Supersuckers
28.02.2007. - KSET, Zagreb, Hrvatska

Na početku 21. stoljeća Internet je dozvolio svakome da objavljuje što god mu bilo u glavi. Prije samo 15 godina to su bili samo snovi koje su s nadom u budućnost predviđali najoptimističniji masteri tadašnje kibernetike. Danas, primjerice, zaboravimo kako je novinarstvo izgledalo prije tih "Internet godina", a velika većina zaboravi i glazbu o kojoj je ovdje riječ. Web stranice i blogovi nam omogućuju da doslovce šalabajzamo sa svojim mišljenjima i stavovima, da pričamo priče, navodimo ljude na krivi, a ponekad i pravi put, te da čitamo, gledamo i slušamo djela bezbrojnih autora. Ima niz faktora zbog čega se treba diviti stranicama poput barikade i terapije (a ima ih još). Jedan od njih je i podržavanje (ne)popularne kulture koja živi već dobrih 30 (a, bome i više godina), te se u medijima prepoznaje kao "alternativa". Alternativa čemu? U nastavku je riječ o odličnom koncertu Supersuckers u zagrebačkom KSET-u, a iz iskustva znam da gotovo svi akreditirani novinari gotovo nikad ili vrlo rijetko, osim mene, ne napišu niti jedan izvještaj. E, to je već alternativa... naravno, novinarstvu.

Po neznam koji puta mi se desilo da potpuno neplanirano dođem na koncert i doživim odličnu svirku. Tog popodneva sam razgovarao sa magom mix-pulta, velikim tehničarom zvuka Gogijem da se nađemo zbog nekih, nazovimo, privatnih stvari i rekao mi je da se možemo sresti u KSET-u gdje je upravo namještao kablove i razglas (a i ostale pojedinosti) za nastup Supersuckersa iz Arizone. Okej, rekoh samom sebi potkovavši bicikl, usput mi supruga veli da je gospodin Matošević (naravno, www.old.barikada.com) javio e-mailom da bi bilo vrlo lijepo od mene kada bih se mogao koji puta naslikati sa bendom (ili barem nekim članom), uz prisustvo Barikadine press iskaznice, te sam dojurio u meni obližnji KSET. Na ulazu sam samo rekao momcima da me čeka Gogi na što su oni odmah odvratili – "...znamo, ti si Horvi, nosiš mu cedeove... tu je unutra i čeka te, rekao nam je da te pustimo". A ja si sve mislim, čovječe... Supersuckersi, Gogi pomaže ekipi iz KSET-a, a ja bez ikakve akreditacije i najave upadam na koncert. Tamo me naravno dočekao Gogi koji me pitao jel' možda 'oću ostati na koncertu (naravno da hoću) i sredio s momcima i ekipom da mi ne naplate upad. E, care Gogi, svaka ti čast! (a naravno i Barikadi i terapiji na reputaciji).

Gogi

Usput, Gogi me upoznao sa članovima Supersuckersa na čemu mu najsrdačnije zahvaljujem! Vrlo kratko smo razgovarali na temu tko su, što su i zašto sviraju to što sviraju, ali od svega njih je najviše interesirao "feedback" publike u Zagrebu i Hrvatskoj. (to što smo razgovarali ostati će naša privatna tajna).

Predgrupe nije bilo (hvala Bogu bez ikakve domaće kvazi-punk drapačoze), te su Supersuckersi imali nesmetani zadatak da svoj petnaestogodišnji rad oiviče sa dva sata sjajnog koncerta u kojem su ististkali sve svoje znamenite skladbe - od uvodne pržione "That is r'n'r", do sjajnih komada "Drive-by" i "Beat to shit", preko ultra-mega MTV hita iz 1994., "Creepy jackalope eye", sve do završne "Tail" (uostalom, pogledajte foto njihove play-liste). Njihov razvojni put koji je krenuo ranih devedesetih iz okruženja znamenitog Sub-Pop Recordsa (Mudhoney, Nirvana), kao punk odgovor na tadašnji grunge, i večeras je bio začinjen s obiljem country atmosfere i utjecajne gitarističke svirke kao u vrijeme opako dobrih MC5, Iggijevih Stoogesa, riffova a'la rani ZZ Top i fenomenalnih gitarskih aranžmana Blue Oyster Cult na koje i sami Supersuckersi liče, barem po kretnjama i ponašanjem na pozornici.

Odlični u nastupu, genijalni u svirci, perfekcionisti svojeg profila, ovi momci iz Arizone se s čuđenjem nakon 15 godina karijere mogu zapitati kako to da nisu uspješni poput Green Day ili Offspring, no stvar je, kako izgleda, samo u propagandi, lažima i medijskom smeću. Oni nisu nikakav sofisticirani sastav, s umjetnošću ih veže samo perfekcija sviračkog izraza kojeg su ispeglali "do jaja" (poput primjerice Overflow koji su krenuli otprilike u isto vrijeme), te su nadasve strašno, strašno, strašno dobar punk-country band poput Nine Pound Hammer, samo s razlikom što im instrumente na samom početku koncerta namješta jedan momčić od nekih 11-12 godina (možda i buduća zvijezda punka, rocka, countrya i tko zna čega iz Arizone?).

Još samo da navedem da je koncertu bio prisutan Hrvoje, bubnjar The Bambi Molestersa i Aco Medaković, prijatelj, fotograf i još štošta, Viva Glorio, te krcat KSET koji je poput publike Chuck Berrya pao u trans od strane ovih odličnih Amerikanaca. Moje skromno mišljenje - ovo je za sada najbolji koncert nekog inozemnog (nehrvatsko-srpskog, romskog i inog) izvođača u ovoj godini u Zagrebu uz sjajni nastup Tuxedomoon u Aquariusu 22.02.2007. Hej men!

I onda dođem doma, trpam fotografije s digitalca na kompjuter i prćkam po starim fajlovima, te skužim da sam o Supersuckersima pisao još prije deset ljeta kada mi je 1994. na njih skrenuo pozornost Anđelo Jurkas i bubnjar iz Vatre (e, stari sorry, nemrem se setiti kak' ti je ime, sjećam te se iz Walmoresa, joj...). Skroz zaboravih. Imal' sam albume Supersuckers-a iz 90-tih snimljene na kazetama (imam ih još i danas). Ti bokca kak' vreme leti... Pa tko voli, nek' čita.