Beogradski
sleaze / glam rock / hard rock sastav, Filthy Cathouse (Dušan
Perovic - vokal ; Janko Petrovic - gitara ; Bojan Stefanovic
- gitara ; Nikola Djukin - bass gitara ; Miloš Sikman
- bubnjevi), neko vreme je prisutan u klupskom zivotu glavnog
grada Srbije. Izvode varijantu sleaze / glam rocka, sa dodacima
80' s hard rocka. Sviracki, na stageu su vrlo ubedljivi,
jasni, direktni, a u njihove mogucnosti mogla se uveriti
i malobrojna publika koja ih je posmatrala kao support akt
Adam Bombu. Nedavno su realizovali Promo CD single sa dve
numere - "Vrisak" i "Lavirint", koje
adekvatno promovisu njihova interesovanja. Pevaju na maternjem
jeziku, melodicni su, ali i dovoljno energicni. Samo muziciranje
je delomicno u pozadini, potisnuto na "ustrb" vokala,
a stilski, u dobroj meri asociraju na USA uzore, etablirane
na prelazu prve u drugu polovinu 80-tih godina. Oba pomenuta
songa poseduju slusljive i unutar zanra hiticne elemente
i nema sumnje da ce biti interesantne ne tako brojnim pristalicama
navedene stilske forme. Ocena: 7,5 / 10 .
Tokom
2004. godine, na relaciji Subotica - Backa Topola, osnovan
je psychedelic / shoegaze / alter sastav Hton (Igor Devic
- vokali, klavijature, gitare ; Ljubiša Jojic - gitare,
vokali, bass ; Ozren Lazic - bubnjevi). U pocetku su imali
nesto drugaciji zanrovski pristup od onog koji je aktuelan
poslednje tri godine, a kao adekvatan pokazatelj tadasnjeg
delovanja ostao je zabelezen promo singl iz 2006. godine
- "Superintendent And The NIne Ballerines". 2007.
godine se sele u Novi Sad, kada aktualizuju i sadasnju fazu.
Protekle, 2009. godine, objavili su debitantsko ostvarenje,
Hton II" (Self - released, 2010.), koje je u Hrvatskoj
plasirala kuca "Slušaj najglasnije", a tokom
ove, 2010. godine i novo EP izdanje sa 5 numera. Hton su
grupa koja eksperimentise vlastitim idejama, zvukom, aranzmanima.
U osnovi, njihov pristup apsorbuje elemente indie / alter
tendencija kroz koje prolaze shoegaze i psychedelic varijante.
Na osnovnu postavljenu temu, nadgradjuju se sviracke i vokalne
ideje koje su u svojoj osnovi jednostavne, ali profiltrirane
kroz ambijentalnu / atmospheric dimenziju. U odredjenoj meri,
asociraju na najranije kraut rock aktove, kao i na pocetnu
fazu Pink Floyd pristupa, ali nacin tretiranja samih aranzmana
pokazuje da prihvataju uticaje sadasnjeg vremena. "Hton
ll" sadrzi idejno i realizatorski vrlo interesantan
materijal kojeg cak, i ako niste pristalica pomenutih muzickih
tendencija, ako vam se ukaze prilika, pokusajte da cujete.
Verujem da necete zazaliti. Njihov EP, kosta samo 250 din,
ili tek nesto vise od 2 evra i mozete ga naruciti preko bendove
myspace stranice. Ocena: 8 / 10 .
Svojom
trecom plocom, "Homesick Blues" (Front Rock - Subkulturni
azil, Maribor, 2010.), bosanski rock'n'rolleri, No Rules,
pridruzuju se kultnim bendovima balkanske rock'n'roll scene.
Potpuno se slazem sa izjavom kolege Igora Bašina, koji
je aprila 2008. prvu turneju No Rules po Sloveniji popratio
izjavom: "Ako Srbi imaju Partibrejkers, Hrvati Majke
i Slovenci Res Nullius, onda u Bosni i Hercegovini imaju
No Rules". Njihov novi album prava je skola suvremenog
rocka, koja se spretno baca na put istrazivanja tradicionalnog
rock'n'roll zvuka. Za "Homesick Blues" znacajno
je nenametljivo kombiniranje stilova - od rhythm & bluesa,
preko bazicnog rock'n'rolla i povremenih hard rockovskih
dijelova, do countryja i britanskog pub rocka. Taj slikoviti
glazbeni put nadgradjuju tekstovima na bosanskom jeziku,
kojim cjelovito obuhvataju smisao rock'n'rolla kao nacin
zivota. Izraz No Rulesa u sebi nosi punu vrecu ekspresije,
koji je temeljni uslov za pravi rockovski izrazaj, pozitivnu
energiju i zelje. Crvena nit njihovog rada je sloboda, idealisticni
krik, sa kojim uhvate smisao svog rockovskog rada. Njihova
glazba na novoj je ploci potpuno eksplodirala. U usporedbi
sa prvima plocama, No Rules su nadgradili melodiku, ritmiku
i aranzmane pjesama, koji su zacinjeni sa odlicnom produkcijom.
