Koliko često čujemo tubu? A četiri tube? Odgovor koji se nameće daje nam za pravo kazati da ova i u svijetu prilično rijetka formacija doista ima što reći u glazbi. Spoj lagane egzotičnosti i vrhunske glazbene naobrazbe, daje ono nešto XL Kvartetu tuba glazbenika iz Zagrebačke filharmonije što čini razliku i ekskluzivitet. "Big Band Time", naziv je drugog koncerta iz treće sezone ciklusa "Aulos" što se održava u zanimljivom (i zvučnom slikom ali i vizualnim dojmom!) prostoru atrija zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt.

A ako se pitate po čemu bi ovaj kvartet bio zanimljiv čitateljima portala www.old.barikada.com, onda ste sinoć propustili jedan, u početku klasični, a zatim odličan jazzistički glazbeni izričaj. Spoj klasike i jazza nije nepoznat, naravno, to je u jazz historiji iznjedrilo i onu poznatu "Treću struju", kao što su to radili Dave Brubeck ili Modern Jazz Quartet. Oduvijek su jazzisti osluškivali klasičnu glazbu - Bartoka, Mozarta i Bacha iznimno često (naš je Renato Rožić na tomu izgradio cijelu svoju glazbenu poetiku!), ali je ugodno čuti vrsne glazbenike iz svijeta klasične glazbe (u ovom slučaju članove Zagrebačke filharmonije!) kako s neprispodobivim senzibilitetom ravnopravno vode razgovor ugodni naroda jazzističkog s posebnim gostima koncerta: Sašom Nestorovićem, Davorom Križićem, Davorom Dedićem (koji je samo večer prije pružio iznimnu klavirsku partiju s Pete McGuinnessom u Studiju Bajsić HRT-a) i Robertom Jambrušićem.

U želji da se našoj sredini što više približe svjetski izvoditeljski trendovi, Krunoslav Babić je 2002. godine utemeljio Kvartet tuba XL, prvi takav komorni sastav na ovim prostorima. Kako se tuba ponajprije smatra orkestralnim glazbalom, želja im je bila pokazati da i taj instrument može muzicirati komorno, pa čak i solistički. Širok repertoar sastava seže od djela starih majstora (da Palestrina, Bach, Händel itd.), klasike i romantike, sve do suvremenih skladatelja i jazza, što se osobito večeras pokazalo dobitnom kombinacijom.

Uz izvođenje izvorne literature za kvartet tuba, XL poseže i za obradama velikih hitova barokne i klasične glazbe. Autori aranžmana su vodeći limeni puhači druge polovine XX stoljeća, solisti glasovitih europskih i američkih orkestara ili sveučilišni profesori. Uz Jeana-Francoisa Michela, Davida Werdena ili Johna Fletchera, u promicanju literature za tubu i eufonij osobito se ističe Amerikanka Gail Robertson, te Mike Forbes (čija smo dva odlična aranžmana čuli na ovom koncertu, u skladbama "Royal Garden Blues" i "Big Band Medley").

Članovi Kvarteta tuba XL nakon završenih glazbenih akademija, redom su se profesionalno usavršavali kod najpriznatijih stručnjaka u svijetu kao što su: R. Bobo, M. Culbertson, J. Bazsinka, W. Hilgers, D. Perantoni, B. Slokar, R. Vlatković i drugi. Nakon nekoliko početnih koncerata, publika je prepoznala kvalitetu i posebnost ovog ansambla te on za sobom već sad ima velik broj koncerata u zemlji i inozemstvu (Njemačka, Italija, Slovenija, SAD, Malesya, Thailand, Australia, itd.). Kvartet XL do sada je snimio i izdao i dva nosača zvuka - "100" i "101%" TUBA pod etiketom Aquarius Recordsa.

Koncert u Muzeju započeli su klasičnom obradom Franza Shuberta, "Die Forelle", s pet varijacija, nastavili s Bob Carletonovom "Jada", te već pomenutim skladbama za koje je aranžmane uradio Mike Forbes. Dojmljivu interpretaciju (i sam sam ugodno znenađen nježnošću, ali i ekspresijom zvuka koje nam daju četiri tube!) Chic Coreine "Spain" izveli su uz zahvalu aranžeru Anti Geli, našem osebujnom gitaristi.

A onda, slijedilo je nešto što je zbilja posebno. Usporedio bih to s punom košarom školjki, ali u samo jednoj je biser. Taj glazbeni biser bila je kombinacija XL Kvarteta tuba s četiri hrvatska jazzista, koji je svaki za sebe poseban svemir. Pouzdana ritam sekcija (Dedić - Jambrušić ), uz zvuk tuba i vrlo specifične aranžmane (Ivan Ilić, znameniti beogradski jazzista aranžirao je Dizzyja i "Night in Tunisia" i Monkovu besmrtu "Round About Midnight", a "Salt Peanuts" i Parkerova "Now is The Time", svirane su u aranžmanima Vanje Lisjaka) dala je toliko prostora Saši Nestoroviću i Davoru Križiću da se nadopunjuju u međuigri i finom razgovoru saksofona i trube.

Rijetko se čuje toliko dobrog jazza u ovakvoj postavi i s ovakvim aranžmanskim invencijama. Publika je to prepoznala, glazbenici su bili prinuđeni svirati još dobrih petnaestak minuta više, poticani pljeskom i željom nazočnih. Te kombinacije klasike, bosse, bluesa, bebopa... raskošno i zvučno. Koncert kojemu je vrijedilo nazočiti, pametno potrošena večer u prostoru MUO u Zagrebu.