Jednom
recenicom: sest pjesama, uz 2 remixa, sa self-released EP-ja "Another
Nobody" ("Get Sick", Another Nobody", "W.A.R.",
Burry Your Past", "It's Your Turn", "Man
With The Badge", "Burry Your Past (remix by Gizz)", "W.A.R.
(remix by Gizz)") sarajevskog benda Corbansick, najbolja
su uvertira za njegov nadolazeci full-length. Radi se u kvalitetom
ujednacenom materijalu sa jasnom i direktnom porukom, kako
tekstualnom koja je angazovana, tako i muzickom koja je odresito
odsvirana. Corbansick ovaj materijal pjevaju na engleskom
jeziku, ali to ni najmanje ne umanjuje razumijevanje i snagu
njihovih jasnih poruka kojima se osvrcu na trenutnu situaciju
u okolini u kojoj zive, na poruke kojima staju na stranu
obicnog covjeka iz "mase" ("Another Nobody").
Spletom raznih muzickih pravaca - rocka, hardcorea, rapa,
funky i jazz zvuka - Corbansick jasnim "rukopisom" upotpunjavaju
svoju zvucnu sliku. Obzirom da se radi o iskusnim muzicarima,
taj miks je "pripodan", lako prihvatljiv i sluzi
svom cilju, kao sredstvo prenosenja vlastitih zivotnih stavova.
Njihovi zivotni stavovi su jasni, svima prihvatljivi i bez
prevelike sumnje muzicki konzumenti ce ih razumjeti i prihvatiti.
Sastav
Medikaded dolazi iz Blairsvillea, PA, USA i deluje u postavi
kvinteta, a cine ga 4 muskarca (Jeremiah Marone - vocals
; Rob Ruff - guitar / keyboards ; Bob Mulhollen - bass guitar
/ backing vocals ; Tyler Donaldson - percussion) i jedna
dama. Krenuli su oktobra 2004. godine kada je kljucna licnost
postave, gitarista Rob Ruff sa basistom Bob Mulhollenom,
krenuo da radi na komponovanju dolazecih materijala. "Chronic
Anxiety" je njihov debi album i kako kaze njihov press
info "to je kompilacija dogadjaja problemima protkanog
zivotnog puta jednog mladica". Ali, generalno, njihov
CD ne treba posmatrati kao neku vrstu ozbiljne rock opere
ili epic sage. Muzicki, ponudili su varijantu rock / hard
rocka, dopunjenu jasnim grunge elementima. Odredjeni tragovi
vode do 70-tih godina, ali takodje ni 90-ti nisu nista manje
prisutne. Osnovni kvalitet je u specificnom odnosu / hemiji
kojeg medju sobom imaju clanovi postave, a to se vrlo dobro
primeti i u postavljenim aranzmanskim resenjima. Tako, kao
rezultat i pored prosecne produkcije, njihove pesme uspevaju
da budu interesantne i ubedljive. "Chronic Anxiety" je,
posmatrano iz vise uglova, netipicno albumsko ostvarenje
za jedan rock / hard rock akt, ali Medikaded su ponudili
par interesantnih trikova i resenja. Ocena: 7,5 / 10 .
Bosanski
rockeri, No Rules, dosegli su fokus kreativnosti albumom "Homesick
Blues" (Front Rock - Subkulturni azil, Maribor) donoseci
tradicionalan americki blues-western zvuk prilagodivsi ga
domacem podneblju s nekoliko potencijalnih hitova. Na svom
trecem albumu tuzlanski rockeri No Rules su definitivno potvrdili
svoj trade-mark stil koji se do sada najjasnije izrazavao
na furioznim koncertima. Ovaj puta nisu isli u neke eksperimente
kao na prethodnom albumu "Probaj me" (2007, Hayat
Production) gdje su imali kratkih izleta u reggae i soul,
vec su citav rad usmjerili ka bazicnom rhythm'n'bluesu s
nekolicinom razlicitih, iskljucivo tradicionalno americkih
rock predznaka. Naoko linearna crta povezana inacicama blues-rocka
u diferenciranim tempovima, ustvari je njihova 'betonaza'
temeljnog stila kojem su stremili jos od debija "Pasje
vrijeme" (2003, Active Time) potvrdjujuci pravilo da
je vino bolje sto je starije. Campi, frontman benda i ekipa
uvode slusatelja u svoju inacicu bosanskog blues-rocka pretvarajuci
Bašcaršiju, cevapdzinice i kafane u prasnjavu benzinsku
crpku, honky-tonky bar i stari otrcani motel pored zeljeznicke
pruge po kojoj tek povremeno prodefilira teretni voz sa stokom,
whiskeyom i najnuznijim provijantom. Ocijena (1-10): 8 .
