nije dozvolila da se koncentrira samo na muziku, i to je bio razlog da nije mogao dostići popularnost Ive Robića. Jednostavno, on je potrošio vrijeme na mnoga druga umjetnička područja djelovanja. Za razliku od njega, Ivo Robić je bio umjetnik, koji je posjedovao željeznu disciplinu i nije napuštao muzičku stazu kojom se je kretao.

Kroz dugo vrijeme svog djelovanja, Zvonimir Krkljuš je mnogo toga doživio, vidio i čuo na području cijele bivše Jugoslavije. On je ta svoja sječanja stavio u debelu knjigu od 600 stranica. Da li je u međuvremanu našao izdavača, to mi nije poznato. Sa sigurnošću mogu reći, da je njegova knjiga povijesni dokumenat zabavne glazbe i njenih pratećih djelatnosti (koncerata i muzičkih priredbi) na prostorima bivše Jugoslavije. Lijepo je kada već nestaju države, da nam ipak ostaju sačuvana sječanja na umjetnike iz tog vremena.

U mjesecu studenom 2001. godine, u njegovoj 81. godini života, na žalost, zadnji puta se spustila zavjesa iza Zvonimira Krkljuša. Nenadano je i zauvijek napustio pozornicu života, bez prilike da nam za oproštaj odpjeva neku svoju pjesmu. Svoje zadnje boravište, Zvonimir Krkljuš je našao na zagrebačkom groblju Mirogoj.

U svakom slučaju, ovaj mali članak pomaže da se Zvonimir Krkljuš i njegovo djelo ne zaborave. On je imao veliku sreću i zadovoljstvo da je od strane Croatia Recordsa još za života doživio izdavanje CD-a sa njegovim pjesmama (2001. godine).

Slijedi, kao i uvijek, lista meni poznatih pjesma koje je pjevao i djelomično stvorio Zvonimir Krkljuš.

Hvala ti 1945. / Pjesma Zagrebu Z. Krkljuš 1949. / Jedna noć u Kostreni M. Kinel 1950-tih / Nemirna ljubav 1950-tih / Hey Lily, Hey Lily, Hey Lo 1950-tih / Vaya con Dios 1950-tih / Bijeli jorgovan 1950-tih / Ploveće kazalište 1950-tih / Pepita de Moallorca 1950-tih / Kaži zašto me ostavi 1950-tih / Ramona 1950-tih / Serenada Opatiji Z. Krkljuš 1950-tih / Nena S. Mihaljinec 1960-tih / Sve više Polito 1960-tih / Tebi za vjenčanje Arland 1960-tih / Ti koja dolaziš svakog jutra 1960-tih / Tebe nema Z. Krkljuš 1970-tih / Štefek i Bara Z. Krkljuš 1970-tih / Na kraju balade Z. Krkljuš 1975.

P.S. Budući da se pjesma, "Hvala ti", ne može nabaviti na tržištu, ja sam je spreman putem e-maila poslati čitateljima ovih redova, koji to žele (za njih prvih desetak koji se jave). Samo, imajte na umu vaše telefonske (modem) troškove!

Izvori informacija bili su:

Omotnice i prateće brošure Jugotona i Croatia Recordsa
Intervju Zvonimira Krkljuša časopisu Gloria, Zagreb
www.gloria.com.hr

Uz srdačan pozdrav, Vaš, Nadir Efendić
Efendic@gmx.de

Autor: Nadir Efendić Henstedt-Ulzburg, Deutschland Efendic@gmx.de

---