New Level, Zagreb, Hrvatska

14. HGF 2010 - Polufinalne večeri (1) 31.03.2010. - Klub "Sax!", Zagreb, Hrvatska

Izvještaj - HGF, polufinale 1. večer, 31. III 2010., Klub "Sax!", Zagreb

Pobjednici prvog polufinala HGF su zagrebački New Level.

Počela su izlučna takmičenja ovogodišnjeg, 14. po redu HGF-a koji će na pet polufinalnih večeri sa ukupno 20 izvođača donijeti 10 imena koja će po ocjenama žirija ući u finale. Na ovoj prvoj polufinalnoj večeri, vrlo tijesnu pobjedu odnijeli su mlađahni zagrebački metal kvartet New Level, dok će se drugi pobjednik ove večeri odlučiti zavisno o kvaliteti izvođača na preostala četiri polufinala. Za sada su u igri dva banda...

Na ovom prvom polufinalnom susretu nastupilo je pet bandova, svi su uglavnom iz Zagreba i bliske okolice, a večer je otvorio direktor HGF-a, Siniša Bizović sa kratkim objašnjenjima, kako za publiku, tako i za bandove kojima je ustupljen klasični tajming od bruto 30 minuta. Klub "Sax!" je bio, po običaju, ugodno popunjen, svaki band je doveo svoju publiku, a program je po zacrtanom planu startao u 21.30h.

Prvi su startali zagrebački punkeri ANTIDEPRESIV (www.myspace.com/antidepresiv) koji su prije tri mjeseca nastupili u ovom istom prostoru u sklopu programa Novi Zvuk, te su praktički samo ponovili već utvrđeno gradivo. Oni su Filip Berlengi (vokal, gitara), Dino Vukušić (bas, vokal) i Tomislav Preseđanski (bubnjevi) i otprašili su standardni punk set s izletima u hardcore tempove u kojima povremeno odu i u laganije ritmove. Bazična linija basa i gitarskih riffova im je sasvim jednostavna, ali njihova tekstualna satira koju je Filip izveo na temperamentan način ne skidajući osmjeh s lica, donijelo im je vedrinu u prilično statičnom nastupu. Tekstovi su im zvrkasti i otkačeni ('nisam rođen da bi umro od tumora'), ponekad su blago provokativni s odmakom u socio-društvene teme u kojima isprepliću individualne opsesije i po nekim strukturama kako glazbe, tako i svjetonazora podsjećaju na rano Hladno pivo s elementima klasičnih Ramones i poneke eskapade u sazvučje Misfits i Exploited. Izveli su nekih desetak kompozicija od kojih su se izdvojile "Sam protiv svih", vesela "Raspad sistema", "Redovnica", spomenuta "Nisam rođen" i završna, vrlo otkačena "To tebe jebe".

Naredni band bili su SEGMENTA (www.myspace.com/segmentazap), kvartet iz Zaprešića koji postoji od 2006., a posebno je interesantno da je u jednoj od prvih postava pjevač bio Vili Gobac, sin čuvenog frontmena Psihomodo Popa. 2009. godine su po glasovima publike pobijedili na 2. Demo festivalu u Zaprešiću, a da za to postoje opravdani razlozi, pokazali su večerašnjim nastupom u kojem su se prikazali kao stilski vrlo šarolik band. Od funk / blues natruha (pjesma "Marilyn Monroe"), preko jazz elemenata ("Jazz"), dance-rocka na razmeđi ranih P.I.L. i današnjih riječkih Disco'n'Action ("Rumen!"), do soft-rock i pop formata ("Bijele boje" i "Susjed Boro" koje se nameću kao hitići), ovaj band se svojski potrudio da prikaže svoj izbrušeni stil koji je pun atmosfere i suptilnog osjećaja za postizanje dinamike koju tenzično podižu zahvaljujući dotjeranim, ponekad kompleksnim aranžmanima i vrlo prijatnim tekstovima. Basist Denis Marijanović - Dex kako figurom, tako i gegovima neodoljivo asocira na Kilmistera iz Majki, a njegova svirka ima fino razrađeni smisao za 'drive' linije u fusion spregi funka, jazza i bluesa. Gitarist Franjo Heršak - Johnny pokazao je zavidnu instrumentalističku sposobnost kako u improvizacijama, tako i u slobodno formiranim sekvencama rock i pop riffova, a nije naodmet spomenuti da u nekim momentima zazvuči nalik na Keith Levena, prvog gitaristu Public Image Ltd. Premda kao utjecaje spominju cijeli niz imena (od Cavea, Zeppelina, The Doors, Hendrixa, Stevie Ray Vaughana do RHCP, The Hives i Arctic Monkeys), njihov spoj starog i novijeg zvuka mogao bi se kroz izvjesno vrijeme pokazati osvježenjem na hrvatskoj rock sceni.