Pored
legendarnih Blues Wire, jos jedan vazan blues sastav koji
dolazi iz Grcke je Small Blues Trap. Deluju u postavi kvarteta
(Paul Karapiperis - vocals, harmonica, steel guitar ; Panagiotis
Daras - guitar ; Lefteris Besios - bass ; Stathis Evageliou
- drums), a predvodi ih pevac, glavni autor i harmonikas,
Paul Karapiperis. Osnovani su 2004. godine, a prvi diskografski
korak nacinili su objavljivanjem albuma "Crossroad Ritual",
realizovan 2006. godine. "Red Snakes & Cave Bats" je
njihovo aktuelno izdanje iz ove, 2010. godine, i bend ga
je objavio u sopstvenoj reziji. Takodje, vazno je istaci
da se u pesmi "Buy A Dog", kao gost pojavljuje
Elias Zaikos, kao pevac i autor, inace, iz napred vec pomenutog
sastava Blues Wire. 3 ubedljivijih i ujednacenih numera je
prisutno na CD-u "Red Snakes & Cave Bats".
Grupa Small Blues Trap je pokazala velike sposobnosti da
istrazi blues kao zanr kroz mnogo aspekata, tako da bend
prolazi kroz roots formu, 70's rhythm and blues varijacije,
juznjacku blues emociju, akusticno izvedene pesme i mnogo
toga izmedju. Fantastican glas Paula Karapiperisa dominira
atmosferom samih pesama, ali je takodje jasno da sviraci
svoj posao odradjuju na najbolji moguci nacin. "Red
Snakes & Cave Bats" je bogat prijatnom atmosferom,
izvrsnim muziciranjem benda i modernim autorskim pogledima.
U svakom slucaju, ovo je preporucljiv produkt za starije
i novije blues sledbenike, i apsolutno je vredan slusalacke
paznje. Ocena: 9 / 10 .
Preslusao
sam sve pesme sa CD-a Davora Matoševica i mogu reci
da sam veoma prijatno iznenadjen. Pesme su moderne (sta vise, "trendy"),
isproducirano je bas kako treba, a imponuje i tretiranje
(sviranje) akusticne gitare. Producirano je potpuno adekvatno.
Dobro je sto je izdavanje povereno Croatia Recordsu, jer
to je naslednica veoma ozbiljne firme, koja se zvala Jugoton,
a koja je uvek bila pojam, sto se profesionalizma tice, za
sve beogradske izdavacke kuce. Jedina primedba bi bila engleski
jezik, iz vrlo prakticnih razloga. Naime, ako je album namenjen
stranom trzistu i engleskom govornom podrucju, bice problema,
jer su Englezi i Amerikanci osetljivi na najmanji trag stranog
akcenta, a njega nemaju samo oni koji su tamo rodjeni ili
tamo borave od malih nogu. Oni ce radije stati iza necega
sto je otpevano na domacem jeziku, jer to moze da im zvuci
egzoticno (ako uz to ima jos stvari koje im se cine privlacnim).
Sto se "domace" publike tice (pod tim podrazumevam
konzumente iz svih bivsih jugoslovenskih republika), najveci
deo ne barata engleskim jezikom, bar ne dovoljno dobro, a
tekst u muzici im je veoma vazan. Ja tako mislim, a mozda
i nisam u pravu. Sve u svemu, "good job!"
