Barikada
- World Of Music - Backstage |
|
14.
HGF 2010
Polufinale - 2. večer |
|
Trn, Zagreb, Hrvatska |
|
|
14. HGF 2010
- Polufinalne večeri (2)
07.04.2010. - Klub "Sax!", Zagreb,
Hrvatska
|
|
izvještaj - HGF, polufinale 2. večer, 7. IV, 2010.,
Sax, Zagreb, Hrvatska
Pobjednici druge polufinalne večeri HGF-a su zagrebački Trn, a prolaz u finale
osigurali su i mladi metal band Agharti.
Nešto manje publike nego prethodnog tjedna, na prvom
polufinalu, skupilo se
ove srijede u Klubu "Sax!", djelomično i zato jer su večeras u konkurenciji
bila samo četiri banda (a neki su, pouzdano znam, ostali kod kuće gledati utakmicu
Manchester
– Bayern), no rockerske atmosfere nije manjkalo.
Prvi su izašli TRN (www.myspace.com/thetrn), zagrebački kvintet
u sastavu Vurda (vokal), Igor (bas), Siniša (bubnjevi), te Tudor i Neno (gitare),
koji
su odmah otprve sa pjesmom "Bez tebe" zafitiljili pravi i klasični hard-rock.
Odmah se uočilo, već po ovoj prvoj kompoziciji da se radi o vrlo ozbiljnom
bandu s ozbiljnim tekstovima koji su puni priče, uglavnom na emotivnim relacijama.
Također, i u glazbenom pogledu su posve jasna ekipa - basovi su masni, imaju
odličan 'drive', voze kroz melodije (osobito u posljednjoj "Ona je neka čudna
vrsta" koja me podsjetila na "L.A. Woman", zna se od koga), dok su gitarske
linije klasično postavljene sa riffovima i solažama. Aranžmanski su uredno
posloženi u koherentne pjesme, potkovani su svirački sa čistim sekvencama,
ne brljaju niti ne zataškavaju distorzijama instrumentalističke nedostatke
kao što to zna raditi većina demo bandova, te podjednako protežu brže i umjerenije
tempove. U zvuku im se osjeti blues naboj (posebno u ritmovima) kojeg umiju
snažno bazirati na tromijem hard-rocku, te su sa vrlo aktivnim frontmenom koji
je zaokružio njihovu kompletnu sliku, sasvim zasluženo odnijeli večerašnju
pobjedu.
SUICIDE BAR (www.myspace.com/suibar) su sasvim sigurno ostvarili
veliki uspjeh što su od nekih 200-tinjak prijavljenih izvođača izabrani od
strane komisije
među 20 imena za polufinale i to im je u ovom momentu limit. Za finale, ipak,
trebaju imati dorađenije aranžmane koji su im boljka no.1; puni su nepotrebnih
repeticija koje evidentno pokazuju da nemaju konkretnija i kreativnija riješenja.
Petrin vokal je prepun samodopadnih (ali i vrlo oporih) dionica koje djeluju
kao da bi odmah htjele uskočiti u visoki rang grunge edicije, te u cijelini
gledano, band bez obzira na veoma raširen 'trendly' zvuk koji se temelji od
klasične Nirvane i Alice In Chains do QOTSA, još uvijek nije spreman za jače
poduhvate. Nema davno kako sam ih gledao na Novom Zvuku, no tada su spram tri
preostala izvođača djelovali kao sasvim solidan demo band.
Van takmičarske konkurencije, kao gosti večeri, nastupili
su MLINSKI KAMEN, band koji je nastupio daleke 1996. na prvom HGF-u održanom
u zabočkom Klubu
"Gjalski". Tada nisu pobijedili (pobjednici su bili Stampedo), što jasno pokazuje
kako se na HGF-u redovito pojavljivala vrlo oštra konkurencija. Danas su Mlinski
kamen u posve drugačijoj postavi, imaju sjajan, treći album "Atomski blues"
koji je u kokurenciji za najbolji blues-rock album regionalne nagrade Indexi,
te prema večerašnjem nastupu spadaju bezrezervno u sam vrh hrvatske rock scene.
