Mladen Puljiz - BOA
I n t e r v i e w
(31.03.2007.)
Interview s Mladen Puljizom kojeg nam je dao prilikom gostovanja na dodjeli
glazbene nagrade Zlatna
Koogla, 31.03.2007. u backstageu zagrebačke Tvornice. Boa kao što vam
je vjerojatno poznato, ima novi, šesti "pravi" studijski album "Dnevnik
putovanja, skice ostanka", te je po dugačkom stažu (a i dugačkim
pauzama neaktivnosti) trenutno nastariji rock sastav u Hrvatskoj. Osnovani
daleke 1974. godine, svoje zlatne dane popularnosti ostvarili su u prvoj fazi
rada koja je zaokružena s tri albuma - "Boa" (1981.), "Ritam
strasti" (1982.) i "Govor tijela" (1983.). Svoj drugi comeback
su ostvarili albumom "Prvi val" (1990.) i trijumfalnim koncertom
na Maksimiru iste godine kada su bili predgrupom David Bowiea pred više od
60.000 ljudi. Ovu fazu rada prekinuli su nakon kompilacije "Boa 81-92"
(1992.), te rada na albumu "Kraj djetinjstva" (1994.). Početkom
21. stoljeća reizdana su prva dva albuma na CD-u (2002.), te je objavljena
i druga kompilacija "Kao nekad" (2004.) koja je pritajeno davala
nade za treći povratak Boe. Uz brojne promijene članstva, jedini uz Mladena
iz najranije faze djelovanja ostao je samo gitarist i tekstopisac Slavko Remenarić
koji dulje od 30 godina čini ovaj veliki autorski tandem.
HORVI: Treći život Boe...
MLADEN: Treći reich (ha-ha-ha!). Kod nas se znači ustalilo da malo radimo,
pa onda ne radimo... Ovaj povratak je stvarno spontan jer sam stvarno u jednoj
fazi života mislio da je nemoguće ponovno se vratiti. I to ne zbog stvari
nekakvog organizacijskog tipa, nego što se Slavko i ja nismo htjeli upuštati
u to ako nemamo jedan potentan materijal da nas to stvarno ispunjava i možemo
napraviti nešto što je zanimljivo. I onda kad smo osjetili nakon nekavih određenih
predradnji koje su se najviše materijalizirale, kad smo radili naš zadnji
CD "Kao nekad" (2004. kompilacija hitova, op. a.), onda se ekipa
malo, po malo okupila i počele su se raditi neke nove stvari ... i tako, u
desetom mjesecu 2006. je izašao naš novi CD "Dnevnik putovanja, skice
ostanka", koji sad promoviramo i ovaj puta ćemo ostati malo duže. Nećemo
se povući tako brzo jer danas sviramo i stare stvari u novim verzijama, njih
publika jako dobro prihvaća i u 6. mjesecu ćemo ponovno otići u studio i snimiti
"Best of Boa" i tek negdje iduće godine početi pripremati novi materijal.
HORVI: Kakav je "feedback" za ovaj vaš zadnji
album "Dnevnik putovanja, skice ostanka"?
MLADEN: Pa imamo feedbacka k'o u priči.... Ma, mislim, meni je jako teško
govoriti kao autoru o tome. Cijela scena je u stanju u takvom kakvom jest,
ne moram puno o tome govoriti. Mi smo isto toga bili svijesni kada smo se
vraćali i jednostavno sam mislio da ću od svih tih kritika imati nekakvih
koristi, gdje smo možda "fulali", jer ono što sam ja vidio nekih
desetak kritika ili su hvalospjevi ili je popljuvan materijal. Objektivne
i srednje kritike, barem ih ja nisam pročitao... Pola kritike je jako dobro
prihvatilo materjal, pola ih je negativno prihvatilo... Bože moj, šta je,
tu je, mislim da je red da što više sviramo uživo i da ljudi imaju priliku
da vide i čuju šta to mi radimo.
HORVI : U samim poćecima, na prva dva albuma Boa je
bila prilično sofisticirani band po pitanju odnosa glazbe i teksta, te ste
to pokazali i na pretposljednjem albumu "Kraj djetinjstva" gdje
ste ste se vratili ponovno na tu "staru bazu". Da li se i "Dnevnik
putovanja, skice ostanka" može mjeriti s tim razmjerima?