GELER, FELER, TRILER & MELER (www.myspace.com/gelerfeler) su novi band Žarka Jankovskog, lucidnog frontmena Elektrik Žareta. Uz njega, u postavi su Rudi (bubnjevi), Rile (bas) i Tafra (gitara, prateći vokal), a s radom su počeli koncem 2009. održavši nedavno promotivni koncert u zagrebačkom Spunku (23.III 2010). Band je relevantni nastavak Elektrik Žareta u klasičnom oldschool punk / new-wave izrazu koji umnogome djeluje kao miks različitih pjesama iz razdoblja 1977-1983 koje su vješto 'slijepljene' u otkačene lirske umotvorine. Najtipičniji primjer je "Moj auto ide di-di" (inače stara skladba iz opusa nekadašnjih Elektrik Žare i njegovi piceki) koji sa svojim reggae/punk obrascem asocira na The Police hit "So lonely". Tekstovi su im direktni i puni ironije o obiteljskim čarkama ("Pozdravite moga tatu"), pušenju ("Pušim dvije kutije na dan"), seksualnim perverzijama ("Crna ptica, bijela ptica")..., a najinteresantniji dio nastupa uslijedio je na samom kraju kada su izveli "Žuti kišobran" (nije obrada Atomskog skloništa) gdje je Žare izveo performans sa kišobranom. Tokom cijelog nastupa Žare je bio u svojem klasičnom, pomahnitalom elementu pobacavši sve papire sa tekstovima po pozornici.

Po reakcijama publike, jedan od najatraktivnijih scenskih nastupa upriličili su zagrebačko - velikogorički peterac AGLA (www.myspace.com/agla2003) koji su nastupili u maslinasto-sivim kombinezonima, a jedan od gitarista (Dinko Pasini ili Matej Perić) je tokom čitave polusatne svirke nosio gas-masku. Scenski su bili zaista upečatljivi, gibljivi i pokretni, no izuzev prve dvije skladbe "Amy Lee" i "Pljačka", te "DVD" i "Ne ideš nigdje" koje su spoj alternativnog rocka s korijenima u punku (negdje između QOTSA, Papa Roach i novijeg Hladnog Piva), preostali dio materijala pokazao se blago monotonim bez obzira na žestinu koju imaju utkanu u koncept gitarističkih riffova i ponekad kompleksnijih aranžmana. Ipak, nekako se stekao dojam da su im najveća boljka tekstovi koji su svi mahom individualnih ekspresija o emocijama, seksualnim frustracijama i klasičnim 'volim te – mrzim te' relacijama.

I na kraju, slijedila je frenetična energija koja je skoro raspametila Klub "Sax!" sa nastupom zagrebačkog thrash / hardcore-metal kvinteta NEW LEVEL (www.myspace.com/newlevelzg). Sjećam se ovih momaka od prije pune dvije godine kada su još bili klinci koji su kao gosti izvan konkurencije nastupili na polufinalu HGF 9. V 2008. na terasi zabočkog 'Golubeka'. Tada su se zvali Damage Addiction (neznam zašto, ali greškom sam ih naveo kao Demolition Addict) i te večeri je bila pobijedila Altera, a dan je obilježila smrt Dražena Vrdoljaka. Koliko mi se čini, postava je ostala ista (ne sjećam se bubnjara), samo su momci malo porasli i sada imaju nekih 16 godina izuzev bubnjara Dragi Ilića koji je 'prestar' za njih sa svoje 23 godine. Oni su Ivan Smud (vokal), Adrian Jug (bas), te Roman Krajcar i Marko Delić (gitare). No, za ne povjerovati je da ovi dečki zvuče kao da su u metalu barem 20-tak godina spojivši sve vitalne tehničko-sviračke i aranžmanske sintagme ubojito razornih utjecaja Sepulture, Godsmack, Pantere i Machine Head. Odmah nakon prve dvije, energično nabijene skladbe "Sexy" i "Taam" desio im se feler s gitarom, pa su dobar dio vremena potrošili na uštimavanje što je sve mirisalo da nastavka svirke neće biti. Gitarist je skoro već odustao, no pjevač Ivan ga je ipak uvjerio nek' svira pa makar i falšao. I kada su onda ponovno krenuli sa tri skladbe "Hit" (za koju je Ivan rekao da je puna prostota), "Love song" i "Destiny", eksplozija metala sa brutalnim dionicama trasha na natruhama deatha strovalila je ogromnu količinu energije koja se ne može mimoići. Njihov groove pun gitarskih šuseva, breakova i tehnički vrlo dobro osmišljenih aranžmana koji su puni dinamike i promjenjivih tempova nagovještavaju moguće novo veliko, a za nadati se i kreativno ime hrvatske metal scene. Bez obzira što su im tekstovi na engleskom jeziku i izvedeni su opako ciktavim, gotovo nerazumljivim, no standardno tipičnim grubim death/thrash stilom (priznajem da nisam razumio niti slova), njihov vokalist je izniman frontmen koji suvereno vlada čitavom situacijom. Podigli su prve redove u Saxu na noge i headbanging, a da je u pitanju bio neki drugi prostor, sasvim sigurno je da bi bilo i obilja stage-divinga. Na kraju im je još unatoč onoj podužoj pauzi ostalo 3 minute, pa su izveli još jednu skladbu s kojom su samo potvrdili svoju superiornost. New Level imaju strahoviti potencijal i to moraju pošto-poto iskoristiti.

Nakon kraće pauze u kojoj su se zbrajali glasovi 6-članog žirija, na pozornicu je izašao Bixi (Darijo Bivol) proglasivši New Level pobjednicima večeri, dok će se, kao što je već rečeno, drugi učesnik za finale HGF-a saznati kroz izvjesno vrijeme, možda već na sljedećoj večeri.

Druga polufinalna večer 14. HGF-a održati će se u srijedu, 7. IV 2010., također u Klubu "Sax!".

Autor priloga: Vladimir Horvat Horvi Zagreb, Hrvatska djhorvi@net.hr

---