Da je Matija Dedić jazz institucija u Hrvatskoj, znaju i oni koji ne slušaju
jazz glazbu. Glazbenik je zanimljive povijesti jazz projekata, suradnji,
albuma, koncerata. Godinama živeći za glazbu i svoj glazbeni izričaj, surađuje
sa značajnim imenima, od Tamare Obrovac pa do Alvina Queena i Martina Drewa,
od Boška Petrovića do Lennyja Whitea... Riječ je o nizu glazbenika, ne samo
iz svijeta jazz glazbe. Tu je i Boilers Quartet, jedan od ključnih sastava
hrvatskog jazza, zapaženi nastupi s Massimom, Aresnom i Gabi, obrade Gibonnijevih
pjesama, nastupi izvan Hrvatske, nagrade - kako za jazz pijanista, tako i
za najbolje albume.
Matija je relativno mlad glazbenik i vjerujem kako je pred njim još mnogo
glazbenih projekata, albuma i koncerata - ali, čak i kad bi dirigirao filharmonijom
ili Big Bandom, ili osnovao orkestar od desetak-petnaest glazbenika i s njima
nastupao po svijetu - Matija Dedić bi za mene i dalje bio bogomdani vođa
trija; jednostavno, on je čovjek od trija po čemu je već sada jedan od vrhova
naše jazz glazbe.
Mudrim odabirom suradnika, bilo da se radi o tandemima domaćih glazbenika
- Kruno Levačić / Žiga Golob, ili Mladen Baraković / Borna Šercar, ili u
novije vrijeme Tihomir Hojsak / Borna Šercar; ili značajnim inozemnim glazbenicima
kao što su Jean-Louis Rassinfosse / Marek Patrman (sa sjajnog albuma "Visiting
Bruxeless") i Jeff Ballard / Larry Grenadier (ritam sekcija Brada Mehldaua)
na dvostrukom CD-u "From the Beginning", koji je i tema ovoga zapisa, riječ
je o glazbenicima koji su znali prepoznati Dedićev pijanistički talent i
pružiti mu sjajnu potporu, ali i ostaviti prostor za sebe.
Ta komunikacija i osjećaj nemjerljivi su u formi trija. Nema mjesta pogreškama,
nesporazumima ili nedorečenostima. Trio je sjajna postava, ali iznimno zahtjevna.
Rijetki mogu u toj formi dati maksimum. A bez ritam sekcije, kakvu srećom
Matija uvijek ima uz sebe, njegovi izleti u otklone od glavnih tema, u gotovo
destruktivnu razgradnju, u improvizaciju jarrettovskog tipa, u impresionističko
claire-obscure poigravanje sa zatvorenijim i otvorenijim akordima, u hrabru
uporabu baštine jednog Debussyja ili Bartoka, u spoj klasike i jazza kako
to radi spomenuti Mehldau, u zanimljive eksperimente po uzoru na Gonzala
Rubalcabu, s two-hands tehnikom, kad nam se ponekad čini da Matiji nedostaje
tipki, da bi uz postojeći trebalo nadodati još jedan klavir; pa u povremenu
"živčanost" jednog, nažalost, nedavno tragično preminulog Esbjorna Svenssona,
ili smirenost i kontemplaciju Torda Gustavsena - sve bi to teško išlo bez
dobrih kontrabasista i bubnjara. Uz njih Matija Dedić može pokazati sve što
može i zna. A to nije malo. Dakako, solo skladbe su posebna priča, ali u
njima ovisi isključivo o sebi.
Već je prvim samostalnim albumom "Octopussy" najavio svoje glazbene intencije
i jak autorski pečat, što je potvrdio i albumom "Mr. K.K.", u čast još jednom
od velikih uzora - Kennyju Kirklandu. Uz niz albuma koji slijede - "Handwriting",
"Tempera", "Drugi pogled" i "Life of Flowers" (s divnim posvetama Dori Pejačević)
- držim da su ipak "Visiting Bruxeless" i ovaj najnoviji, dvostruki CD "From
the Beginning", ključni u našoj recepciji Matije Dedića kao vrhunskog pijanista
u formi trija, i to ne samo u Hrvatskoj. Taj oduvijek prisutni autorski pečat
Matija je na "Visiting Bruxelless" iskazao s čak sedam autorskih radova,
uz dvije posvete Milesu Davisu, u vrlo inventivnim obradama Solar i On Green
Dolphin Street. Jean-Louis Rassinfosse prepoznao je autorske skladbe kao
potencijal, i s Čehom Marekom Patrmanom pomogao Dediću napraviti album ECM-ovskog
standarda.
Iako naslov novog dvostrukog nosača zvuka može drugačije sugerirati, ovo
je logičan nastavak tog visokog ECM-ovskog standarda koji je Matija sebi
postavio i to zaslužuje pohvalu.
Dokaz da je imao što za reći je i forma dvostrukog CD-a, sa šest autorskih
radova i šest jazz standarda, svima znanih, ali s Matijinim čitanjem sviranim
na nov način, zaigrano i poletno, u duhu kojim nam se Matija predstavlja
(Matijini su albumi često vrlo različiti jedan od drugog, kao da uvijek iznova
otkriva i istražuje!). Na ovom je CD-u Matija hrabro ušao u nešto što je
moglo biti dvosjekli mač - suradnju s ritam sekcijom znamenitog Brada Mehldaua!