Dio
vjernih obozavatelja Maidena vjerojatno ce biti nezadovoljni
sa cistim progressive albumom, "The Final Frontier" (2010,
EMI), koji ima vise elemenata hard-rocka nego li metala,
te cinjenicom da nema niti jednog potencijalnog kandidata
za hit kao sto su bili klasici "Run to the hills" (UK
no. 7), "The number of the beast" (UK no. 18), "2
minutes to midnight" (UK no. 11), "Can I play with
madness" (UK no. 3), "Bring your daughter... to
the slaughter" (UK no. 1), "Fear of the dark" (UK
no. 5) ili posljednji "Different world" (UK no.
3) sa zadnjeg albuma "A Matter Of Life And Death" iz
2006. godine. Album "The Final Frontier" je skladan
gotovo na simfonijski nacin s raskošnim aranzmanima
i ne bi bilo nikakvo cudo da ga jednog dana poput svojih
velikih takmaca Metallice prezentiraju na svjetlu pozornica
uz pratnju filharmonije. Naravno, onaj drugi dio publike
ce bez ikakvih predrasuda podrzati ovaj prilicno zahtjevan
album, a vjerojatnost je i ta da su ovim radom Iron Maiden
prosirili svoj krug obozavatelja. U svakom slucaju, "The
Final Frontier" je uistinu prijatno iznenadjenje s puno
rocka, razlicitih stilova, sjajnih gitarskih melodija i riffova,
obiljem klavijatura i diferencijalno uskladenih tempova,
te je jasan pokazatelj da band unatoc debeloj 35-togodišnjoj
karijeri jos uvijek umije napraviti uzbudljiv album, od pocetka
do kraja, koji se ne gubi u dosadi i peglajucim reciklazama.
Skoro pa briljantno. Ocjena (1-10): 9 .
Nude
(Boštjan Dermol ; Gaber Marolt ; Teodor Amanovic - Toš ;
Marko Furek ; Damijan Cigler) su sastav iz Celja koji u kontinuitetu
traje vec 17 godina i jedan su od onih aktera tamosnje scene
ciji su status i popularnost na nacionalnoj razini na zavidnom
nivou. Objavili su 7 albuma, imaju respektabilno fan sledbenistvo.
Nude su u muzickom smislu na terenu mainstream varijante
rock / popa naslonjenog na 80-te i 90-te godine. Pop dimenzija
odnosi blagu prevagu nad rock elementima, a snazna melodicnost
karakterise pesme koje sastav izvodi. Koncertni album, "Live" (RTV
Slovenia, 2010.) snimljen je u "Studiu 14 Radio Slovenie".
Bend se predstavio sa 16 numera, vrlo studiozno pripremljenih
i izvedenih, tehnicki realizovanih na izrazeno respektabilnom
nivou. Nude su u muzickom smislu veoma slusljiv bend, njihove
pesme su prihvatljive i jasne, a vrlo izrazeno oslanjanje
na 80-te i 90-te godine u odredjenim segmentima moze da pokaze
kako je u svojim pocetnim fazama sastav imao uzore u grupama
kao sto su: Big Country, U 2, ili Simple Minds, no vremenom
je stvoren autohton sound sa kojim se sastav uspesno predstavljao
na svojim studijskim ostvarenjima... Ocena: 7 / 10 .
Mit
je relativno noviji sastav koji dolazi iz Slovenije, a prema
raspolozivim informacijama, karijera zapoceta oktobra 2008.
godine, kretala se prilicnom brzinom i bogata dogadjanjima.
Vrlo brzo su primeceni, a kao bend imali su premijeru u ljubljanskom "Orto
baru" sa spotom za pesmu "Neskoncen dan".
