Najnoviji hrvatsko-bosanski rock sastav na kojem se lome koplja zbog glazbeno-lirskog
izraza. Rock, punk, new-wave i r'n'r na bosanski način. Zagrebni život (ha-ha-ha,
da nije 'Zagreb nije život'?) je svakako zanimljiv sofisticirani album...
Studeni Novembar je s radom počeo 2006. godine, te u njemu sviraju Asmir
Gračanin (bas, prateći vokal), Bojan Bajić (gitara, prateći vokal), Dražen
Žerić (klavijature, prateći vokal), Zvjezdan Kužnar (bubnjevi) i frontmen
Igor M. Ivanović (gitara i glavni vokal). Žera je, zna se tko, a Igor Ivanović
je glazbenik koji je donedavno bio gitarist zabočkog rock sastava Nezbit
sa bubnjarem Zvjezdanom, dok je prije toga tokom osamdesetih bio članom sarajevskih
sastava Kongres, Gino Banana i Crvena jabuka, a kao studijski glazbenik surađivao
je i pisao za mnoge izvođače. Po njihovim riječima, oni su ovaj album radili
iz čistog gušta i zadovoljstva jer su porodični ljudi kojima je rock band
ispušni ventil od svakodnevnih poslovnih i obiteljskih obaveza. Stoga su
album napravili za sebe i po vlastitom nahođenju, te za one koji isto ili
slično misle, osjećaju ili se barem sjećaju rocka u svojoj prepoznatljivoj
narodskoj ex YU varijanti.
Nekada davno, prije dvadesetak i više godina Vlatko Stefanovski je izjavio
'mogu si misliti kako će izgledati bandovi kojima će uzor biti Plavi orkestar'.
Međutim, koliko god da se to kao mesijanska najava dokazalo u radovima mnogih
izvođača (nije ih potrebno nabrajati), Studeni Novembar se vraćaju u period
vrlo sličnog senzibiliteta s naglaskom na daleko žešći i rockerskiji pristup
gdje popunjavaju veliku prazninu koja se zbog općepoznatih ratnih događaja
razdvojila na dvije velike suprotnosti - uglavnom, ljigavi mainstream i tvrdokorni
underground. Glazbeno, album je vrlo šaren - od sintagmi gitarističkog hard-rocka
i rock'n'rolla, preko new-wave obrazaca i naboja nu-metal riffova, do pop
melodija.
Pjesme su tekstualno prožete satirom, ironijom i prikrivenim, blago
sofisticiranim punkerskim cinizmom lidera Igora koji je jedno vrijeme proživio
u Hrvatskom Zagorju, tako da je uz svoj tipični bosanski akcent spojio
mnoštvo originalne kajkavštine čime je napravio jedan originalni koloplet
dva posve
razdvojena životna svjetonazora. S tog aspekta, Studeni Novembar su izrazito
kreativan sastav pun pozitivne svježine i time odudaraju od bilo kakvih
primisli na Plavi orkestar. Prije se može tvrditi da je Igor kompleksan autor
na nivou
Bregovića ili Let 3 samo s razlikom što je Igorov teritorij okrenut pretežito
ka BiH i Hrvatskoj publici. Mnoštvo izraza koje koristi u završnom new-wave
broju, "Tuga je najbolja", poput 'jajca, sira, mesa, vina / od kolinja
tekovina... gajba piva, gajba vina, pajcek, pura - ma milina', zatim 'zagorski
merak'
ili 'ista pjesma tugu tješi i Krleži i Meši' su svakako najtipičniji prikaz
Igorovog nadahnuća koliko svojom Bosnom, toliko i Zagorjem, a i Hrvatskom.
Može se razglabati o njegovoj predvidljivoj tehnici baratanja rimama poput
ptice-lice, sredine-visine, droge-noge, piva-kriva, došli-pošli... koje
otprve padaju u uho kao poetski diskutabilan i istovremeno vrlo komercijalan
epitet,
no činjenica je su tekstovi bogati pravim i iskonskim vrednotama u kojima
mnogi mogu pronaći jedan dio vlastitog života. Odlične su životne ekspresije
poput citata 'ovo dno je u stvari to što cijeli život želimo' (u uvodnom
vrlo modernom dance-rocku "Taubek"), satirične 'mi papci se moramo držat
jedni uz druge' (ironična umjereno plesna "Čuvajmo si običaje" s pratećim
vokalom Igorove kčeri, Andreje), odvaljenog bijega u liječenje nezadovoljstva
'ja sam skont'o da od devet rana dvije liječi hrana, a sedam kafana'
(vrlo brzi punk-rock / new wave "Svadba") ili emotivne melodrame 'ležim pod
tobom ko mokra ponjava' (umjerena "Guza muza").
Igor se u nekoliko kompozicija
bacio i na ulogu govornika prošle ex YU generacije (emotivna "Ovdje
je tvoj dom" i vrlo dobra rock-pop skladba "Nismo mi baš ništa krivi"), a
album skriva
nekoliko sofisticiranih zagonetki (poput čudnovatog teksta u dance-rock
skladbi "Leptir") i odriješiti punk-rock naboj ("Gužva"). Ipak, najuočljivije
su
dvije skladbe - "Lomača" u kombinaciji nu-metal / pop riffova i folka
potkrijepljenog
guslama sa satiričnim tekstom 'moj je problem što sam ja manjina, al'
što nas je manje veća sam većina' i elegična balada "Pošla je na vodu preko
pruge... (moja lijepa susjeda)" koja je namjenjena publici Crvene jabuke.
Na album je svoje prste umješao i Nikša
Bratoš, a i Dino Šaran je tu
nešto radio mada na omotu nije navedeno što to točno, tako da se i
bez obzira na njih može
zaključiti
kako ovaj debi album Studeni Novembar ima vrlo dobar
format, aranžmane i sve predispozicije za komercijalni efekt.
Sve kompozicije su prihvatljivog radiofoničnog tijeka (3-4 minute)
i samo je na publici da ih prepozna kao neko novo Dugme ka odmaku
prema ironiji
Let 3. Ako se to ne dogodi s ovim albumom, on će, kako god, ostati
kao vrlo dobar sarkastično-kritički prikaz vremena u kome je stvoren.
Naslovi: 1. "Taubek", 2. "Čuvajmo
si običaje", 3. "Svadba", 4. "Ovdje je tvoj dom", 5. "Leptir", 6. "Gužva",
7. "Guza muza", 8. "Donosim ti novosti (statistika)", 9. "Nismo
mi baš ništa krivi", 10. "Lomača", 11. "Pošla je po vodu preko pruge...
(moja lijepa susjeda)", 12. "Tuga je najbolja"
Ocijena (1-10): 7
Diskografija: "Zagrebni život" (2008)