Za nju je odgovoran gitarist Drazen Mulaosmanovic, koji je
kontrolirao proces snimanja i produkcije. Decki su album
snimali proslog ljeta (2009.) u "Bullfrog Blues" studiju
u Tuzli i rezultat je stvarno odlican. Vecinu pjesama napisao
je frontmen, Goran Campara, osim dvije, koje je potpisao
vec pomenuti, Drazen Mulaosmanovic...
USA
rockabilly / revival / rock sastav Motel Drive, jos jedan
su tkzv. unsigned akt sa obecavajucim kvalitetima. Deluju
u formaciji kvarteta, i krenuli su sa radom 2008. godine.
Vrlo brzo su prepoznati kao atraktivan koncertni bend, a
diskografski su debitovali sa "$ 5 Tricks" izdanjem.
Nedavno im je izasao i istoimeni CD sa 13 numera, od kojih
su dve snimljene "uzivo". Motel Drive na svoj ubedljiv
nacin rekapituliraju period 50-tih godina, pri cemu se za
njih ne moze reci da su puki retro akt. Motel Drive su na
albumu "Motel Drive" (Self - released, 2010.) ponudili
autorski materijal, pri cemu su pokazali kako danas treba
da zvuci jedan moderan, svez i uzbudljiv rockabilly / rock
and roll sastav. Izuzetno su melodicni, pesme su vrlo pamtljive
i slusljive, ali nista manje nije istaknuta ni njihova sviracka
dimenzija. Njihov album nema slabog mesta i ponudili su sve
ono sto nedostaje mnogim zanrovski slicnim sastavima, a to
su originalnost, uzbudjenje, pristup i finalnu realizaciju.
Ne oklevajte, i ako vam se ukaze prilika, upoznajte bend
i, naravno, kupite njihov album. Ocena: 9 / 10 .
Peter
Doran je songwritings / acoustic / indie artist iz Irske,
kontinuirano aktivan na tamosnjem muzickom nebu nekoliko
godina. Prvo je krenuo kao gitarista, ali otkrivanjem Dylana
i drugih autora, muzicki se okrece songwritings tendencijama.
Diskografski je debitovao 2006. godine, objavljivanjem albuma "Wood".
Kako kazu press informacije, s obzirom da nisam imao prilike
da cujem pomenuto izdanje, to je sasvim drugacije ostvarenje
od aktuelnog, "Sleepless Street" (Self - released),
objavljenog tokom ove 2010. godine. Peter Doran je songwriter
emotivnih tekstualnih prikaza, aranzmani njegovih pesama
su bogati, cesto upotpunjeni gudackim dodacima. Pesme su
uglavnom srednjeg i poneka malo brzeg srednjeg tempa, a sam
umetnik poseduje vrlo prijatnu "boju" vokala. I
pred njegovog licnog pominjanja Nick Drakea, kao jednog od
uzora, primetio sam da nije zaobidjen i jedan danas pomalo
zaboravljeni irski autor - Gilbert O'Sullivan, tokom 70-tih
godina vrlo istaknuti izvodjac, kojeg na neki skriveni nacin
Peter Doran cesto "citira" u svojim songovima.
Ali pored pomenute tvrdnje, Peter Doran je dovoljno originalan
autor, sa jasno izrazenim muzickim stavom. Njegov album je
preporucljiv za kasna nocna slusanja / druzenja, a zavrsna
numera - "Sleepless Street" - po mom misljenju,
predstavlja i ubedljiviji deo kompletnog ovde cutog opusa.
Ocena: 7,5 / 10 .
