Sastav Pastir dolazi iz Subotice i deluje u postavi kvarteta. Predvodi ga gitarista, pevac i autor Svetislav Rajšic, koji je ideju o ovakvom bendu imao jos od perioda 80-tih godina, ali se, eto, tek u sadasnje vreme ukazala prilika da se sklope kockice i realizuje materijal objavljen na CD-u. Inace, samo snimanje teklo je postupno od 2008. godine, a album "Boginja cednosti" (Self - released, 2010.), na kojem se naslo 12 songova, realizovan je nedavno. Suboticki bend se u muzickom smislu oslanja na postulate rocka, mainstream provenijencije, lociranog negde na prelazu 70-tih u 80-te godine. Clanovi sastava su solidni instrumentalisti, a najvise profesionalnog iskustva ima bubnjar Branko Beniš. Rock pristup benda Pastir takode je i vokalno melodican. Nema puno tehnickih izvodjackih komponenti, ali pomenuti rock, pre svega stav, vise je nego jasan. Sam materijal je takodje solidno produciran od strane Danijela Davcika - Danca, koji je bio i snimatelj, a moze se reci da je uspeo da pronikne u autorsku i izrazajnu psihologiju benda. Sto se samih pesam tice, one su ujednacene, ni jedna specijalno ne odskace i sam album u tom smislu treba posmatratikao kompaktnu celinu... Ocena: 7 / 10 .

Kada vas na samom pocetku albuma "Scream" (2010, Epic), Ozzy Osbournea, doceka glorifikacijska himna "Let it die" u kojoj Ozzy istice svoje 'vrijednosti', tesko je ocekivati bilo sto osim parodije, povrsnosti i neozbiljnosti. 'I'm a rockstar, I'm a dealer, I'm a servant, I'm a leader, I'm a saviour, I'm a sinner, I'm a killer, I'll be anything you want me to be / Silent as a witness, make your heart race with a death kiss / I'm a soldier in a blood war in the peace corp I'll be everything you'll ever be / Loser number zero, play the victim, end up a hero / I'm a teacher, preacher, liar, I'm everything, anything / I'm a mover and a shaker, the oppresor, stimulator, I'm a coward, I'm a fighter, I'm everything.' Da, Ozzy je odavno postao sve i svasta neumjereno se poigravsi vlastitom karijerom koja mu se umalo srusila posljednjim albumom, "Black Rain", koji je najniza kreativna tocka njegove diskografije. No, "Scream" je ipak stanovito oslobodjenje koje je, ako nista drugo, barem donijelo kakav-takav pristupacan hard-rock / metal zvuk sa pratecom ekipom glazbenika za koje je odlucio da mu mogu popraviti rejting. To su gitarist Gus G. (iz Firewind) i bubnjar Tommy Clufetos (radio sa Ted Nugentom, Rob Zombijem i Alice Cooperom), te stalni basist Rob 'Blasko' Nicholson (ex-Rob Zombie) i klavijaturist Adam Wakeman (sin cuvenog Rick Wakemana), a po prvi puta nakon dugackog perioda zajednickog rada izostao je gitarist Zakk Wylde... Ocjena (1-10): 4 .

Fusionpop bi, po pisanju slovenackih medija, trebao predstavljati novi visoko stilizovani projekat kojeg su izrazajno osmislila dva muzicara / izvodjaca - Martin Štibernik, autor, klavijaturista, programer i producent i Janez Grabrijan, pevac, autor, aranzer... Njihov album "Venera" sniman je 3 godine i relativno nedavno je objavljen za izdavacku kucu "Sedvex Records". Duo se predstavio sa 15 autorskih pesama koje predstvlaju miks euro popa etabliranog tokom 80-tih godina, savremenog r'n'b-a i amerikanizovanog disco funka, takodje etabliranog tokom 80-tih godina. Na sve to treba dodati tipicno slovenacku varijantu zabavno-estradne poruke i eto kako bi otprilike opisno izgledalo ono sto Fusionpop nude. No, vrlo studiozno i predano uradjena i postavljena produkcija, kao i visok nivo svih ostalih tehnickih detalja, pokazuju da Fusionpop imaju velike aspiracije. Koliko ce im sve to uspeti, najrelevantniji odgovor dace upravo slovenacka publika i sigurno da treba pustiti da prodje jedan vremenski period kako bi mnoge stvari bile jasnije. "Venera" je album koji je u aranzmanskom i izvodjackom smislu prijemciv siroj slusalackoj populaciji, a melodicnost je takodje prisutna na kompletno priredjenom materijalu. Sam album u celini verovatno po same aktere postize zeljeni cilj, iako moram priznati da krajnju sliku kvari vidljiva "isforsiranost" odredjenih postavljenih komponenti, koje su amortizovale svako prisustvo spontanosti. Ali, takav je bio i krajnji izbor aktera. Ocena: 7 / 10 .

