Buldožer
15.10.2006. - Klub Boogaloo, Zagreb, Hrvatska

Smiono, te i dalje prijatno ekscentrično, pod nazivom "Ples vampira", Buldožer u prilično izmjenjenoj postavi nastupio je u zagrebačkom Klubu Boogaloo.

Ponovno, comeback, Buldožera nakon 10 godina po svemu sudeći nije bio najsretnije medijski promoviran. Dokaz tome je ne pretjerana posjeta u Klubu Boogaloo, te kašnjenje s nastupom od punih sat vremena jer se ipak čekala određena gužva i navala do koje nije došlo. Samo oni zaista vjerni fanovi sastava ove nedjelje su se pojavili na njihovom dugo očekivanom nastupu, a to su mahom bili ljudi iznad 40 godina, dok se onih mlađih moglo prebrojati na prste jedne ruke. Razlog više za ne pretjerano visokom posjetom bila je i paprena cijena ulaznice od 130 kuna, te za one nedovoljno upućene i činjenica da Marko Brecelj ipak nije dio povratničke ekipe premda se ponešto i o tome šuškalo.

Ipak, oko 21 h Klub Boogaloo je bio pristojno popunjen s nekih 500 posjetitelja, te se na ogromnom ekranu iznad pozornice odvrtio uvodni kratki animirani film "Buldožer - lik i djelo", nakon čega na pozornicu izlaze Boris Bele, Borut Činč i ekipa sastavljena od još petero glazbenika. Prve tri kompozicije - "Ne brini mama", "Helga" i "Yes my baby, no" poslužile su kao odličan uvod za i dalje prijatnog ekscentrika Boris Belea da prokomentira: "...ovo su bile naše stvari stare trideset i nešto godina, a sad jedna najnovija koja je stara samo 10 godina". Bila je to skladba "Blues napuštenog psa", sa njihovog posljednjeg studijskog albuma, "Noć", kojem u nastavku koncerta više nisu prilazili. Sav repertoar bio je sastavljen isključivo od skladbi sa albuma objavljenih u vrijeme ex Jugoslavije, pa su tako redom išle pjesme - "Djevojčice", "Smrt Morisona Džima", "Karlo", "Vojno lice", "Bluz gnjuz", "Šta to radiš buldožeru jedan", "Slovenija", "Jeftini slatkiši", "Slovinjak punk", "Odma' kaži da", "Dobro jutro madam Jovanović", "Doktore pomozite", "Novo vrijeme" i "Tko jebe buldožer".

Kroz sat i pola svirke Buldožer se pokazao kao i dalje vrlo skladna i homogena rock grupa koja je još uvijek sklona sitnim, ali ne više toliko provokativnim pikanterijama kao u vrijeme nekadašnje države. Ipak, sve su to skladbe koje su na određeni način obilježile dio jedne generacije iz 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća koja ih je večeras, premda ne u velikom broju, zdušno bodrila i pozvala na dva bisa u kojem su još slijedile kompozicije - "Voli me, ne voli me", "Život to je feferon", "Mlad i vječan", "Šesnaest godina", "Plesne cipele", "Ja imam ritam", "Žene i muškarci", te ponovno na gromoglasan zahtjev publike - "Tko jebe buldožer".

Danas, nakon velike pauze, Buldožeri još uvijek imaju fini smisao za humor, i dalje odlično sviraju, a zahvaljujući uvijek boemski ekscentrično eksponiranom Boris Beleu, imaju "vječne" tematske individualne (pa i društvene) opsesije koje podjednako dobro funkcioniraju i nakon tridesetak godina. Ova dva sata su bila više nego odličan pregled cjelokupnog hit stvarateljstva ovog najpopularnijeg slovenskog sastava iz vremena bivše države, no po ničemu se nije moglo zaključiti da li je ovo povratak kojim otvaraju novo poglavlje i počinju komponirati nove skladbe ili je to, ipak, samo tihi podsjetnik kako bi se na staroj slavi još ponešto zaradilo. Sudeći po posjeti i ne prevelikoj medijskoj kampanji, Buldožeri će vjerojatno početi rad na novom albumu. Nadajmo se.