Debi album, "Stik", objavljuju za "Sedvex",
a sam materijal je studiozno radjen i nadgledan pod producentskom
palicom Zeljka Mladenovica. Sastav Mit se predstavio autorskim
materijalom, a mada svoj pristup nazivaju "liberalnim
rockom", ma sta to u njihovoj verziji znacilo, sam izvodjacki
stil bi se mogao opisati kao opcija atmospheric rocka sa
jakim pop uplivima. Odredjene paralele naginju ka Siddharti,
kao znacajnijem i etabliranijem sastavu koji se u zanrovskoj
formi nalazi na delimicno slicnom terenu, ali je opcija ovog
kvinteta, u vokalno-svirackom smislu, nesto razvodnjenija,
sa druge strane aranzmanski kompleksnija i u finalnoj realizaciji
slozenija. Pesme su uglavnom mirnijeg srednjeg tempa, a znacajnu
ulogu u predstavljanju same izrazajne postavke ima vokalni
solista Uroš Petrovski. Ipak, njegov sugestivni vokal
ne uspeva da eleminise nedostatak energije u izvodjenju songova
i cinjenica je da dobar deo materijala "preti" dosadom.
No, ne moze se reci da se sa svoje strane momci nisu potrudili
i njihova volja i zelja da sve ispadne u ocekivanoj varijanti
ogleda se i u uspesno obradjenim ostalim tehnickim komponentama.
Ipak, sam rezultat je, na kraju, tek polovicno zadovoljavajuci.
Ocena: 6 / 10 .
Sastav
Stranci aktivan je na slovenackoj sceni od 2002. godine,
mada su clanovi postave iskusni sviraci koji su dosli sa
raznih strana, odnosno iz grupa kao sto su: Phone Box, Vandals,
Daddy's Pudding, Baby, Zdravo... Dolaze iz Celja i do sada
su objavili dva albuma. Prvi, "Zavrnjeno", realizovali
su 2005. godine u sopstvenoj reziji, a aktuelno, drugi, "Kirjetukinor?",
ili u prevodu "Ko je tu lud?", objavili su krajem
prosle, 2009. godine za "FV Music". Stranci deluju
u postavi kvarteta, pevaju na slovenackom, srpsko-hrvatskom,
engleskom, nemackom, ruskom, a njihov izraz bi se mogao okarakterisati
kao prljava, ljuta, agresivna varijanta rock and rolla /
rocka. Neki od songova imaju izrazeniji rhythm and blues
koren, druge su vise naslonjene na garage opciju, ali sve
u svemu, poruka je jasna, direktna i apsolutno neuvijena.
Melodicnost u samim pesmama je manje prisutna, odnosno potisnuta
je u korist "energije" i tipicno njihove varijante
agresivnog izvodjenja / shvatanja rock and roll nasledja
i forme. Numere su uglavnom brzeg srednjeg i generalno brzeg
tempa. Nema tu nekih pesama koje bi se izdvojile, ali je
poruka jasna i Stranci su, koliko je to naravno moguce, ubedljivi
kako u pocetnoj, tako i finalnoj poruci. Ocena: 7 / 10 .
Mada
su The Chemical Brothers svoj novi album, "Further" (2010,
Freestyle Dust / Parlophone), uprilicili u retrospektivnom
pogledu od natruha progressive / sympho-rocka, elektronike
80-ih, te nezaobilaznih ambijentalnih shoegaze i dream-pop
elemenata i u plesnom izdanju bez upecatljivo bombasticnih
i nabrusenih ritmova, oni ne pokazuju nikakve znakove umora
i iscrpljenosti. Prije bi se reklo da je rijec o zreloj glazbenickoj
dobi gdje je vaznija melodija, dok na plesne ritmove posvecuju
daleko manje paznje i pretvaraju ih u laganije i lezernije
tempove. Ipak, izostanak barem jednog ultimativnog hita kakvog
su redovito isporucivali na svojim studijskim izdanjima govori
u prilog cinjenici da su se braca po prvi puta u karijeri
nasla u situaciji kada nisu u sredistu pozornosti svjetske
dance produkcije jer je tesko ocekivati da bi "Horse
power" mogao dosegnuti popularnost megahita "Hey
boy, hey girl". Medjutim, to ne znaci da su 'fulali'
materijal; on je i dalje zanimljiv, no vise nije onako energican
i ritmicki nabijen, a nema niti trendovska uporista kakva
su redovito imali prateci najraspolozivije zakonitosti plesne
scene. Braca su se posve osvijestila i shvatila da je doslo
vrijeme za konacno utvrdjivanje gradiva sto je i kakav je
njihov 'trade-mark' buduci da su dovoljno dugo sarali s mnogim
elektronskim frazama posezuci za funkom, electro-popom, techno-beatovima,
tranceom, houseom, post-rockom, world-musicom, dance-hallom...