Slovenacki sastav Dance Mamblita jos je jeadan u regionu kojeg cine basista i bubnjar. Andrej Šik i Boris Beštjak deluju u trandemu od 2005. godine, a "Reciklejšon" (Zalozba Radio Študent, 2009.) njihovo je drugo albumsko ostvarenje po redu. Ponudjeni autorski materijal izvode, kako sviracki, tako i vokalno, na svez i energican nacin. U njihovom konceptu osecaju se snazni uticaji 80-tih i 90-tih godina, vise 80-tih, i puno toga od post punk i post new wave psihologije grupa koristi u nacinu tretiranja samih songova. Sam materijal varira od slucaja do slucaja, odnosno od pesme do pesme, i razlicite izrazajne varijante dvojac koristi u aranzmanskim resenjima. Na momente se okrecu improvizaciji, koketiraju sa fusion i crossover detaljima, delom njihov materijal ima naglaseniju "atmospheric" dimenziju. Nisu jednolicni i svakako nisu dosadni. Ne upadaju u zamku ponavljanja i to je vazan pozitivan deo njihovog izvodjackog pristupa. "Reciklejšon", na neki tipicno njihov nesvakidašnji nacin, nudi "zabavu" i slusalacki je prihvatljiv. I pored jasnih "retro" upliva, Dance Mamblita sound nudi dovoljno izazova, kako za same aktere, tako i za potencijalne konzumente. A to je sasvim dovoljno. Ocena: 7,5 / 10 .

Novosadski Šinobusi su kontinuirano aktivni od 2001. godine. Konstantno nastupaju i "uzivo", a svaki novi put kada ih posmatram na koncertnom podijumu ne mogu se otrgnuti utisku da je njihov sviracko-izvodjacki razvoj u stalnom usponu. Njihova karijera se po mnogo cemu razlikuje od karijere ovdasnjih blues aktova i imam utisak da oni licno i ne vole neka specijalna poredjenja sa ostalim blues sastavima, aktivnim na beogradsko-srpskoj sceni. Diskografski su docekali svoj treci po redu album, koji je kao i prethodni, objavljen za nacionalnog izdavaca "PGP RTS" (2010.). Aktuelni CD zove se "Vagon za provetravanje tunela", a producirao ga je Pera Jelic iz YU Grupe, koji je bio i koaranzer materijala. Upravo njegova produkcija jace naglasava samu zelju benda da u odredjenim segmentima "izadje" iz blues lavirinta i da prosiri vlastite autorske vidike ulaskom i u neke druge stilske vode. Samo po sebi to ne znaci nista lose, a slican pristup sastav je imao i na svom prvom albumu - "Nekad jurimo kroz polja, a nekad stojimo u stanicama" (City Records, 2005.). No, licno sam misljenja da je bend najubedljiviji onda kada se nalazi na jasnoj blues teritoriji i upravo u vecoj meri, njihov drugi album, kojeg smtram do sada najkvalitetnijim - "U pravcu jablanova" (2007.) - imao je izrazeniji i potpuniji blues iskorak... Ocena: 6,5 / 10 .