Neizostavna
figura slovenacke muzicke scene i tamosnje estrade je Ivo
Mojzer. Njegovi poceci datiraju jos iz vremena 60-tih godina
proslog veka. Poceo je karijeru u Biserima, "dotakao" visine
jugoslovenske popularnosti sa Kameleonima, nastupao sa Pepel
in kri na "Pesmi Evrovizije". Kao solista koji
je pevao / peva na maternjem jeziku, solo karijera tesko
da je uspevala da dosegne van slovenacke okvire i u dobroj
meri publika u drugim delovima nekadasnje zajednicke teritorije,
uglavnom, bivala je uskracena sa njegovim muzickim i estradnim
delovanjem. Kao i nekolicina ostalih slovenackih izvodjaca
/ pevaca zabavne muzike i Mojzer se vokalno ogledao u formama
schlagera, umerene chansone, popa, countryja, soula... Saradjivao
je sa etabliranim i proverenim tamosnjim kompozitorima /
aranzerima i njegovi snimci kao i izdanja, unutar estradnih
i zabavnjackih okvira, dosezala su visoke standarde. "Moje
najcepše" (RTV Slovenija, 2009.), predstavlja rekapitulaciju
njegove karijere. Na 2 CD-a, predstavljeni su Mojzerovi vokalni
radovi i "uspesnice" snimljene u periodu od 1974.
do 2008. godine. Cak 46 songova iz razlicitih dekada, fino
upakovanih, postavljenih, jasno pokazuju kojim se i kakvim
trasama kretao muzicki put Ive Mojzera. "Moje najlepše",
dvostruko CD izdanje, predstavlja neizostavan dokument vremena,
preporucljiv za sve one kojima je u secanju period kada je
zabavna muzika imala "humano" lice. Ocena: neocenjivo
.
Muzicka
karijera Ivane Kindl traje kontinuirano od 1997. godine,
a diskografska od 2003. godine. Zajedno sa aktuelnim, do
sada je objavila 5 albumskih izdanja - "Trenutak istine" (2002), "Moj
svijet" (2004), "Live in Sax!" (2005), "Osjecaj" (2006), "Gospel
Live" (2008). Vrlo je prisutna u hrvatskim medijima,
a primetio sam da je sa pojedinim novinarima, iz sveta estrade,
bila (jeste) u svojevrsnom verbalnom ratu, sto donekle i
pokazuje oblik / velicinu prisutnosti i istaknutosti njene
licnosti na tamosnjem muzickom nebu. Njen vokalni i, generano,
muzicki izraz orijentisan je ka elementima r'n'b-a i popa.
Uz sebe ima sastav proverenih muzicara, a vaznu / neizostavnu
ulogu u samom stvaranju / realizaciji songova ima njen saputnik,
Alen Krizaj. Pored autorske, on ima ulogu i aranzera, i producenta.
Album "Promjenjiva" (MenArt / Multimedia, 2010.)
sadrzi za konzumiranje lako prihvatljiv materijal. Veci broj
songova poseduje radijsku slusljivost, a istakao bih dve
numere - "Ne bi mogli zajedno" i "Oci" -
kao vrlo ubedljive i na neki nacin "izdvojenije" od
ostalih. Na albumu se nasla, takodje, i interesantna obrada
Houra / Prljavo kazalište songa, "Iz nekih starih
razloga", cije izvodjenje delom odstupa od originala.
Sam muzicki pristup Ivane Kindl, ovde prisutan, u dobroj
meri ne robuje tehnoloskoj standardizaciji savremenog r'n'b-a
i to je svakako pozitivan detalj. Cinjenica je da nedostaje
odredjena doza "dinamicnosti", ali sam materijal
drzi paznju i prihvatljiv je, sasvim sigurno, sirem sloju
slusalacke populacije. Ocena: 7 / 10 .
Slovenacki
sastav Billysi, nekada znan kao Billy's Private Parking,
aktivan je na nacionalnoj sceni kontinuirano gotovo dekadu.
Na domacem terenu nosioci su brojnih priznanja. U svojoj
postavi imaju atraktivnu i interesantnu pevacicu, Uršku
Majdic (ostatak ekipe cine: Sergej Pobegajlo - bas gitara
; Matic Ajdic - gitara ; Jure Rozman - bubnjevi), a zajedno
sa aktuelnim, do sada su objavili 4 albumska izdanja - "Modra
pravljica" (2001.), "Insomnia" (2005.), "Magia" (2007.)
i "Bite Me" (2010.). U muzickom smislu okrenuti
su varijantama melodicnog rocka i melodicnog popa, a na svojim
ranijim izdanjima su se predstavili i kao energican sastav
ciji songovi znaju biti veoma moderno intonirani / postavljeni
i odsvirani. Aktuelno ostvarenje, "Bite Me" (Dallas
Records, 2010.), predstavlja ih kroz 11 kompozicija, 9 izvedenih
na engleskom, a dve na maternjem, slovenackom jeziku. I dalje
je prisutan visoko produciran i standardizovan melodican
rock / pop, sa pamtljivim refrenima i jakom vokalnom linijom.
