Tigrova mast

Tigrova mast

GONE BALD + TIGROVA MAST
24.04.2006. - KSET, Zagreb, Hrvatska

Izvan zvanicnog dijela programa KSET-a, ovaj koncert je dosao "naknadno", nakon sto je sastavljen uobicajeni raspored mjesecnih dogadjaja, no ni po cemu nije odstupio od uobicajenih klupskih svirki. Publike dovoljno, atmosfera odlicna, a Ico u sjajnom izdanju.

Nastup Icinog Gone Bald nakon odradjene turneje po prostorima ex-YU u KSET-u pobudio je poprilicno dobro zanimanje, tako da je ovaj klub uoci njihovog nastupa ostavljao dojam solidne popunjenosti. Atmosferu uoci njihovog nastupa zagrijali su Tigrova mast, nevjerojatno ludi, otkaceni i sasavi trio koji je sastavljen od clanova iz nekolicine zagrebackih sastava, a u ovom formatu on im sluzi kao dodatni "ispusni ventil". Oni su doslovce pravi atak na centralni nervni sistem, ili ih se moze voljeti ili mrziti, drugog nema.

Glazba koju proizvodi Tigrova mast je neobicna smjesa svega i svacega - od njima najmilijeg americkog noise zvuka, preko raznih inacica alternativnog rocka, sve do primjesa balkanskog folka kojeg vole ubacivati u svoje aranzmane. Njihove skladbe su instrumentalne sa cudnovatim aranzmanima gdje centralno mjesto dobiva freneticna ritam sekcija koju nadogradjuje neobican i lucidan klavijaturist Nino koji freneticno nabija po svojem mini-korgu i proizvodi vrlo sasavu kombinaciju bucnih melodija kojima imitira zvukove gitara, gramafonskih scratcheva, harmonika, sintesajzera i jos mnogo toga. Sam Nino mi je nakon koncerta rekao da je njihov osnovni cilj probuditi "trece oko" i ako to ne uspiju, onda njihova glazba nije ispunila zacrtani cilj. Shodno tome vrijedi spomenuti i nekoliko naslova koje su odsvirali, a svi oni idu u prilog malo prije spomenutoj tezi: "Zlatni kalasnjikov", "Ko ide po selu, dobije po celu", "Svinjska alka", "Otvorilo mi se celo", "Pustinjski crvi", "Bzzzz", "Tehnika narodu", "Di sam bio jucer"... Ako se k tome spomene fantastican bubnjar koji je te veceri prolio dobre 3-4 litre znoja u kojem je doslovce bio okupan i mokar poput kisne kabanice, onda je stvar oko njihovog scensko-glazbenog nastupa sasvim jasna. Ili, bolje da se priblizi, oni koji poznaju radove (i zive nastupe) Mamojebaca, Ruinsa, Zeni Geve i slicnih, znaju vrlo dobro o cemu se ovdje radi.

Gone Bald

Gone Bald

Nakon poduze stanke od nekih 20-30 minuta, na scenu KSET-a izlazi Gone Bald i koncert otvaraju sa kompozicijom "Radius". Moram priznati da Icu (Ivica Kosavic - vokal i gitara) nisam vidio dobrih 8 godina i zaista nemam pojma sto se s njim zbivalo u medjuvremenu, ali istovremeno se mogu pohvaliti da sam jedan od rijetkih (i sretnijih) ljudi koji su ga upoznali u njegovom mladom obliku ranih devedesetih kada je bio frontmenom kultnih Ha-Det-Bra i potpuno neprimjetnih Prsten. Posljednje informacije koje znam o radu Ice bio je njegov solo rad iz 1999. (kako se samo zvao?, "Razorblade Jnr.", ako se ne varam...), a sa Gone Bald posljednji put sam se susreo 1998. u Krizevcima kada su promovirali svoj bezimeni album sa tamnoplavim omotom kojeg je objavio 100% Recordings. Od tada do danas, mnoge stvari u njegovom izrazu su se izmjenile, ali su i mnoge stvari ostale i razvile su se do te mjere da se o njemu danas govori kao o svojevrsnom underground rock stvaratelju koji ima svoj gard, stav i neprikosnovenu izvornu kreativnost koja ga izdvaja u moru utopljenika.