Ben Cooley Hall je singer / songwriter i umetnik sa karijerom iza sebe. Takodje je predstavljao jednu trecinu bostonskog tria - The Mery Rellys. Njegov aktuelni album iz, prethodne, 2009. godine, nazvan "Owning Up To A Life" (Caunonicus Records, 2009.), prikazuje njegova autorska interesovanja i kreativne poglede. Muzicki, Hall kombinuje elemente popa i americane, kreirajuci vrlo licnu i emocijama jaku atmosferu, vidljivu preko svih 11 prisutnih pesama. Neke od njegovih numera poseduju Beatlesquovski nacin tretiranja harmonija, ali su takodje prisutni i uticaji acoustic / folk tradicije iz 70-tih godina. Njegove, uglavnom narativne melodije, tekstualno su na terenu ljubavi i pozitivnih vibracija, ali sa jednim jasnim ironicnim odmakom. Ben Cooley Hall poseduje takodje i prepoznatljiv vokal, sto pomaze laksem "definisanju", uglavnom, laganijih numera. Preporucljiv song sa izdanja mogla bi biti treca pesma po redu - "After The Fall". Ocena: 7 / 10 .

Gitarista Sašo Zver dosao je na sjajnu ideju da se na svoj nacin suoci sa slovenackim muzickim nasledjem ranijih dekada. Kao izvodjac na akusticnoj gitari, koristeci finger picking tehniku, obradio je na svom albumu, "Music From Black & White Times" (Jazz & Blues Records, 2007.) pesme / teme koje su obelezile jedan davni i mnogo optimisticniji period slovenacke, ali i generalno, jugoslovenske proslosti. Songove Mojmira Sepea, Boruta Lesjaka, Bojana Adamica, Jožeta Privšeka... obradio je na jazzisticki / acoustic / folkie nacin, priblizan stilskim formama najcesce prisutnim u muzici 30 tih i 50-tih godina proslog veka. Prisutan materijal je izuzetno prijatan cak i za "prosecno" slusalacko uho, pri cemu se ni jednog momenta gitarista ne odrice svog izvodjackog talenta koji je na respektabilnom nivou. Sklapanje "akorda" i tretiranje aranzmana pokazuju njegovu visoku muzicku naobrazbu, pri cemu ne trpi melodicnost samih izvedenih songova. Specijalno bih preporucio sjajno izvodjenje numere koja otvara album, Sepeove - "Zemlja pleše", preko koje Sašo prikazuje bogatu lepezu svog izvodjackog znanja, kao i Privšekovu "Mini maxi"... ali generalno, album u celini obiluje prijatnim mestima za slušanje i otkrivanje... Ocena: 8,5 / 10 .

Band Alcest osnovan je 2000. godine u gradicu Bagnols-sur-Ceze na jugozapadu Francuske (30 km od Avignona, 120 km od Marseillea) kao black-metal trojac, no nakon samo godinu dana u njemu ostaje Stephane Paut - Neige, te Alcest postaje njegov solo projekt u kojem svira sve instrumente. Za potrebe zivih nastupa pridruzuju mu se basist Fursy Teyssier (ex-Amesoeurs, Les Discrets) i gitarist Zero koji sudjeluje i na pratecim vokalima, dok se Neige strasno upusta u svirku vodece gitare, vokala, syntha, a ponekad sjeda i za bubnjeve. Nestalni clan ove postave je bubnjar Winterhalter, clan Neigeovih projekt-bandova Amesoeurs i Peste Noire. Prvi zvanicni rad Alcest bio je EP "Le Secret" (2005), a debi album "Souvenirs d'un autre monde" realiziran je 2007. za Prophecy Productions kojeg su kriticari nazvali stilskom mjesavinom My Bloody Valentine i Jesu. Na njemu je kao gosca sudjelovala vokalistica Audrey, takodjer iz Amesoeurs. Novi, drugi album, zove se "Ecailles de Lune" (2010, Prophecy Productions). U kompletu gledano, ovaj album je tipican shoegazerski s tek povremenim black-metal elementima i vjerojatno mu nije cilj nametnuti se brutalnoj audijenciji, vec pribliziti etiku ekstremnosti metala indie-rock i dream-pop publici. Zanimljiv spoj koji je veoma prijatno, melodicno i simetricno ugodjen. Ocjena (1-10): 7 .