Ona izjava da je ovo njihov do sada najmelodicniji rad stoji
cvrsto, te se valja nadati da neuspjeh na top-ljestvicama
nije njihov 'pad dolje', vec samo preuranjeni prelazak na
format koji jos nije objerucke prihvacen u svijetu dance
podija. Ocjena (1-10): 7 .
Novi
talas predstavlja veliku inspiraciju za autore sa nekadasnjih
zajednickih prostora, a Renato Metessi bio je jedan od aktera
price iz 80-tih godina. Frontman Patrole i Zvijezda, tokom
godina, stekao je status kantautora, kojem je uvek nedostajao
jedan korak do ulaska u prvoligasku elitu. Jedan je od onih
izvodjaca cija karijera, nazalost, nije uspela da se dovoljno
afirmise van prostora Hrvatske, ovde mislim na nekad zajednicki
zivotni i kulturni teritorij i misljenja sam da tokom 80-tih
godina na putu "do zvezda" nije imao ni dovoljno
srece, jednako koliko medijski nije bilo sluha na prostorima
Srbije, BIH, Slovenije..., da se na njegovu karijeru vise
obrati paznja. CD "Duh iz boce" (Dallas Records,
2009.) na neki nacin predstavlja neku vrstu time outa pred
suocavanje sa novim autorskim izazovima, a na tapetu su se
nasle pesme Azre, Haustora, Prljavog kazališta, Filma,
Animatora, jedna Arsena Dedica, "U ime ljubavi" koju
su Metessi i Dedic otpevali zajedno, te tri songa Patrole
i jedna Zvijezda. Pesme su u velikoj meri prearanzirane,
i samim tim, vecina ih se prilicno "razlikuje" od
originala... "Duh iz boce" kao album vise predstavlja
varijantu izvodjackog preispitivanja samog Metessija, i manje
nego sto su to mnogi ocekivali, budi nostalgiju za proslim
danima... Ocena: 7 / 10 .
Sam
album "Immersion" (2010, Warner Music Group / Ear
Storm), australske grupe Pendulum, mjesavina je razlicitih
plesnih ritmova u kojima naravno prednjaci d'n'b sa obilato
naglasenim klavijaturama u razlicitim melodijskim spektrovima
sa elektronskim efektima, naglim breakovima i izmjenama vodecih
vokalnih dionica Swirea i MC Ben Mounta. Uz tek samo dva
cista instrumentala, kratkog simfonijskog uvoda "Genesis" i
rasplesane melodicne bombe "Salt in the wounds",
album premda ima pregrst potencijalnih hitova, ipak nije
urodio zgodicima kakve su primjerice znali The Prodigy isporucivati
u obliku "No good (start the dance)", "Breathe" ili "Firestarter".
Cak im se i sam Liam Howlett iz The Prodigy pojavio kao gost
u naslovnoj skladbi "Immunize" kroz melodijski
troakordni electro-punk / d'n'b s prilicno plitkom, a pomalo
i stupidnom melodijicom punom improvizacija na jednu te istu
temu, a metala su se ozbiljnije prihvatili u nabrusenoj "Self
vs. self" gdje im gostuju glasoviti metalci In Flammes
koji su posve zaokruzili melodicnu simbiozu death-metala
i d'n'b-a. Album sadrzi jos jednu kolaboraciju, plesnu "Fountain" sa
Steven Wilsonom koji se pojavljuje u kratkim vokalnim sekvencama.