Davne 1994. napustio je sve svoje tadasnje bandove i frakcije (Ha-Det-Bra, Prsten, Achtung Dichtung...) i otisao u Amsterdam gdje je proveo sve ove godine u potrazi za "boljom srecom", te je neprekidno stvarao glazbu, svirao, susretao se s mnogim glazbenicima, radio svasta da bi prezivio i povremeno dolazio u ove nase krajeve da bi svojim poznanicima i zainteresiranoj publici docarao svoj zvucni svijet. Njegov sastav Gone Bald s kojim radi vec desetak godina u izmjenjenim postavama je ono sto on zaista voli raditi, pa je tako ove veceri u KSET-u po vlastitoj izjavi ostvario najbolji "feedback" prilikom ove mini-turneje. Kompozicije koje su Gone Bald izveli ("Alacramyy", "Animals", "Hippies", "Ghost", "Yam", "Lullaby", "Serum"...) sadrzavaju prvenstveno visoku dozu noise-rock nasljedja u varijanti razvucenih sympho-rock skladbi koje imaju u svojoj odrednici mnostvo gitarskih eksperimenata, avangarde i raznih glazbenih eskapada, ali one istovremeno nose i jedan sasvim noviji pristup - melodiozne harmonije i daleko mekse aranzmane od onih koje sam imao prilike cuti daleke. 1998. godine. Ico je bez ikakvih poteskoca potpuno savladao tesko gradivo gitaristicke buke i njome danas vlada "kao svoj na svome" prelamajuci zestoke sekvence i energicni scenski nastup od 1000 tona kalorija sa laksim i laganijim "light" motivima koji su odlicno uklopljeni u glazbeni svjetonazor Gone Bald. Uskoro objavljuju novi album koji se ovih dana miksa i masterira, a po izjavi samog Ice, nadajmo se da ce u igri biti i neki "veci" izdavac kojeg ovaj sastav treba i trazi.

Gone Bald

Gone Bald

Sve skupa, odlicno od Ice, Gone Bald i sasavih Tigrova mast koje neki nisu mogli provariti te veceri. Puno energije, mladenacke zestine, nabrijanih distorzija (Steve Albini, The Jesus Lizard, Butthole Surfers, Sonic Youth, kasne Sexe i nikad dovoljno vitaliziranih Brujaca), sasavih aranzmana (od Frank Zappe, Captain Beefheart, do Sarlo Akrobata, Melt Banana i Ruins), neuroticnih ispada (poput nekoliko dugackih zvukova s korga kada se cekala piva!) i ne bas pretjerano odusevljene publike koja je ocekivala tko zna sto. Tulum? Urnebes? Ili ne daj Boze, hitove?

Ovo su ipak samo totalni underground sastavi. A cijelu pricu o takvim sastavima stvaraju sami autori, a ona je prilicno dugacka, bolna, puna muke, ali i velike zelje za odgovarajucim "feedbackom" sto su tek rijetki autori svjetske scene uspjeli ostvariti. Ovo ipak nisu The Birthday Party, Big Black ili tuzemni Sarlo Akrobata i novopecene Trobezove Krusne Peci - Viva Glorio pred kojima je sjajna i velika buducnost.

Tigrova mast i Gone Bald su, kako god uzeli, samo mali underground sastavi. Nema druge. Niti trece. Sve dok ne naprave nekakav znacajniji medijski proboj, a do tada cemo svi skupa ostarjeti i onemocati. A njihova umjetnost ce ostati i poslije nas. I pitati cemo se sto smo to vrijedno spomena zaboravili. Steta! Velika!