Gatuzo, Gretta, Dosh
Lee
09.01.2007. - Klub Purgeraj, Zagreb, Hrvatska
Eksplozivni rock
GATUZO,
GRETTA, DOSH LEE, 09.01.2007., Klub Purgeraj, Zagreb - tri odlična rock sastava
koji su opravdali epitete eksplozije.
Kada ne očekuješ mnogo od koncerta, ili dođeš skoro pa ravnodušan na njega,
sve što dobiješ (ili kojim slučajem izgubiš) dobro dođe (ili ode). Istina
je da sam od večerašnjih aktera znao samo band Gretta koji su me ovog puta
sjajno iznenadili, kao ljudi po karakteru. Prije koncerta ovi su momci pronašli
komadić svojeg dragocjenog vremena da mi se predstave u svojoj najboljoj varijanti
raspredajući priče tko su, što su i zašto postoje. Uvelike sam se začudio
činjenici da je bas gitarist Toma Vičev porijeklom pravi Bugar iza kojeg stoji
impozantna prošlost, te da je praktički pravi poznavatelj svojeg instrumenta
ističući Stinga kao osnovnog uzora uz masu glazbenika iz miljea rocka, jazza
i klasične glazbe budući da svira i kontrabas u nekim sasvim drugačije orijentiranim
frakcijama. Znači, nisam se prevario kada sam ga na ovim stranicama dvaput
ishvalio jer sam osjetio da momak ima ono "nešto".

Gretta
|
Gretta |
Prvi band koji je izašao pred krcati auditorij Purgeraja (ne zaboravimo da
je bio utorak), bio je nevjerojatan duet Gatuzo sastavljen samo od gitarista
i vokala Damira, te bubnjara Gorana. Njihov nastup, kao i nastupi preostala
dva sastava trajali su nešto više od pola sata, a Gatuzo se pokazao kao pravomoćni
nasljednik The White Strips, s povišenom dozom punka, rocka, new wavea, indie
rocka, te povremenih improvizacijskih detalja koji dotiču Boss Hog, The Doors,
Jimi Hendrixa,
Jon Spencer Blues Explosion, Pixies... U melodioznom pogledu ima tu velikih
natruha prvog Električnog orgazma, plesnih
Sonic Youth, te minimalizma Velvet Underground. Tekstovi su im na hrvatskom
jeziku (isto kao i sastavima Gretta i Dosh Lee), te su im dosta aspektirani
na individualne preokupacije što je potpuno u redu. Aranžerski imaju vrlo
slobodne forme kompozicija koje im daju nesputani prostor da u glazbi naprave
što požele, tako da je ovaj nastup u pravom smislu bio zvuk za odličan independent-rock
užitak.
Gretta se nakon njih pokazala kao centralni izvođač večeri s repertoarom
skladbi "Shubi", "Daj daj" (nije od onog zabavnjaka Mihaljevića!),
"Kad te vidim", "Gdje je ovdje ljubav", "Dugo",
"Vrijeme nas mijenja", "Da li si sama" i "Što da
mislim" koje bi se uskoro trebale pojaviti na njihovom prvom albumu.
Već sada su veliki rock-band koji prije svega svira moderno, tehnički vrlo
dobro potkovano i što je najvažnije, imaju osim velikog komercijalnog potencijala
i jako dobar kontakt s publikom. Nije na odmet spomenuti da su koncertu bili
nazočni članovi Vatre i Ramireza koji su ih oduševljeno promatrali i rekli
mi: "Nemoj Horvi popljuvat ovaj band jer su odlični". A kao vrhunac,
sami članovi Grette su mi rekli da je Peđa (naravno s Terapije) bio sasvim
slučajni posjetitelj njihovog vrlo lošeg koncerta s početka karijere, također
u Purgeraju, prije godinu i nešto više, te da je vrlo pozitivno pisao o njima
"progledavši im kroz prste". Danas je Gretta moćan i snažan r'n'r
sastav koji ima vrlo poletne i hitoidne kompozicije s blagim retro prizvukom
na EKV i U2, no ostatak koncepta je skroz moderan i nadam se da će u skoro
vrijeme biti prepoznat kao nova snaga hrvatskog rocka.
Gretta |

Gretta
|
Potom je uslijedila kraća pauza u kojoj sam pokušavao pronaći bankomat oko
Ribnjaka i Katedrale da kupim cigarete, a kad tamo na ulici sretnem članove
sastava Viva Glorio koji
su upravo dolazili na koncert. Zanimao ih je prvenstveno Gatuzo koji je odsvirao,
a vidjeli su samo Dosh Lee koji ih izgleda nije previše impresionirao. No,
Dosh Lee, su sastav koji prije svega puno pažnje poklanja na funk-rock i energiju
temeljenu na utjecajima Firehose, Minuteman, Primus i Red Hot Chilli Peppers,
te izuzetno brzim rap vokalima poput Zabranjenog pušenja u skladbi "Test
za dženet". Imaju odličnog basistu i bubnjara, a jedino što je mene zasmetalo
jest stalno držanje cigarete njihovog pjevača koji je na ovaj način pokušavao
suzbiti tremu zbog (ne)očekivano punog Purgeraja. Nemam zamjerke. Uigrani
su i znaju što žele. U svakom slučaju, puno su bolji od grupe Skroz i ušlagiranog
Bareta, Dine Dvornika, te raznih splački Gibbonija,
Let 3 i Lvkya. Komercijalni
potencijal postoji.
Eh, a onda... neki tipovi u publici su počeli vikati "Gatuzo, gatuzo...",
te su se Goran i Damir ponovno vratili na binu, lijepo zamolili tehničara
da krasnoj publici odsviraju još po koju stvarčicu, usput se ja pohvalio Viva
Gloriu da je Gatuzo odličan band, a kad tamo, ovaj dvojac je odsvirao 2-3
obrade (između ostalih i The Strokes) koje uopće nisu uvježbali. Sve je to
bilo navrat-nanos i to im uopće nije trebalo. Barem ne pred glazbenicima kao
što su Damir, Bara, Kosa i Bega koji su me dobrano iskritizirali da "hvalim
bandove koji to ne zaslužuju". A ono kaj su vidjeli i ne zaslužuje nikakvu
pohvalu, već samo običan ego-trip da se zadovolji nekolicina njihovih prijatelja
iz publike.
No, u konačnici gledano, cijeli je koncert bio OK. Purgeraj ima i svojeg
najavljivača (nemam pojma kako se dečko zove), te da nije šugave mjuze prije
koncerta (uglavnom hitovi iz 70-tih i 80-tih poput "We don't need another
hero", "Smoke on the water", Doorsa, Samante Fox, Modern
Talking, Wham i sl.), dojam bi bio još bolji. E, jebemti, a tam piše nekaj
u stilu
"Purgeraj - dom pravog r'n'r-a". Something is a missing (pogodite iz
čije je skladbe ovaj citat).