Hehe, napokon neki HR band sa duhovitim imenom, a ako znate da je iza svega Goran Lautar sa vec pomalo legendarnim Kolumbom, koji im daje ritam, plus po najnovijem, vristi simpaticna Japanka... Naravno, da sam odlucio priupitati Gorana par informativnih pitanja, i obzirom na efektnost i atraktivnost cijele price oko prvog hrvatsko-japanskog banda u povijesti, naravno da cete ih vrlo brzo pogledati negdje i sami odluciti ima li taj njihov thrash smisla ili ne.

Gorane, kako si ovih dana?
Helou. Ovih dana, kao i svi ostali, trazim duboki hlad... Inace... spremamo se u Dubrovnik 29.07.2006. godine na svirku u Karanteni - u organizaciji Mocvare... The Babies i The Welcomin' Committee In Flames u paketu, iste veceri.

Prvo mi je bilo jako drago kad sam cuo da imas drugi band, ono, ne das se, entuzijazam... Stvarno, sta ti bi?
Poludio pod stare dane. Htio sam malo otic u drugi plan... scenski, odmaknut se od mikrofona i 'liderske' uloge, a istovremeno izbaciti neke svoje ideje koje mi se po glavi motaju vec neko duze vrijeme... osim toga, kud ces boljeg motiva od osnivanja novog banda kada to radis s najboljim prijateljem... i koji k tome misli isto i ima potpuno istu predodzbu banda... band bez kompromisa, jer kompromisi jednostavno nisu potrebni. Nije li zivot divan?

A onda sam vas i vidio u Mariboru, pa mi bilo bas okej. Koliko si ti zadovoljan, sad je i Japanka u igri, pa prica postaje turboegzoticna?
Ono u Mariboru s WCIF nije jos ni 20% onoga sto smo zamislili... naravno, tu je i promjena pjevacice... malo smo... odnosno, puno smo (haha) skrenuli sada u thrash s tom promjenom. Govorim sada 'mi' u svojstvu glasnogovornika WCIF. I da... otpocetka smo zamislili japanese vocal u stilu Guitar Wolf... pa nam se posrecilo to i dobiti... Nazoves, pitas i hop. A fakat oni ginu na sceni... Ja si uvijek mislio kako dajem sve od sebe, fizicki i psihicki, kada nastupam... ali ovo... Ovo je... he. Sve sto ste culi o Japancima... istina je, haha. Eh da... da se vratim na thrash... Tu nam je i mjesto. Vjerovatno izgledamo pretenciozni u svoj toj pozi uzivo, ali istovremeno, priznajemo da smo retardi. Glazbeni. A i inace... Nemas pojma koliko to ostavlja prostora za kreativnost. Ali nije cirkus ni nekakav pederski arty performance / parodija... to nikako ne. Potpuno iskreni ogoljeni r'n'r... onako, atavisticki kak' bi se reklo, haha. Ovaj put garage for real. Mislim da ces se sloziti da su mogucnosti koje se sada tu pojavljuju neiscrpne.

Jedna od primjedbi je isla na racun prevelike slicnosti sa The Babies pricom, glazbeno gledano, naravno... Meni opet Gories padaju na pamet. Koja ti je bila glavna ideja vodilja, kako ste vi to zamislili?
Trebalo je to prvo biti nekakav bastard psychobillyija, vjerovao ti ili ne... zatim straight 60's garage... a na kraju je ispao opet garage punk, ustvari... Ali i dalje... moze se iscitati jako puno razlicitih utjecaja tu... Gories... da... definitivno ima veze s takvim nekakvim pristupom. Kako moze biti isto s The Babies kada se gitarist mentalno i zanatski vratio u svoju 9. godinu zivota, kada je bubnjar apsolutno najgori na svijetu i kada pevaljka vristi na japanskom kako nisi cool ako ne volią BDSM?

Jedna od pohvala je isla i na racun stila. Zapravo, nasi garazni bandovi jako malo drze do stila, sto je meni malo i cudno, a u isto vrijeme mi je i drago. Naravno, mislim na Kolumba i na kravate...
Drago ti je zato sto mislis da je izbjegavanje stila dokaz iskrenosti? Ili? Hm. U nasim krajevima je to samo iz lijenosti. "Ko ce jos o tome mislit, a?" Ovo vezano za kravate i tako to.... znas, zasto je to ustvari? Vrlo jednostavno... dobijes jos jedan dodadni boost zajednistva... posebnosti onog sto radis i posebnosti momenta kada se popnes na stage... Ko debili kad se srede za crkvu... posebna prilika... i sveto mjesto... To je puno vazniji razlog od npr. sto je i taj neki stil sastavni dio te muzike (ne uvijek, ali najcesce) ili sto ljudi u publici doista to vole vidjeti i dozivjeti...

Nemate nikakvu stranicu, naljepnice dijelite okolo, legenda se stvara. Kad ce neki snimci?
Zasad sluzbeni site je ovo: www.myspace.com/wcinflames Ima tamo i muzike sto smo snimili u zadnje vrijeme... trenutno s vokalom bivse pjevacice Gaby X. Snimljeno je 10-tak nasih stvari, a on line su jedna ili dvije. Ovom prilikom joj se jos jednom zahvaljujem za njen doprinos u pocecima banda... i na tim raw snimkama... (NAPOMENA: ovih dana cijeli My Space opcenito steka, pa budi uporan... mora proradit). Nove snimke s Kazuko slijede najesen... A imamo mi i fan site (besplatna registracija) na adresi www.wcif.com

Naravno da ces mi morat i objasnit pricu oko imena...
To je Drumsonicova ideje s klupice u nekom zasranom parku u Amsterdamu, sredinom 90-tih.... u pricu moramo uvesti i Icu iz Gone Bald... njih dvojica (tko prvi ustvari, ostat ce vjecna tajna) su pijano lamentirali o najjebenijem bandu na svijetu koji ce osnovat i koji ce se zvati The Welcomin' Committee In Flames. Meni je ime glupo. To je moglo pasti na pamet samo dvojici morona poput njih. Proklinjem ih kada god moram x-puta ponavljati ekipi kako se zovemo. Dva najveca idiota koje je ova zemlja dala! Ali tako je moralo bit. Pateticni epilog? S ponosom cu si npr.. istetovirat WCIF na rame najesen. Kad sam glupa ptica (vidi pod Dodo)

O.K.I 'ajde najavi slijedecih par koncerata, kad vec pricamo mozes i The Babiese spomenut...
29.07.2006. - Lazareti, Dubrovnik + The Babies; 19.08.2006. - Garesnica.