SOUND INVASION
Brain Holiday, Svadbas, Six Pack...
03.06.2006. - Boogaloo, Zagreb, Hrvatska

Studentska festa za oprostaj od ovosezonskih ispita, predavanja i naukovanja, protekla je vrlo mirno, bez izgreda, bez pijancevanja i bez ekscesa. Skupo pivo i ne osobiti izvodjaci ipak nisu mogli stvoriti euforiju odgovarajuceg fajrunta.

Posto sam iste veceri bio i na koncertu Desert Blues u Lisinskome, propustio sam nastup prva dva vecerasnja sastava - Replica i Heroina. O njima ne znam apsolutno nista, no ako je sudeci prema nastupima ostalih izvodjaca u sklopu ove studentske feste, ne vjerujem da su nesto osobito.

Prvi koje sam uspio gledati i slusati bili su Brain Holidays, mladi zagrebacki reggae sastav koji uz uobicajenu postavu (bas, bubnjevi, gitara i klavijature) jos ima i dvije mlade djevojke kao pratece vokale, dok je s ovog nastupa izostala duhacka sekcija (sax, trombon i truba). Nedavno su objavili debi album, "Stereo Roots", u izdanju Dallas Records, te su ga ovom prilikom i promovirali. Njihova glazba je kao i sama ikonografija utemeljena iskljucivo na reggae frazama i idiomima crveno-zuto-zeleno, od cega je ova posljednja boja najbolja slika njihove glazbe. Mladi, zeleni i neiskusni, sa vrlo malo instrumentalistickog znanja i vjestine, tako da im gotovo sve kompozicije slice kao jaje jajetu, dok su jedine razlike u tempu koji je sporiji ili brzi. Osjetno se primjecuje da im manjka odgovarajuci intenzitet senzibilnosti i ideja u kreiranju glazbe tako da ostavljaju mnogo praznog prostora kojeg, inace, reggae umjetnici vrlo umjesno popunjavaju sa efektima psihodelije, dubova i intrigantnim dimenzijama. Ovdje to manjka sto je vrlo dobro i sama prisutna publika u ne prevelikom broju i primjetila, pa se njihov nastup gotovo sveo na odbrojavanje vremena do nastupa Svadbasa i Six Packa.

Nakon sat vremena prilicno dosadne i monotone predstave Brain Holidaysa, izlaze Svadbas i u pola noci otvaraju svoj nastup. No, niti oni nisu uspjeli pridobiti povoljan "feedback" premda su se trudili prosarati po svojem "best of" katalogu jer su ne znam po koji put imali uzasno los zvuk. Vokali su probijali membrane tako da su zvucali kao vriskovi koji nadjacavaju pratecu sekciju (gitara, bas, bubnjevi i klavijature), a jedini pravi poziv na ples uspjeli su ostvariti prilikom izvodjenja hita "Treblebass" kojeg je skandirao citav Boogaloo. Kompozitorski i aranzmanski su i dalje vrlo zanimljivi, a da nemaju sindrom preslikavanja britanske indie scene i nekih ostavstina ex-YU post-new wavea glede riffova i nekih dijelova koncepta, te da krenu u izgradnju vlastitog glazbenog profila bili bi vrlo originalan i moderan indie rock sastav jer su vrlo dobri glazbenici i instrumentalisti.

Svadbas

Svadbas

Potom u 1 h izjutra krece sekstet October Light iz jednog sela pored Varazdina i donekle podizu sumornu atmosferu koju su zbog vrlo loseg zvuka i razglasa stvorili Svadbas. No, i u slucaju October Light, zvuk je opet bio katastrofa, ali to nista nije umanjilo vrlo povrsno sviracko znanje ovog ska-hip hop-punk sastava. U postavi osim gitare, bubnjeva i basa imaju jos i tri duhaca - trombonistu, saksofonistu i trubaca, ali njihov glazbeni doprinos je vrlo minoran i svodi se na suhoparne linearne melodije koje prakticki ne sluze nicemu doli do stvaranju sto vece zvucne buke koju je ionako naglasavao los razglas. Zato, zaista nemam pojma cemu ovakav sastav koristu tri duhacka instrumenta posto sve to bez problema moze odsvirati samo jedan. Ipak, u dva navrata sva tri instrumenta su imala vrlo kratke solo dionice, no spram jednosatnog repertoara to ipak ne predstavlja nikakvu osobito veliku glazbenu kreaciju. Jos su mladi i nadajmo se da imaju dovoljno vremena da sazriju i da svoj linearni melodijski koncept prosire na obogacivanje ska-reggae-punk fraza sto isto vrijedi i za Brain Holidays. October Light imaju podosta zestine u svojem scenskom izrazu, koncept nastupa im je obogacen sa vrlo dobrim kontaktom s publikom, te su kroz repertoar mjesanih tekstova na engleskom i hrvatskom jeziku prikazali sebe da su jos uvijek sastav koji se trazi u svojem prohtjevu izmedju zelja i realizacije.

Na kraju, pred vec pomalo ispraznjenim klubom Boogaloo, nesto nakon 2 h ujutro, na scenu dolaze Six Pack koji konacno dobivaju pravu podrsku publike sto je rezultiralo sa vrlo dobrim i nadasve zajebantsko energicnim nastupom. Za divno cudo, Six Pack je imao dobar zvuk, te mi se cini da je razglas bio namjesten samo za njih. Kroz kombinaciju punk/hc kompozicija u kojima su varirale laganije, brze i najbrze dionice, Six Pack je izveo dobro znanu kolekciju skladbi poput "Delfinov let", "Proci ce i ovaj jeben dan", "Srebrni letac", "Francuska ljubavna revolucija", "Crveni makovi", "Andjela", "Hvala ti za ovaj suncan dan"... koje su sve odreda bile freneticno prihvacene u opcem ludilu koje je vladalo u nekoliko prvih redova ispred pozornice. Oni su vrlo dobri zabavljaci, odlicno kontaktiraju s publikom i kroz svoj ironicno-komican tekstualni aranzman solidno kreiraju socijalne, drustvene, politicke, moralne, svjetovne i ine teme koje pogadjaju tamo gdje i trebaju. Spram sastava poput Debelog precjednika, Atentata i njima slicnih, Six Pack je vrlo visoka liga, no u usporedbi sa KUD Idijotima, Hladnim Pivom, Atheist rap ili Overflow, nalaze se ipak jednom nogom u nizoj kasti. Razlog tome je mozda i ne pretjerana sklonost ka cjelovitijim punk-rock kompozicijama kojima ipak manjka smisleniji glazbeni aranzman i varijacije koje navedene velicine tuzemne punk scene vrlo dobro znaju kreirati.

Sve skupa, cijeli projekt Sound Invasion nije bio nista osobito spektakularan. Los razglas, jos losija rasvjeta, nemastoviti izvodjaci (izuzev Svadbasa koji su ne svojom krivicom ipak najlosije zvucali), za nekih 1000 posjetitelja, uglavnom studenata bio je vrlo labilan razlog za ugodan subotnji izlazak. Da je pivo bilo jeftinije, te da su bili postavljeni tocionici za normalnu, uobicajenu veliku pola litrenu pivu, mozda bi atmosfera bila bolja. Ovako ste samo dobili skupo malo pivo i vrlo jeftine, gotovo prozirne izvodjace.