BOA
Dnevnik putovanja, skice ostanka
(Dancing Bear, 2006)
Danas Boa pravi odlične pop-rock / elektronski oblikovane kompozicije koje
se paralelno mogu komparirati u najvećim svjetskim razmjerima. I dalje imaju
"snažnu" glazbenu potku i veoma uvjerljive tekstove. Nikad pretenciozni,
nakon 10 godina pauze objavljuju sjajan povratnički album koji se pojavio
u zimu prošle (2006.) godine. Povod ove (zakašnjele) recenzije je njihov odličan
i uvjerljivo profesionalan nastup na ovogodišnjoj "Zlatnoj
koogli", te interview kojeg nam je tom prilikom dao Mladen Puljiz,
nekad klavijaturist, a danas samo vokal i frontmen sastava. (uskoro na našoj
web stranici).
Punih deset godina (odnosno 12) trebalo je da se Boa ponovno pojavi u svojem
"trećem životu". U međuvremenu, Mladen je postao direktor firme
INA-naftaplin i dokazao da svaki samosvjestan rocker može postići i najviše
pozicije ako ima dovoljno snage u glavi. I diplomu, naravno... Sa sjajnim
kompozicijama koje nose ovaj iznimno zanimljiv album, njegov neuništivi tandem
sa Slavkom Remenarićem (gitara i tekstovi), ovdje je došao do svojeg vrlo
znamenitog fokusa. Nikad Boa nije imala ovako dobar album... osim, naravno,
sjajnog prvijenca i albuma "Ritam strasti". "Kraj djetinjstva"
je ipak bio konceptualan rad u vrijeme rata i sirotinjskih nagona prema opstanku,
te je on zasebna priča... Boa se vratila na velika vrata. Svaka im čast! Vrijedilo
je čekati...
Deset kompozicija kao deset dugih godina čekanja... Na njihovo mjesto nakratko
su se postavili Jinxi i Bastardzi, a jedina prava zamjena za Bou bili su solo
albumi Urbana za kojeg je sam Mladen rekao da je jedan od rijetkih domaćih
autora s kojim se može i želi uspoređivati. Nekada, u 80-tim, Boa je bila
značajan pokretač finog i probranog art-rock stila kojeg su mjestimično skidali
mnogi izvođači (Film, Aerodrom,
Zana, U
škripcu, Bijelo dugme, Idoli,
EKV, Dorian Gray, Prljavo kazalište...),
no danas se taj njihov specifičan "romantičarski" rockerski stil
premjestio na jednu scenu koja se praktički više niti ne može zvati scenom
jer osim podjele na rock, zabavnjake i narodnjake, ne postoji nikakva kolaboracijska
veza (izuzev sprege Let
3 s turbo-folkom, Bareta s Gibonnijem, Maxim Mrvice s klasikom i popom,
te novopečene zvijezde folk-rock-elektronike Belinde Bedeković, no to je skroz
druga, odnosno "kriva priča").
Album "Dnevnik putovanja, skice ostanka" otvara istoimena "Sylvianovska"
skladba u kojoj se osjeća stari duh Boe na suvremeni način. Po prvi puta Boa
koristi zvuk trube (nije naveden umjetnik) koja pjesmi daje prizvuk Mark Ishamovog
feelinga prepoznatljivog kroz primjerice suradnju istog na Sylvianovom odličnom
prvijencu "Brilliant Trees" (1984.). Hit "Sve što imamo"
je povratak na reference albuma "Ritam strasti", "Govor tijela"
i "Prvi val" s upečatljivim refrenom koji će podsjetiti na hit "Svi
tvoji poljupci", no aranžmanski nepredvidljivi tokovi dovest će glazbenu
formu do usijanja kroz obrasce nekih fraza uzetih iz oblasti repertoara Roxy
Music i Japan, te starih sympho-rock sastava 70-tih (posebice Genesis
i Yes). Nova verzija odlične "Zauvijek mlad" s albuma "Kraj
djetinjstva" (1994.) uobličena je kroz plesni rock (Simple Minds iz faze
"Once Upon A Time") s odličnim vokalom Diane Maleš koja podsjeća
na Josipu Lisac. Svirka u posljednjem
dijelu kompozicije je pravi, punokrvni rock. Bas, to treba čuti... savršeno
dobro plete i melje ne samo kroz ovu skladbu, već kroz čitav album. Buć (basist)
je nekada u osamdesetima bio članom Borisove Noćne straže. To nisam znao do
prije par mjeseci kada sam stjecajem okolnosti "rippao" jednu staru
LP ploču za mog kolegu s posla. "(Ne) zauvijek" je laganiji pop-komad
gdje Boa odiše sjetom i mirnoćom, te priziva sjećanje starih radova poput
skladbi "Davni trag", "Moj put" ili "Kao nekad".
