T.H.E., Vrbovec, Hrvatska

14. HGF 2010 - Polufinalne večeri (5) 21.04.2010. - Klub "Sax!", Zagreb, Hrvatska

Izvještaj - HGF, polufinale 5. večer, 21. IV, 2010., Sax, Zagreb

Posljednje, peto polufinale HGF-a donijelo je tijesnom borbom pobijednika, vrbovečki T.H.E., te definitivnu odluku o još 5 finalista iz proteklih večeri.

Uz Prvo polufinale koje je održano 31. III 2010. kada su pobjedili New Level, ovo je bila najneizvjesnija večer gdje je u natjecateljskoj konkurenciji sudjelovalo 5 izvođača od kojih su barem tri, ako ne i četiri zaslužila ulazak u finale. Žiri na čelu sa Sinišom Bizovićem koji je otvorio večer kratkim uvodom, imao je pune ruke posla, te kako su se redali bandovi, skoro da je, kako bi se reklo 'molio Boga' da naredni izvođač ne bude bolji od prethodnog. I otprilike se dogodilo nešto slično... Samo djelomični otklon od takmičenja uprliličili su večerašnji gosti iz Velike Gorice, El Camino kojima uskoro izlazi debi album.

Prvi band THEE MAD AND HAIRY WOMBATS (www.myspace.com/theemadandhairywombats), dvojac iz Zagreba kojeg čine Johnny The Wombat (gitara, vokal) i Vex The Wombat (bubnjevi), odmah je udario, onako kako se kaže 'u glavu'. S ovako ograničenim instrumentarijem i tekstove na engleskom jeziku koji su otpjevani vriskavo i ciktavo, premda njihov zvuk ima mnogo šupljina, umnogome je podsjetio na daleko kreativniji dvojac Gatuzo. Samo s razlikom što su TMAHW specifično okrenuti ka sirovom garažnom zvuku koji podjednako zagovara punk, hard-rock i blues. Pjesme su im raznolike, pune su energije, žestoke su, obiluju r'n'r tempovima koje dvojakim gradacijama pretvaraju u stanoviti hardcore, no osjetno je da u svemu tome još uvijek manjka kontura bas linije koju primjerice, Šiljo iz Gatuza vrlo domišljato uspjeva realizirati na živim nastupima. Da su kojim slučajem nastupili na Drugoj ili Trećoj večeri polufinala, vjerojatno bi osigurali nastup u finalu.

PROtestEFEKT (www.myspace.comprotestefekt), kvartet koji se bazira na relaciji Zagreb - Novska, pokazao je jednu od najozbiljnijih karakteristika rock banda koji stremi ka intelektualnim porivima. Njihovo najače oružje su tekstovi na hrvatskom jeziku, veoma su angažirani, osviješteni i moćni, frontmen Tompa je vrlo zanimljiv na sceni, posve je uživljen u interpretaciju, no band se u cijelini doima kao kombinacija hard-rocka i nečega već 'prožvakanog' što miriše na staro Zabranjeno pušenje. Bez obzira na to, kod njih su prisutni elementi funka i bluesa, imaju plesni tempo, te svakako nisu band koji se jučer uhvatio 'žica i palica'. Vrlo dobri su glazbenici, pa je red da ih spomenemo - Tom (bubnjevi), Jeff (bas), te James i Gašo (gitara). O njima će se vjerojatno još slušati, pisati i govoriti. U polusatnom setu izveli su nekih 5-6 kompozicija od kojih su se posebno izdvojile plesna "Tko koga propušta", te tekstualno angažirane "Eutopija" i "Era profitera".