Snimanje s Jeffom Ballardom, američkim bubnjarom koji je osim Brada svirao
i s Patom Mathenyjem, Chickom Coreom i Kurtom Rosenwinkelom, i kontrabasistom
Larryjem Grenadierom koji je pratio i Johna Scofielda, kao i Methenyja i
Mehldaua, bila je puni pogodak. Slično je napravio i Ratko
Zjača, snimivši
svoj novi CD s Steveom Gaddom, Randyjem Breckerom i Johnom Patitucciem što
visoko podiže hrvatski jazz u očima svjetske glazbene javnosti.
Pouzdana sekcija koju bi poželio bilo tko imati uz sebe, dopustila je Matiji
autorski izričaj i otklon od Mehldaua, ili bilo kojeg uzora - jednostavno,
autorske su skladbe svemir za sebe i iznimno originalne, već bi sad mogli
reći - dedićevske, a obrade su pune osobnosti koju je Matija s nama podijelio.
Sve to čini ovaj CD posebnim, a ako je Matija nazivom to htio istaknuti,
neka bude. Ovo je vjerojatno najbolji album koji je Matija do sada snimio!
Iako nisu predstavljene ovim slijedom, skladbe s albuma bih podijelio u
dvije tematske cjeline. Prva - jazz standardi! Monkova "Round Midnight" skladba
je
u kojoj Dedić daje zanimljivo viđenje jedne od najpoznatijih partitura u
povijesti jazza, povukavši zanimljivu crtu od virtuoznosti Arta Tatuma na
Monka, kao njegova slijednika, ali i kontrapunkta. Monkovu "akordsku škrtost"
Matija je malo razigrao svojom frazom i sklonošću "izletima", ponekad nepredvidljivim
variranjem tempa, ali držeći uvijek prepoznatljivost glavne teme. Rodgersova
"You Are Too Beautiful" svirana je s osobitim ugođajem sentimenta i lirike.
Ellingtonova "Prelude to a Kiss" otvorila je prostor za sjajnu međuigru kontrabasa
i bubnjeva, gdje se Matija povremeno diskretno povlačio u manje ekspresivne
akorde, samo dajući naznake (poput nekih dionica Billa Evansa na Milesovu
"Kind of Blue"), uz pomalo brži tempo cijele skladbe u odnosu na najčešće
obrade. Skladba "Nardis", Milesa Davisa (bilo je polemika je li tu skladbu
napisao Miles ili Bill Evans!) snimljena je s neobično čvrstom ritam sekcijom,
na trenutke (bez negativne konotacije!) podsjećajući na Svenssonovu ritam
sekciju. "Lush Life" Billyja Strayhorna i "Bye, Bye Blackbird" svirane su
u tradicijskom maniru, ali s naglašenim sentimentom prema tim autorima i
njihovim
skladbama.
Ipak je riječ o jazz povijesti!
Druga, puno bitnija cjelina, autorske su skladbe, tri izvedene bez pratnje
Ballarda i Grenadiera (snimljene u Hrvatskom domu u Vukovaru, kao i "Round
Midnight", dok su ostale s albuma snimane u Studiju Bajsić HRT-a, koji ima
iznimnu akustiku) i tri skladbe u trio formaciji - naslovna "From the Beginning",
"W.A.M." i "Mr. Handy".
Ovdje valja pohvaliti snimatelje Miroslava Vidovića, Emira Altića i Branka
Starca. Neću kazati da su načinili audiofilske snimke, ali nisu ništa slabije
od visoko postavljenog standarda samih interpretacija trojice glazbenika.
"From the Beginning" otvara album, naslovna je skladba, i vrh albuma, uz
izuzetnu interpretaciju skladbe "Marina's dilemma". Skladba "From the Beginning"
je vrlo
moderan jazz, efektnog početka koji najavljuje atmosferu punu zanimljivih
intervencija Jeffa Ballarda. Taj čvrst i precizan jazz karakterizira i Dedićevu
skladbu "Mr. Handy", dok je u skladbi neobična naslova "W.A.M." zanimljiv
prilično brz klavirski uvod, sviran sigurno i s osebujnim touchom; a kasnije,
sve
se razvija u zanimljivi swing, s puno "razgovora" kontrabasa i bubnjeva i
Dedićevih "nadzvučnih brzina" po cijeloj klavijaturi.
Solo izvedbe su zasebna priča (valja poslušati Dedićev album "Solo, Part
I."). To Matija nosi u sebi. Na CD-u "From the Beginning" skladba "Angela"
je još jedna posveta Dori Pejačević; "Marina's dilemma" je uz naslovnu skladbu
najsnažniji dio albuma - puna poetike, emocija, kontrapunkta, lirike koja
završava u snažnom i dojmljivom udaru akorda koji naglašavaju dramsku tenziju,
dvojbe, dileme, razmišljanja. Ovom je skladbom Matija jako puno rekao. "Dr.
A" je smirena, lagana pijanistička "točka na i" odličnog projekta. Uz lijepu
posvetu na omotu - Dedicated to Lu & Marina.
Album predstavlja vrh solidne glazbene karijere i potvrda je Dedićeve autorske
snage, što je i najznačajnije. Nogometnim rječnikom, ako su Mehldau, Jarrett
i Svensson Liga prvaka svjetskog jazza, ta bi "The League of Extraordinary
Gentlemens" morala razmisliti o primanju novog člana u svoje ekskluzivno
jazzističko društvo - Matiju Dedića! Ovaj album je svakako ulaznica u
to društvo odabranih.