Ovaj trio svira vraški potkovan, koncizan i naoštren hard-rock / blues, bas
gitarista je opičen 'drajver' koji u sprezi s gitarističkim međuigrama jednostavno
obara
vještinom i kreativnostima, a njihove pjesme koje su odreda na hrvatskom jeziku
imaju sve ono što je potrebno za vrhunski rock s jasno uperenim svjetonazorom.
Reklo bi se, band su za bajkerijade, a kada bi se Lemmy odlučio za mekšu varijantu,
pretpostavka je da bi Motorhead mogli zvučati poput Mlinskog Kamena. Nema šta,
da su ovako zvučali 1996. teško je povjerovati da ne bi odnijeli pobjedu...
Nakon ubjedljive predstave Mlinskog kamena, ponovno se program
vratio na takmičarski dio sa mladim samoborsko-zagrebačkim bandom AGHARTI (www.myspace.com/aghartiband).
U postavi ih ima čak šestoro (!), a osim vrlo lijepe front-woman Tine čiji
glas asocira na Alanis Morrissete, bubnjar Marko izgleda poput čuvenog Pište
(naravno Gordan Penava) iz mlađih dana kada još nije imao dugu kosu. Imaju
još dvije gitare (Alen i Filip), bas (Hrvoje) i klavijature (Ivana), te sviraju
čisti MTV metal koji prolongira nu-metal sa elementima gothica i progressiva.
Zvučno pokušavaju funkcionirati na relacijama Nightwish - Within Temptation
- Evanescence, no to dosta djeluje mekano i sladunjavo, ali su prema prikazanome,
ipak od svih večerašnjih takmičara bili najbliže nekom relevantnom duhu suvremenog
zvuka. Tekstovi su im odreda na engleskom jeziku ("To a friend", "Change",
"Forever gone", "Resistance" i "Pass across..."), pjesme su im uredno aranžirane,
možda čak i previše opskurne s obzirom na šest elemenata u bandu, ali pokazuju
stanovite potencijale koje valja razvijati.
Posljednji band, POD NAPONOM (www.myspace.com/podnaponom),
stari su znanci iz Koprivnice koje smo već viđali uživo, imaju jedan d.i.y.
album "Rođenje",
iz 2008. godine, a odnedavno i novu postavu s basistom Patrik Takačom i bubnjarem,
14-togodišnjim Ivan Maljakom. Njihov zvuk je i dalje ostao isti, pravi hard-rockerski,
te je očito da su unatoč promjeni članstva veoma napredovali. Više to nisu
one sterotipne aranžmanske fraze uvod-kitica-refren-solo, već je alfa i omega
Goran Pintarić (gitara, vokal), mnogo toga porazmjestio dozvolivši kompozicijama
da se razmašu u ponekad neočekivane, podulje psihodelične segmente. Izveli
su pet brojeva ("Ja ne biram sredstva", "Život", "Jer te ne volim", "Ova vožnja
će trajati" i "Prva"), sve su korektno odsvirali s punokrvnim nabojem koji
je na momente podsjetio na večerašnje majstore, Mlinski kamen, te se nakon
njihove svirke očekivao konačan rezultat glasova žirija.
Nakon kraće pauze, konzultacija žirija i zbrajanja glasova (bilo je vrlo izjednačeno)
izašao je Goran Vrgoč i pobjednicima proglasio Trn, a drugoplasiranima Agharti
koji će također sudjelovati u ovogodišnjem finalu HGF-a. S blagim subjektivnim
osvrtom, mogu reći da je ova druga večer bila nešto 'prozirnija' od one prve
održane prije tjedan dana s koje se još uvijek očekuje drugi (ako ne i treći)
finalista.
|