Poceci rock / hard rock sastava Core Zero iz USA datiraju od 2005. godine. Tokom dolazeceg perioda trpeli su od cestih personalnih promena, da bi ipak na kraju bend u postavi kvarteta krenuo sa diskografskom i koncertnom ofanzivom. Locirani u Denverskom regionu, a nedavno su objavili debitantsko ostvarenje naziva "Doxology" (Core Zero Music, 2010.). Core Zero cine iskusni muzicari i njihova izrazajna ponuda najbliza je nekoj varijanti rocka i hard rocka. Evidentno je da sve od 11 prisutnih pesama poseduju jaku melodicnost, ali i jasan uticaj 90-tih godina. Producent albuma "Doxology" bio je Steve Avedis, etabliran tokom 80's ere i njegov pecat je primetan. Licno, imam odredjene zamerke na tretiranje ritam sekcije u zavrsnom miksu, ali generalno, produkcija uspeva da odgovori standardima sadasnjeg vremena. Kao sastav, Core Zero su ponudili puno emotivnih elemenata u svakoj od ponudjenih pesama, takodje i mladalacku izvodjacku energiju. Specijalno bih preporucio 3. pesmu sa albuma kao ubedljiviju, "Undefinied", ali generalno, njihov album je sacinjen od materijala ujednacenih vrednosti. Ocena: 7,5 / 10 .

Fallen Angel bi mogli biti nova atrakcija na svetskoj metal sceni. Dolaze iz New Yorka i clanovi postave dobro su poznati muzicari, etablirani u communityju. U sopstvenoj reziji su objavili konceptualni album, "Crawling Out Of Hell" (Fallen Angel Records, 2010.), baziran na fantasticnoj bajci / noveli, koju je napisao gitarista i producent - John Cruppe. Interesantan miks bajke, stripa, ozbiljnog dizajna i muzike, podseca na periode kada su svetsku scenu u medijskom i kulturoloskom smislu okupirala imena poput Alice Coopera, Kissa ili King Diamonda. "Crawling Out Of Hell", trebao bi biti prvi deo zamisljene trilogije i rec je o nesumnjivo ozbiljnom projektu realizovanom uz puno truda i napora. Potencijalni kupac njihovog CD-a ce sigurno uzivati i u raskosno ilustrovanom 32-stranom bookletu, ali sastav nudi i neka druga iznenadjenja. Sa druge strane, kroz 20 songova / tema, bend se predstavio kao 80's inficiran heavy / power / hard rock akt, ali sa prisutnim modernim idejama i savremenim pogledima u autorskom konceptu. "Crawling Out Of Hell" je ozbiljan diskografski pocetak i ubrzo ce biti jasnije u kom smeru ce se kretati njihova karijera... Ocena: 8 / 10 .

Iako postoje od 1993. godine, momci iz brazilskog progressive metal sastava Greensleeves, tek su prosle, 2009. godine, docekali objavljivanje svog debitantskog full-length izdanja nazvanog "The Elephant Truth" (Self - released, 2009.). Rec je o konceptualnom albumu, gde je tekstualna tematika abstraktno i hipoteticki okrenuta "mentalnom putovanju jedne osobe koja je u komi". Prica je inspirisana novelom John Godfrey Saxa - "The Elephant Man". Muzicki, Brazilci su okrenuti formi progressive metala koju tako treba tek uslovno nazvati, jer preko svih prisutnih tema / pesama stislki su vidljivi brojni metal i ne-metal elementi. Mnogo vise psiholoski no izrazajno, Greensleeves CD podseca na rane RUSH 70's konceptualne albume, no to samo po sebi ne predstavlja nikakvu manu. "The Elephant Truth" sadrzi materijal koji se konstantno otkriva i nema sumnje da je bend dao sve od sebe da na kraju rezultati budu ocekivano dobri. Pozitivnu rec dali su i brojni strani izvestaci / recenzenti i nema sumnje da sa svojim izdanjem Brazilci mogu u potpunosti biti zadovoljni. Ocena: 8,5 / 10 .