No, kada su izašli na scenu PANKERFAUST (www.myspace.com/pankerfaust), zagrebački punk peterac, u publici je nastalo dvojako mišljenje 'pro et contra'. Dobar dio ljudi je izašao van na svježi zrak ili da zapale cigaretu s obzirom na nedavnu zabranu pušenja s kojom populacija Hrvata ništa neće narasti, dok oni koji su ostali, imali su prilike prisustvovati zasigurno najluđem nastupu na ovogodišnjim polufinalnim večerima HGF-a. Ovaj band koji postoji od rane 2005. godine (navodno su u početku svirali žestoki Oi!-punk), večeras su svirali u postavi Jesse Bogec (bas), Johnny Juicy (gitara) i VP Josip Sloboština (bubnjevi), te su se predstavili kao klasični punk/hc band koji možda ništa ne bi bio izuzetno da nemaju nevjerojatnog frontmena koji se 'umjetnički' zove Pico Egzota (ako se za punk taj termin uopće i smije koristiti; ne, ne smije). Elem, taj band je trebao nastupiti na 4. Polufinalnoj večeri prije tjedan dana, ali zbog navodne bolesti pjevača, nastup je otkazan... A prema prikazanome, ako je bio bolestan, teško bi se po večerašnjem nastupu mogli ustanoviti parametri po kojima bi se moglo odrediti njegovo zdravstveno stanje. Lik je potpuno lud na sceni; em izgleda kao da je upravo otpušten iz Turbonegro nakon što je prethodno lječen u Vrapču, em je divljak kojem je onako mala pozornica u Klubu "Sax!" bila nedovoljna da iskaže svoje underground sposobnosti, em je fantastični performer koji je svojim nastupom podsjetio na Satan Panonskog (čak je izvedena i jedna obrada), a naposljetku, sve to skupa je djelovalo kao da će se ubiti od užitka. Bacao se po pozornici kao da mu je kuhinjski stol i krevet za fuk istosmjerni položaj, ogolio je stražnjicu pokazavši gotovo genitalije bez ikakvog stida u naletu ekstaze, te mi se osobno čini, da ovaj band točno prati ludilo ovog zbilja opičenog punkera koji je u svojoj glavi izgleda zacrtao smjernice koje vode ka jasnom ismijavanju svega onoga što mu se ne sviđa. Ili, parafrazirano, onoga što treba naglasiti komičnim. Tako su, između ostalog, izveli obradu "Suza za zagorske brege" i "Lipe cvatu", ali to su bile toliko uvrnute izvedbe koje samo najortodoksniji hardcore-punk može priuštiti. Tu nema nikakve umjetnosti, to je sirovo i punkerski snažno, pri čemu se tekst malo uspio razaznati. Jedna stvar je imala refren, "Daj struje", dok za većinu njihovih kratkih skladbi se teško ustanovilo o čemu u potpunosti govore. Usporediti ovog momka sa Satan Panonskim nije nikakva uvreda, dapače, kompliment je, a da su ovaj njegov nadasve lud, otkačen i atraktivan performance vidjeli i sami protagonisti sličnog ludila, Iggy Pop i Johnny Rotten (iliti Lydon), teško da mu ne bi stisnuli šaku tamo negdje 1976-7, a možda mu i priznali da je bolji od njih. Pankerfaust su totalni punk band, oni nisu nasmiješeni poput novih generacija koje se uzdaju u lijepe pjesmice, nevino sročene u pop formate koje zahtjeva današnja produkcija, oni su mladi i svježi ekscentristi koji znaju što rade. Uglavnom, sjajan nastup od 30 minuta koje nije lako zaboraviti...

EL CAMINO (www.myspace.com/elcaminohr), naši stari znanci, kao gosti odradili su jednu od svojih zadnjih svirki uoči izlaska debi albuma "Kapadokija" koji se treba pronaći u prodaji ovih dana. Nije potrebno govoriti o tome da je riječ o snažnom autorskom pop / rock bandu koji ima odlične pjesme koje tek očekuju potrošnju. Odnedavno se zovu Mel Camino. Kod njih je izuzetna stvar to što im pjesme nemaju 'vijek trajanja'. Rade bezvremenske stihove na relativno prihvatljivu pop-rock shemu, te se neke od njih može slušati s prilično dalekim odmakom, pa recimo i za 20-tak godina. Na primjer, večerašnja uvodna "Ona shvaća" gdje se kaže 'mislim da mi ne bi trebali biti skupa' ili "U toplini kreveta" i "Glava puna oblaka". Novina u postavi je novi plavokosi gitarist Ivan Veljača koji se odlično uklopio u ekipu dopunjujući međuigre sa svojim često psihodeličnim šlihom kojim obogaćuje vrlo finu pozadinsku laid-back strukturu. Čeka se album...

