Seid Memić Vajta Razgovarao: Dragutin Matošević

Seid Memić Vajta - Veziri, Teška industrija, solo

P: Malo kome je poznato da si svoju muzičku karijeru započeo u legendarnoj travničkoj grupi Veziri. Nažalost, u ovdašnjim rock enciklopedijama ta grupa se uoće ne spominje. Možeš li nam o toj grupi dati bar nekoliko osnovnih informacija - ko su bili njeni članovi, gdje je i što svirala, da li je imala autorske materijale, postoji li ijedan njen audio snimak?
O: Grupa Veziri je osnovana 1963. godine. Osnivač grupe je bio Ferid Korić-Fifko. U tom bendu (vokalno-instrumentalnom sastavu, kako se to onda govorilo) bili su još i Asim Safić - Triska, Zdravko Hodnik - Ceki, Josip Pejaković - Conja, Nikša Baškarad - Čiks i Jadranko Ohnec - Kisnjak. Za ostale informacije najbolje je pitati Ferida Korića - Fifka.

P: Kako je i kada došlo do tvog angažmana u sarajevskoj grupi Teška industrija? Koga si naslijedio na poziciji vokala (Fadila Toskića?)?
O: Jedne večeri, davne 1973. godine, sjedio sam uz TV prijemnik i gledao nastup grupe Teška industrija. Tada sam rekao na glas: "Da ovi momci imaju mene za pjevača - bili bi prvi". I zamislite - sutradan se u Travniku pojaviše Gabor Lengyel i Vedad Vedo Hadžiavdić i upitaše me da li bih pjevao u grupi Teška industrija. Ostatak priče znate.

P: Zašto si napustio grupu Teška industrija?
O: Bili smo mladi, temperamentni, bez iskustva, svaki od nas sa puno ideja, a naš vođa, Gabor Lengyel, nije imao sluha za to i šavovi su počeli da pucaju... Plašio sam se potonuća broda i okrenuo sam se solo karijeri.

P: Što smatraš svijetlim tačkama svoje solističke karijere.
O: U tom periodu sam najviše radio sa Rankom Bobanom. Uz to, ostvario sam divnu saradnju i sa najboljim kompozitorima, aranžerima i muzičarima bivše države. Otvorite moju web starnicu www.vajta.de, rubrika Diskografija - tu imate popis svih mojih gramofonskih ploča sa imenima autora izvedenih pjesama. Vezano za "svijetle tačke" moje muzičke karijere, predlažem sa se pogleda rubrika Nagrade.

P: Ratni period u BiH - ima li tokom tog perioda tvog muzičkog djelovanja da se istakne nešto važno, vezano za muziku?
O: Pred sam početak rata u Bosni imao sam koncerte u Kanadi, i vrativši se u Zagreb, kad sam shvatio da se ne mogu vratiti u Travnik, prihvatio sam prijedlog Mihe (Vladimir Miha Mihaljek, manadžer iz Zagreba, op. a.) da predstavljam bivšu Jugoslaviju na koncertu u Münchenu, i to vrlo simbolično - sa pjesmom "Sjetim se Bosne". Tako sam se obreo u Njemačkoj, vrebajući priliku da se vratim u Travnik. I tako i ostadoh tamo. Prvo sam bio u Münchenu, pa u Hamburgu. Odlučio sam da u Njemačkoj ne uživam status izbjeglice, i čim sam se tamo pojavio, regulisao sam status boravka kao slobodni umjetnik, a time postao i njemački porezni obveznik. Bio sam u stanju da sam privređujem i nije mi ni na pamet palo da uzimam novčanu pomoć i plaćen stan od Njemačke. Odmah sam se prihvatio humanitarnog rada. Nastupao humanitarno na koncertima diljem Evrope koje je organizirala Bosanska ambasada i druge humanitarne organizacije. Taj lanac humanitarnih akcija se zvao "Ruke koje hrane i ruke koje brane" - umjetnici van zemlje su slali svoj doprinos onima koji su branili zemlju. Odrekavši se nadoknade za nastupe na tim koncertima, a da bih reducirao troškove, često sam spavao u autu, na parkinzima, paralelno se dovijajući i nastupajući na "malim" solističkim koncertima da preživim i da dokažem Njemačkoj da nisam potencijalni socijalni slučaj.. I evo - časno sam preživio. Za vrijeme rata su Bosanska ambasada i razna udruženja koja su organizirala te koncerte izdavali video-kasete sa snimcima humanitranih koncerata, a sam nisam izdao ni jedan novi solo-album - smatram da rat nije vrijeme u kome umjetnik radi na svom dobru, to nije vrijeme kada se jedan čestit umjetnik bogati...

P: Poratni period - opet si se aktivirao. Što si snimao, sa kim si najviše sarađvao?
O: Odmah nakon rata, 1996. godine, izdao sam jedan divan i topao album posvećen Bosni i Hercegovini sa nazivom "Od Kulina-bana do Vajtinih dana". Na njemu se nalazi nekoliko divnih balada Narcisa Vučine, sa jednom od najemotivnijih pjesama posvećenih Bosni koja se zove "Bosanska", zatim "Posljednji pozdrav jaranu", kao i vesela poskočica "Sjećanje na Jozu Penavu". Taj album je u Bosni prošao nezapazeno. Šteta. Nadalje, sarađivao sam i sa Davorom Mucićem, Mirkom Meštrovićem i drugima.

P: Reaktiviranje grupe Teška industrija - čija je to bila ideja? Kaži nam nešto i o vašim (povratničkim) koncertima, o vašem novom albumu "Kantina" i gdje ste ga sve promovirali?
O: U druženju nam je spontano na um pala ta ideja. Teška industrija - što da ne? I tako smo se okupili u mjestu Betina na otoku Murteru i održali mali "povratnički koncert", koji je bio pozdravljen od medija. I onda su uslijedili nastupi na raznim festivalima, novi CD. Naš novi album, "Kantina", promovirali smo u Zagrebu u Croatia-Recordsu, 15.05.2008. ga promoviramo u sarajevskoj Skenderiji, u Domu mladih, a 21.05.2008. godine u Tvornici kulture u Zagrebu. Slijede učešć na festivalima na HRF-u u Opatiji, na zagrebačkom Festivalu cvijeća, u Budvi...

P: Što (sa muzičkog stanovišta) trenutno radiš i kakvi su ti planovi za ubuduće?
O: Teška industrija se priprema za festivale i radi na novom albumu. Radi se i na organizaciji novih koncerata. Veoma nam je važna podrška naše diskografske kuće Croatia Records, producenta Nikše Bratoša i autora kao što su Arsen Dedić, Fazla i Zoran Predin.

Teška industrija, 2007 Ivica Propadalo, Seid Memic Vajta, Vedad Hadziabdic i Gabor Lengyel