MLADEN: Da, da... Slavko i ja ovaj album stavljamo uz naš prvi album koji
ti je ustvari najbolji zato jer je prvi i najdraži... Na prvom albumu smo
dosegli jedan nivo koji je stvarno fenomenalan zbog Tinne Varge i produkcije.
Ovaj album, "Dnevnik putovanja, skice ostanka", mi stavljamo u rang
kreativnog i što se tiče izvedbe samog materijala rame uz rame prvijenca.
I mislim da je snimljeno odlično i Gojko (Tomljanović, op. a.) kao producent
ovdje je napravio stvarno dobar posao, no mislim da je jedini nedostatak ovog
albuma to što ga Boa nije izvodila uživo, pa nema te "sape" kad
ga izvodimo uživo. Mislim da će ovaj naš novi album zaživjeti kad ga ljudi
malo po malo počinju otkrivati, jer taj naš novi CD ima isto toliko dobrih
pjesama i tekstova kao i naš prvi album. Ljudi će ovaj naš novi album otkrivati
s vremenom.
HORVI: A da li, primjerice, kao na na prvom ili drugom
albumu, gdje su bili vidljivi utjecaji svega i svačega što ste vi slušali
od Roxy Music, Talking
Heads, do Japan i Bowiea, kakvo je danas stanje stvari? (u međuvremenu Mladen
navodi: "uvijek su vidljivi utjecaji")
MLADEN: Mi smo veliki audiofili, puno slušamo glazbu, tako da od svih tih
utjecaja ne možemo pobjeći, niti želimo pobjeći. Svih ovih desetak godina
što nismo svirali ja nalazim na ovom CD-u ("Dnevnik putovanja, skice
ostanka") sve nekakve detalje muzike koju sam puno slušao u određenim
fazama života, pogotovo kad sam živio vani onda sam imao dosta slobodnog vremena
preko vikenda da slušam muziku, tako da ovdje ima i puno Miles Davisa, Weather
Report i David Sylviana ovog novijeg... Ima svega. Ili kak' je rekel' moj
dobar prijatelj Ozren Kanceljak: "Vi ste odličan koktel svega i svačega."
Mi smo jednostavno zaljubljenici u muziku i uživamo u tome. To je cijela priča
i to se čuje u kranjoj liniji.
HORVI: Boa je uvijek bila moderan band i u okvirima
bivše Jugoslavenske scene ispred vremena. Da li Boa danas može ponovno kreirati
novi zvuk?
MLADEN: To se i očekivalo od nas. Tu i leži jedan dio nerazumijevanja naše
glazbe. Meni dosta kritičara, ovih koji su se negativnije izrazili vele -
"Joj, mi smo ne znam što očekivali od vas...". Mi namjerno nismo
htjeli napraviti "nešto", već da se zadržimo u onim korijenima u
kojima smo bili i jednostavno što se tiče produkcije i korištenja kompjutora
tu se osjeća nekakav pomak. Ali, u ideji smo ostali tamo gdje smo bili i to
nismo htjeli namjerno mijenjati zato jer ja smatram da se fenomenalna muzika
radila od '67 do '74. Ja danas sa velikim oduševljenjem slušam "Foxtrot"
od Genesis s Peter Gabrielom, rane King Crimson i mislim da je to izvrsna
muzika i ne znam zašto se nešto ne radi ako je odlično ne samo zbog toga što
se gleda, već i sluša. To je bila ideja cijelog CD-a, mi smo dali sve od sebe
da napravimo desetak pjesama koje neće jako oscilirati i da koncentracija
slušanja ne "pada". Sad što je publika naučila da joj se maksimalno
podilazi i da sve pršti od nekakvih efekata... mi to nismo htjeli. Mi smo
se zadržali na svirci, jer mi smo svirači u prvom redu, a tek onda smo kompjuteraši,
što je manje moguće...
HORVI: Negdje sam nedavno pročitao da si izjavio da
bi se Hrvatska scena u globalu trebala okrenuti samo na hrvatsku scenu bez
obzira na utjecaje "sa strane"...