Četvrti sastav u takmičarskoj konkurenciji bili su vrbovečki T.H.E. (www.myspace.com/turkeyhatchingeggs), kvartet u kojem je frontman istovremeno i povremeni gitarist, a osim što se odlikuju vrlo simpatičnom spregom punk-popa, jedan od njihovih jačih aduta je energičan scenski nastup i posve otkačeni image. Frontmen je bio našminkan po licu sitnim šljokičastim svjetlucavim make-upom, a cjelokupni image banda je vrlo šarenih boja u kojima dominiraju kričave raznobojne čarape i dvije različite patike na nogama. Točnije, dvije različite nosio je gitarist, dok su basist i frontmen na nogama imali samo po jednu patiku. Prezentirana glazba varira od spomenutog punk-popa vrlo bliskog posljednjem albumu Overflow preko hard / heavy osobina s izraženim funk / indie-popom negdje otprilike na razini Dosh Lee. Tekst se kao i u slučaju Pankerfausta nije baš najbolje razumio da li je na engleskom ili hrvatskom (ali mi se čini da kombiniraju oba jezika). U svojem repertoaru izveli su i jedan poluinstrumental s arpeggio linijama, te kako im je nastup odmicao, uz svu živu i vrlo zabavnu energičnost, pokazivali su sve bolje i bolje karakteristike. Na koncu, nitko im nije zamjerio što su kao posljednju skladbu izveli obradu hita Ivane Banfić "Šumica" u vrlo otkačenoj punk-rock varijanti.

DIREKT (www.myspace.com/direktbend), posljednji band večeri stigao je iz Zlatara i doveo dobar dio publike koja je uživala u njihovom retro boogie / blues-rocku. Premda je band sačinjen od vrlo mlađahnih glazbenika, očekivalo se da nastave energičan naboj kojeg su prezentirali prethodni sastavi, no njihov stil je, kako se pokazalo, ipak znatno tromiji i orijentiran na eklekticizam 70-ih godina, osobito na Thin Lizzy i Drugi način. Imaju volje i talenta, vokal Jurice Gregurića je prodoran i čvrst, no ipak su spram ostala četiri banda ostavili cjelokupno gledajući 'prozirniji' dojam. Prve dvije skladbe bile su relativno brži blues-rock, odsvirali su i laganijih brojeva u formatu klasičnog rock sentiša, te su po svemu ponuđenom bili posve predvidljiv band koji se na momente ritmički i melodijski raspadao. Njima će biti potrebno neko vrijeme da očvrsnu u svirci (a i u formatu stila), te se tek onda od njih mogu očekivati konkretniji rezultati.

Odmah nakon svirke, na pozornicu je izašao Bixi proglasivši večerašnjim pobjednicima vrbovečki T.H.E., a onda je slijedila lista izvođača koje je stručni žiri izabrao uz 5 pobjednika svakog polufinala. Tako su se u finale plasirali iz ove večeri PANKERFAUST, a iz prethodnih AGLA, GELER FELER TRILER & MELER, HELLBOUND i SEGMENTA.

Još prije su se direktno u finale plasirali BOŽJE OVČICE (Prelog), DŽENERATION '81 (Zagreb), HITchCOCK (Zagreb), IVAN ŠKRABE (Jastrebarsko), NO REGRETS (Rovinj), PET DO DVANAEST (Zagreb), TEHNIČKA GREŠKA (Zadar), VLASTA POPIĆ (Varaždin), te izborom Hrvatske glazbene unije bandovi JUSTIN'S JOHNSON (Split) i PETAR PUNK (Bjelovar). O svim detaljnim informacijama, kao i datumima održavanja finalnih večeri biti će te obavješteni na vrijeme.

Autor priloga: Vladimir Horvat Horvi Zagreb, Hrvatska djhorvi@net.hr

---