Ana Pupedan su bili jedan od onih sastava koji je u svojoj sredini uspeo da skrenu paznju javnosti na vlastito delovanje, pa cak, neki nacin, i da zablista u prvoj fazi karijere. Inace, "Na domaci brjaci" (ZARŠ, 2010) je cetvrto po redu izdanje grupe Ana Pupedan, koje u izvodjackom smislu karakterisu oni slicni izrazajni idiomi, prepoznatljivi i s pocetka njihove karijere. Bend na svoj specifican nacin, u vokalno-tekstualnom smislu koristeci lokalni dijalekt, distribuira kako zabavne, tako i kriticke tekstove koje prati kombinacija razlicitih sviracko-izvodackih komponenti. "Na domaci brjaci" je album koji zahteva kompletnu slusalacku paznju i nije jednostavan za prihvatanje. Ana Pupedan su sa svoje strana pruzili maksimum i moze se reci da aktuelno albumsko ostvarenje predstavlja obecavajuci diskografski povratak. Ocena: 7,5 / 10 .

Kompilacija, "Iron Man 2" (2010, Columbia Records) sa 6-7 velikih hitova AC/DC i jos isto toliko 'manje poznatijih' skladbi osnova su za soundtrack za istoimeni film. Premda se kompilacijama ne pridaje nikakva veca paznja osim u diskofilskom ili retrospektivnom pogledu, osobito ako je doticna presjek karijere jednog izvodjaca, ova je utoliko znacajnija jer nakon duljeg vremena ponovno donosi svu uzbudljivost australskih hard-rock megazvijezda. Svoju posljednju kompilaciju, "Who Made Who", objavili su daleke 1986. za Stephen Kingov "Maximum Overdrive", a ova, objavljena 24 godine kasnije (19. IV 2010.) ponovno je namijenska i sluzi kao soundtrack za film "Iron Man 2" rezisera Jon Favreaua. Elem, velicina je velicina i tu nema nikakvog spora. Njima se tokom karijere cesto predbacivalo da su provincijski band za prosjecni sloj rock publike, da su samo malo zesci The Rolling Stones s nabrusenim rudimentarnim riffovima, da su im pjesme predvidljive i nezanimljive, da su im albumi od A do Z istovjetni..., no jedno je sigurno - AC/DC su ostali trajnom konstantom hard-rocka. Mocni riffovi Angus & Malcom Younga, krestavi i hrapavi vokal Brian Johnsona (nekad Bon Scotta) i sasvim jednostavna ritam sekcija Cliff Williamsa (bas) i Phill Rudda (bubnjevi) - trajni su zalog koji je prouzrokovao bezbroj imitatora po cijeloj rockerskoj planeti. Oni su original, a sve ostalo sto im je slicno, ustvari je imitacija. Ocena: 7 / 10 .

Tori Trio (Jure Tori, harmonikas, Slovenija ; Ewald Oberleitner, kontrabasist, Austrija ; Ganesh Anandan, tolkalist, Indija) oglasio se albumom "Najin dan / Our Day" (Klopotec, 2010). Album je snimljen uzivo u Klubu "Creinativa" u Kranju. Tri odlicna instrumentalista, svaki na svoj maestralan nacin, doprinose izuzetnoj atmosferi koja provejava kroz svih 12 kompozicija sa albuma. Muzikom dominira zvuk harmonike, ali on ni u jednoj pjesmi nije iskljuciv. Prostor da se umjetnicki iskazu imaju i ostala dva instrumenta (kontrabas i perkusije). U medjuigri, zajedno, uspjevaju zadrzati slusateljevu paznju, od pocetka albuma, pa do njegovog kraja. Slusateljevu paznju vezu i stilski raznovrsne kompozicije. Ta raznovrsnost, bogatstvo je koje proizilazi iz internacionalnog karaktera clanova Tori Tria koji dolaze iz tri sasvim oprecna muzicka miljea, ali oni na albumu djeluju kao sasvim uigrana cjelina. Tesko je izdvojiti neku od kompozicija kao adut ovog albuma. Veci znacaj ima cinjenica da je rijec, uglavnom, o autorskom materijalu, a najcesce ga potpisuje Jure Tori. To samoj muzici daje veliki plus, jer sve te kompozicije daju dovoljno slobode i prostora za iskazivanje visokih umjetnickih dometa svih clanova trija. Omot CD-a obogacen je slikama (Nikola Mašukov) i pjesmama (Andrej Gucko), sto ga cini ugodnim i za citanje ili gledanje. U svakom slucaju, ovaj CD ima moju preporuku. Ocjena: 5 .