BILK
    16.02.2006. - Galerija SC, Zagreb, Hrvatska
  Mlada zagrebacka skupina Bilk promovirala je svoj debitantski album "This 
    Bilk Is Radioactive" na sjajnom i odlicno posjecenom koncertu u ozivljenom 
    prostoru Galerije SC. Puno tehnike, kibernetike i velikih koraka naprijed 
    za novu HR scenu. 
  Zagrebacka Galerija SC, u sklopu Studentskog centra (u samom srcu Zagreba), 
    dobila je najvjerojatnije novu dimenziju aktivnosti dolaskom promotera i organizatora 
    Matije Skugora koji je odnedavno napustio suradnju sa KSET-om i posvetio se 
    radu u novom prostoru. Nije mi poznato zbog cega je Matija napustio KSET, 
    no vec njegovi prvi rezultati rada na novoj lokaciji upucuju da vjerojatno 
    zeli imati odrijesene ruke i "ciste racune". 
  Nedavno ste imali prilike citati o koncertu americke skupine Cougar 
    u sklopu istog prostora, a evo sada i o novoj domacoj hrvatskoj, jos uvijek 
    lokalnoj atrakciji, Bilk, a sve pod promoterskom paskom Matije Skugora. Koliko 
    ce KSET izgubiti (ili mozda dobiti) odlaskom ovog sposobnog organizatora, 
    pokazati ce vrijeme. 
  Prostor Galerije SC je odlicno mjesto koje odgovara organizaciji koncertnih 
    klupskih svirki kapaciteta oko 400 - 500 ljudi. Ima minijaturan sank, sanitarije, 
    te jednu veliku boljku zagrebackih klubova - prenisku pozornicu. Uoci nastupa 
    grupe Bilk, DJ Funk Guru, mladic od nekih 20 i kusur godina, neprekidno je 
    vrtio Prodigy i neke vrlo slicne beatove sto je dodatno stvorilo simpaticnu 
    plesnu atmosferu za publiku koja je varirala izmedju 16 i 25/26 godina. Na 
    samom ulazu, etiketa Moonlee Records postavila svoj stand sa svojim proizvodima 
    - sa LP plocama i CD-ovima svojih izdanja, naravno, mogle su se nabaviti i 
    vrlo ukusno dizajnirane majice i bedzevi, a kao specijalitet, nudile su se 
    besplatne palacinke i na licu mjesta pripravljena limunada kao znak borbe 
    protiv droge, alkohola i ovisnistva. Simpaticno. 
  Oko 22 h na pozornicu izlazi Bilk, troclani mladi zagrebacki sastav kojeg 
    sam prvi puta gledao u sisackom Ozonu, koncem 2004. godine. Tada su odrzali 
    sasvim pristojan koncert u kojem su se predstavili kao jos uvijek stilski 
    neprofilirani sastav, no bile su ocite sasvim jasne zelje ka izgradnji vlastitog, 
    prepoznatljivog zvuka. Ovaj puta, sastav me, moram to reci, vrlo ugodno iznenadio 
    jer su u svim pogledima otisli nekoliko koraka naprijed. 
  Na samom pocetku koncerta, na pozornicu izlazi maskota Moonlee Recordsa, 
    takozvani Mr.Moonlee, maleni ninja pajac sa zuto-bijelim zadebljanim jajasto-ovalnim 
    oblikom nataknutim na glavu koji je sezao do struka (sa crnim karate-pojasom) 
    i najavio peto izdanje vlastite diskografske etikete, nakon cega pocinje koncert 
    grupe Bilk. Iza i iznad postave sastava bila su smjestena dva projektora koja 
    su projicirali razlicite i vrlo dobro smisljene slajdove i video projekcije 
    na 4 ogromna video platna sto je njihov koncert diglo na vislju multimedijalnu 
    razinu. Sviracki, Bilk je veoma napredovao jer su se pokazali kao vjesti instrumentalisti 
    koji svoj ucinak na debiju fenomenalno umiju pretociti u koncertni nastup. 
  
  U postavi Bilk je energican bas gitarist cija se svirka zasniva na mnogobrojnim 
    funk-rock-dub sintagmama, odlican bubnjar koji prasi koncizne ritmove (uglavnom 
    d'n'b), te sa naocalima mali dugokosi genijalac za klavijaturama, semplerima, 
    mikrofonom i gitarom. Njihova uigranost, osim sto najbolje dolazi do izrazaja 
    kod brzih i tempo nabijenim skladbama pod velikim utjecajima d'n'b-a, utemeljena 
    je i na sjajnim, gotovo nevjerojatnim spajanjima kibernetike i "on line" 
    sastavljene produkcije sa mnogobrojnim efektima vokodera, delaya, echa, reverba, 
    razlicitih samplova i vragolastih, neocekivanih upadica, te nepredvidljivih 
    aranzmana u kojima dizu i spustaju atmosferu kompozicija. Buduci da jos nisam 
    detaljno uspio preslusati njihov album, od kompozicija koje su mi otprije 
    poznate, prepoznao sam samo naslove "Bujanje" i "Terminator", 
    sa njihovog demo materijala. 
  Bilk se na ovome koncertu definitivno odmaknuo od poredbi sa Trans Am (mada 
    neke poveznice jos uvijek postoje) i duboko zakoracio u drum'n'bass sa debelim 
    korijenima koji se nalaze u rocku, elektronici i indie-rock zvuku sa laganim 
    primjesama post-rock aranzmana. Njihova glazba je stoga mjesavina mnogih utjecaja 
    (od rock'n'rolla do techna) i sasvim sigurno su na najboljem putu da otvore 
    vrata za izlazak pred siroki auditorij. I jos nesto - uzivo zvuce mnogo bolje 
    nego li na albumu.