Najzagonetnija skladba albuma je "mali D." gdje je prepoznaje onaj
vrsni ekstrakt Slavka Remenarića kao sofisticiranog tekstopisca, uz odličnu
funk-rock formu prepunu vrsnih kolopleta RHCP, Faith No More, Gang Of Four,
Franz Ferdinand, Bowiea, Incubus, Steely Dan... Trebati će vremena da se razriješi
enigma "malog D.". Vrlo čudna skladba s čudnim tekstom koji metaforički
govori o... (treba dobro razriješiti zagonetku "kad sam bio dijete imao
sam njega / prijatelj iz mraka / zvao se mali D. / pričali smo priče, on je
htio više / ne znam mu ni lice... radio sam sve što on šaptao je / nisam htio
da je sam, tako sam... igrali smo igre glasa iz ormara / slike druge djece...
i sad kad je prošlo vrijeme, osjećam da vidi me / možda glas sa tog CD-a,
možda lik iz tog TV-a, poznat obris usred mase smješi se u prolazu... rekli
su mi da njega nema, da je samo moja sjena)".
"Stakleni gradovi" je skladba koja je očito nastala nakon mnogobrojnih
obilazaka raznih metropola, a uz rock-pop format pojavljuje se i jazz-pop-acid
pristup koji je vrlo suvremeno kompletiran u ovaj aranžman budući da su Mladen
i Slavko strastveni diskofili, pa tako jazz utjecaji Weather Report i Miles
Davisa nisu nikako zaobiđeni. Najsjaniji glazbeni biser albuma je "Dragi
oče" gdje se uz veliki emotivni tekstualni senzibilitet pojavljuje najrafiniranija
smjesa Roxy Music, Ferrya i Sylviana, te sjajan sympho-rockerski aranžman
uobličen u veličanstvenom, skoro pa klasičnom glazbom popraćenom dekoru. "Zatvoreni
svijet" će vrlo dobre poznavatelje rock scene podsjetiti na The
Police mega hit "Every little thing she does is magic", te produkcijski
na sintagme Leb i sol,
te formacijski na "žešće" skladbe Steely Dan. Uz hit "Sve što
imamo", ovaj album Boe donosi pravi povratak na albume "Prvi val"
i znameniti "Kraj djetinjstva", kroz opako skoro gothic-metal skladbu
"Misija" (izvedena i na "Zlatnoj
koogli 2007." u Tvornici). Pjesma je vraškog teksta i prijeteće mračne
rock atmosfere. Pravi dotjerani dark-rock! Završetak albuma donosi pravu Sylvianovsku
ispovjest kroz najlaganiji komad (nije balada!) albuma koji se očigledno upućuje
samom Bogu. Nazvan je "Etherica", te ovaj veličanstveni konglomerat
različitih fuzija stilova svega i svačega zaokružuje u vrhunski oblikovani
album. Tekstovi su profinjeni, metaforički i zamagljeno zagonetni, te se Boa
ovim albumom s pravom pridružuje onom spektru "glazba za ples, tekstovi
za glavu".
Mladen mi je u interviewu izjavio: "Ovo je album kojeg će ljudi s vremenom
otkrivati". Slažem se potpuno. Ovo je neka nova verzija Haustorovog
"Trećeg svijeta". S ovim albumom će svatko tko ga presluša misliti
da je nešto propustio, ovo je album na kojeg se neprestano treba vraćati i
tumačiti sofistikaciju. Boa je hrvatski glazbeni label no.1! Ocijena: 10!