MLADEN: Pa... ja to uvijek govorim zato jer smo mi autorski band, Slavko
i ja radimo nekakvu drugačiju glazbu koja je naša i drugačija je od nekakvog
mainstreama i uvijek je bila. Čak i u vrijeme najvećeg popa, to je uvijek
bila Boa, barem sam ja uvijek pjevao čudno (smijeh), te mislim da je bandovima
koji sviraju neki autorski r'n'r iluzorno težiti ka produkciji koju imaju
američki ili ne znam koji sastavi. Mislim da se treba okrenuti prema onome
što imaš u sebi i pokušat raditi interesantan materijal koji opet korelira
s ljudima koji ovdje žive. Ne znam, tako se meni čini, a sad hvala Bogu, scena
je jako šarolika, pa svatko nađe ponešto što mu odgovara... Mislim, i naš
povratak u razgovorima kada smo se ponovno vračali, jedna od ideja je bila
da se jedan bend drukčije od ostatka vrati, pa da nekim mladima dade "sape"
da se odluče na nekakav proboj što je sada vrlo teško. Sada nekakav mladi
band koji ima svoje ideje i ne svira sukladno s onim što je vani jako teško
može dobiti šansu. Rock and rolla nema na televiziji, nema niti klubova...
Mi smo se probijali kroz klubove, svirali koncerte po klubovima pred 50-100
ljudi, pa je onda bilo 200, pa smo došli na 1000. I to je prava stvar.
HORVI: Da li Bou danas možeš paralelno usporediti s
nekim izvođačima koji trenutno postoje tu u Hrvatskoj ili na području bivše
Jugoslavije?
MLADEN: Odmah mi na pamet pada Urban, recimo taj tip izvođača. Jednom smo
snimali neku novogodišnju emisiju gdje je bilo puno bandova i tada sam ga
nakon dugo vremena vidio uživo i to je bilo odlično šta su oni svirali. Mi
smo bliski s onima koji sviraju autorsku glazbu i ne skidaju tuđe stvari,
te ne sviraju nekakve hotele ili svadbe pa onda furaju neki rock and roll.
Mi inzistiramo na autorskoj glazbi i ti izvođači, takvog tipa nas interesiraju.
Recimo, još je vruć materijal... Folkestra je napravio jako dobar materijal
gdje svira klavijaturista iz Dubrovnika, sada se ne mogu sjetiti kako se zove
i Kruno Levačić svira bubnjeve. To je jako interesantan materijal.
HORVI: Prvi singl "Sve što imamo" za koji
imate i video spot vrtio se jako slabo sve zahvaljujući našim medijima...
MLADEN: Na radiju se dosta vrtio, no spot se emitirao možda deset puta.
HORVI: Planirate li možda još neki singl?
MLADEN: Evo sad nas je diskografska kuća (Dancing Bear) prijavila za ovaj
radijski festival, tako da je sada aktualan naslovni singl "Dnevnik putovanja,
skice ostanka". To se vrti, a mi eto, tako radimo i sviramo, te pripremamo
i "live" materijal, te smo u fazi razmatranja da li da ga snimimo
na nekom od naših koncerata ili da ga odemo snimiti u studio. To bi trebalo
biti objavljeno negdje pred Novu godinu, te ćemo se onda maknuti malo u stranu
i početi ćemo raditi materijale za novi album.
HORVI: Znači, Boa će biti ovaj puta nešto dugovječnija...?
MLADEN: Da, da, biti će dugovječnija jer je u ovom bandu atmosfera odlična.
S nama sviraju vrhunski muzičari Buč (Zvonimir Bučević - bas), Gojko (Tomljanović
- klavijature), Mladen Malek (bubnjevi)... Nemam šta o njima pričati, to su
višestruki dobitnici nagrade Status, izabrali su ih muzičari kao najbolje
među sobom unazad nekoliko godina, tako da band uživa radeći zajedno jer ovo
sve skupa nema smisla ako ti nije gušt ići na probe. Ako ti je gušt ići na
probe, onda sve ima smisla.
HORVI: E, tako... Puno ti hvala!
MLADEN: Hvala i Vama!