Tokom cijelog albuma gitara Perdedur ar Gwynedda je prisutna
tek na mahove (najupecatljivija je u punk / d'n'b komadu "Crush")
jer je Swire zelio napraviti kompletan elektronski album
za razliku od prethodna dva studijska rada, no na koncertima
Gwynedd u svim skladbama svira gitaru u sto se mogla uvjeriti
i publika u Zagrebu. Ocjena (1-10): 7 .
Sve
ono sto je vec davno Sting komponirao, jos od vremena The
Police, sve do solo opusa zakljucno sa albumom "Brand
New Day" (1999) i kolaboracijom sa Alisson Kraussom
u kompoziciji "You will be my ain true love" za
film "Cold Mountain" (2003), suhoparno je satkano
i pretoceno u 56 minuta pretencioznog materijala - "Symphonicities" (2010,
Deutsche Grammophon) - kojim se jasno okrece ka raskosnim
koncertnim dvoranama klasicne glazbe gdje publici dubokog
dzepa nikad nije dosta da vide i da budu vidjeni na elitnom
mjestu. Aranzmani osim sto su gotovo istovjetni originalu,
u simfonijskom izdanju (s tek malenim otklonima), ukljucuju
i dionice za udaraljke, bubnjeve, klavir i gitaru. Gotovo
paralelno se mogu slusati na matricu originala; jedino manjkaju
gitarske distorzije i specifican Stingov Fender bas. Premda
je on jedan od najkarizmaticnijih pjevaca poniklih u epohi
punka i new-wavea, te ima zavidne glasovne sposobnosti, barem
za ovu priliku je mogao iskoristiti neke izlete u eksperimentalne
varijacije, ali nista od toga. Ocjena (1-10): 5 .
Iz
Bihaca dolazi sastav Alcoholica, koji je svojim radom i albumom "Retromanija" (Samostalno
/ Slušaj najglasnije / Kapa, 2009.) po mnogo cemu unikatna
pojava na muzickoj sceni ex-YU prostora. Postavu cine prekaljeni
rockeri blizi 50-tim godinama zivotne dobi, koji su, eto,
nakon gotovo tri decenije docekalii realizaciju debi izdanja.
Naravno, ovde nije rec o grupi entuzijasta koja je, eto,
svirala tokom svih ovih godina, ali je cinjenica, da su odredjene
mladalacke ideje, ostvarene zapravo tek sada. Alcoholica
su bend koji je muzicki veran svetonazorima ovdasnjih 70-tih
i 80-tih godina. Stilski i izrazajno njihov pristup bi se
mogao tretirati kao neka njihova varijanta miksa onoga sto
su u onom periodu radili Divlje jagode i Vatreni poljubac.
Ali, Alcoholica jasno stavljaju do znanja da imaju cvrsto
izgradjen stav i svest o onome o cemu pevaju. Njihove pesme
su izrazito iskrene, jasne, direktne, o musko-zenskim relacijama
pricaju bez uvijanja... Sound im je snazan i ostar, takodje
direktan, ali nema suvisnih tonova, nepotrebnih solaza i
drugih manje bitnih tehnicko-taktickih dodataka. Pomenuta
iskrenost je na prvom mestu, ali uz ovaj element paralelno
ide i vrlo prepoznatljiv gotovo "hipnotizirani" gitarski "krik" koji
karakterise svaku pesmu sa kojom se Alcoholica predstavila.
Bihacki rockeri jesu "zaglavljeni" u ovdasnje 70-te
i 80-te godine, ali njihov nacin ispoljavanja vlastite zivotne
poruke lako dopire do slusalackog uha, i ne treba se cuditi,
niti biti iznenadjen, ako muzika Alcoholice uspe da dopre
do sireg broja konzumentske popukacije. Iskrenost je osobina
koja se mora ceniti, a Alcoholica je sastav cija je poruka
jasna i lako prihvatljiva, naravno, ako njihovoj muzici pridjete
bez prethodnih predubedjenja. Ocena: 7,5 / 10 .