Nova Zemlja No. 9 + 7 That Spells
22.12.2006. - "Bezimeni" squat ispod Savskog mosta, Zagreb, Hrvatska

Definicija undergrounda?
Činjenica je da je "rock podzemlje" svoje pravo uporište odavno pronašlo u zapadnjačkim squatovima koji su, po riječima mnogih koji su ih imali prilike posjetiti, posve dotjerana i pristojna mjesta za svirke i životarenje različitih frakcija rock strujanja, a da je domaći underground još u debelim začecima. Međutim, ovo što sam vidio, doživio, čuo i proživio ovog petka je posve neuobičajena dogodovština.

Najavljeni koncert beogradskog sastava Nova zemlja no. 9 bio je smješten u potpunom podzemlju i kao takvo će ostati zauvijek zabilježeno ne samo u njihovoj memoriji, već i kod svih koji su to večer čvrstom voljom odlučili doživjeti najiskonskiju suštinu rock-podzemlja.

Dotični squat se nalazi točno ispod mosta, nema struju (o grijanju i svemu ostalome da i ne govorim) i sav je u neredu. Razbacane boce, smeće najrazličitijeg oblika, betonski zidovi, ogromne cijevi od kanalizacije, toplane, vodovoda, struje i cijele gradske infrastrukture sastavni su "inventar" ovog neobičnog legla kojeg se ne bi posramila niti grupa TNT. To uistinu treba vidjeti! Vila "Kiseljak" je spram ovoga pravi hotel.

Kada sam stigao i teškom mukom pronašao ovu rupu, ispred ulaza je bila nekolicina ljudi koji su se osvjetljeni farovima kombija zajebavali s agregatom za struju i nakon jednosatne muke zaključili da struje neće biti iz ove tehničke mašinerije, pa su otišli da nabave novi i bolji agregat, tko zna gdje u 21 h. Kasnili su dobra dva sata, no u međuvremenu se sakupila vrlo zavidna brojka publike koja se mahom dokoturala biciklima i promatrala ovo čudo mračne rupe ispod mosta. Tek 5-6 svijeća (lojanica) i jedna ručna baterija, te nekoliko povremenih osvijetljenja mobitela i bliceva iz foto-aparata su bili jedino svijetlo u ovome squatu. Mjesto je fakat mrak! Beton i cijevi. Ono o čemu su osamdesetih govorili Einsturzende Neubauten.

A da je za podzemlje vrlo važan i Zdenko Franjić, potvrdio je i on sam sa svojim dolaskom, no ovom "lošem, urokanom, očaranom, lutajućem" itd. majstoru nije se dalo čamiti čekajući struju, pa se nakon sat vremena pokupio kući kao i dosta dobar dio publike.

Eh, a kad je stigla struja... promrzlom veselju nije bilo kraja! Na brzinu su prištekani aparati, uključio se jedan reflektor i bez ikakve tonske probe zasvirali su 7 That Spells u postavi sa Damir Šimunovićem na bubnjevima. Odsvirali su 5-6 skladbi i zvučali su kao potpuni noise-rock sastav u kojem se gitarist Nino raspojasao sa užitkom improviziranja. Frenetično. Odlično.

Nakon njih meškoljili su se gosti iz Beograda da odsviraju svoj dugoočekivani koncert, makar i u mišjoj rupi u Zagrebu, ali su se onda sjetili da su tko zna kakvim slučajem negdje ostavili kablove od klavijatura i još neke sitnice..., pa su uskočili ponovo 7 That Spells, ali u svojoj drugoj postavi. Znam da sportske ekipe imaju 2-3, pa i više postava, ali da jedan neprofitabilan i posve nepopularan i nepoznat rock sastav ima dvije postave, to je teško za vjerovati. Zamislite drugu postavu U2 ili The Rolling Stonesa. To bi bilo smiješno. Međutim, ovdje u undergroundu je sve moguće. Druga postava je sačinjena od bas gitariste iz jednih od postava Peach Pit, bubnjara, saksofoniste koji se uopće nije čuo i naravno gitarista Nine koji u ovoj frakciji djeluje posve smirenije. Najupečatljiviji je bio basist koji ima neki opako dobar melodičan i ritmični funk-noise. Cijela glazba im je energična, dosta koncizna i izgleda vrlo uvježbana. Sve mi se čini da oni baš vole ovakve svirke na neobičnim mjestima. Ovog ljeta su svirali sa Acid Mother Temple, onim psihodeličnim japancima na savskom nasipu u koprivama pod vrbama, sjećate li se?

Za vrijeme njihovih nastupa imali su "back vokal" kojeg je sačinjavao lavež, režanje i lajanje jednog malenog psića kojeg je doveo netko iz publike. Nije se dao maziti i pomilovati, svojim psećim jezikom je govorio "...koga ste me vraga doveli u ovu rupetinu odakle su i štakori pobjegli..."

A onda je usljedio nastup Nove zemlje no. 9... O njima se usuđujem reći tek samo malo. Prvi puta sam ih gledao i slušao, te zvuče fascinantno. Klavijaturist i bas gitarist imaju neke svoje filmove i priče koje predano ispoljavaju preko svoje glazbe. Vrlo su plesni i nikako ne spadaju u dekor ove truleži. Bez obzira što oni smatraju o komercijalnoj sceni, oni imaju sjajne predispozicije za velike koncerte. Tek nekolicina promrzlih ljudi koja je ostala u ovom neobičnom okruženju bila je svjedokom sjanog banda koji je ovu posjetu Zagrebu ovjekovječio i snimanjem u studiju Nikše iz Tene Novak.

Nema boljeg i originalnijeg undergrounda od ove "cvjećarnice" grupe TNT. Ajde slavni filmaši i režiseri... sad ste vi na potezu. Ovo ćete teško dočarati.