Nazalost, izvodjacka energicnost je u dobroj meri potisnuta
na ustrb svirackog, vokalnog ali i produkcijskog manirizma.
Na neki nacin, sama tehnicka i tehnoloska dimenzija je "otupela" autorsku
i izvodjacku ostricu, sto je vidljivo nakon preslusavanja
kompletnog materijala. Na ovakav nacin izgubljen je i veci
stepen autenticnosti, koji je ranije krasio ovaj interesantan
sastav. Ocena: 6,5 / 10 .
Iz
Bazela, Švajcarska, dolazi nov atraktivan akt cija zanrovska
orijentacija dodiruje glam, punk 'n' roll / rock / garage
elemente. Bitch Queens (Kid Krystal - vocals, lead guitar
; Captain Ace - drums, backing vocals ; Diamond Dan - guitar
; Marc Steele - bass ; Dave Dandy - vocals and bass) u kontinuitetu
postoje par godina, a vecu reputaciju u communityju pridobili
su nakon realizacije EP-a iz 2009. godine naziva "High
Strung". Odlikuje ih, takodje, ubedljiv koncertni nastup,
dobra promocija, a tokom oktobra 2010. godine, objavljuju
i full-length CD naziva "Female Shotgun" (Lux Noise
Records, 2010.), koji je dostupan i kao LP izdanje sa dodatkom
jedne bonus pesme. Bitch Queens su se predstavili kao ubedljiv
akt, koji izvodjacki oslobadja veliku energiju, svira "prljave" i
sirove rifove, ali ima i snaznu vokalnu melodicnost. Cinjenica
je da na njih jednaki uticaj imaju glam sastavi iz 70-tih
godina, kao i novija strujanja unutar pomenutih zanrovskih
tendencija. Švajcarci su na svoj nacin sve to lepo upakovali
i njihov album zvuci i deluje kao snazna, koherentna celina.
Nema sumnje da je "Female Shotgun" preporucljivo
ostvarenje, kako za starije glam freakove, tako i novije
pristalice glam / punk 'n' roll / rock / garage varijanti.
Ocena: 8,5 / 10 .
Akusticni,
debi EP, "Always Be Good To Your Enemies" (2010,
Croatia Records), osebujnog kantautora iz Tuzle, Davora Matoševica,
plijeni suvremenim indie šlihom, melankolijom i senzibilnim
tenorom. Od malih nogu je odrastao uz glazbu, imao dva rock
banda, Flame i Backstab, u kojima je svirao gitaru, nastupao
je kao honorarni pjevac u nekim drugim sastavima, aktivno
se bavi zborskim pjevanjem vec 13 godina kao tenor i sticajem
okolnosti se bavio radio voditeljstvom kao hobijem, no paralelno
je komponirao vlastitu glazbu bez ikakve obaveze da istu
jednog dana predstavi širokim masama. Medjutim, kako
je vrijeme odmicalo, sazrio je i njegov kreativni potencijal
za kojeg je na svu srecu shvatio da je bezvrijedan ako ostane
pohranjen medju cetiri zida, u krugu porodice. S akusticnom
gitarom odvazio se ujesen 2009. doputovati do Zagreba gdje
je u studiju Croatia Records, za pocetak, realizirao 4 snimke
koje su objavljene na ovom 18 minuta dugackom EP-iju. Njegove
teme su vanvremenske, povezane su emotivnim preokupacijama
i nose jasnu poruku opcenitih moralnih i duhovnih vrijednosti
koje spretno dramatizira jednostavnom minimalistickom lirikom.
Ocjena (1-10): 8 .
Chris
Schutz je vodja, singer / songwriter, multiinstrumentalista
i producent benda Chris Schutz and The Tourists (Chris Schutz
- lead vocals, guitar, bass, keys ; Steph Hayes - vocals,
guitar, bass ; Eric Hoyer - electric lead guitar ; Justin
DiFebbo - Hammond organ, keyboards ; Ron DiSilvestro - drums).
Chris Schutz je iz Phillya, Pennsylvania, i pre same realizacije
svog debitantskog ostvarenja, imao je odredjeno muzicko iskustvo.
Album "Gemini" (Rainbow Road, 2009.) sadrzi 11
songova. Chris Schutz vesto izbegava suocavanje sa klasicnim
zanrovskim formama i u njegovom pristupu osecaju se brojni
uticaji. Ipak, ne postoji nikakav crossover, ili neka druga "objedinjavajuca" stilska
odrednica. Chris Schutz je izuzetno dinamican pevac, a pesme
imaju izrazenu melodicnu nit. Vidljivi su odredjeni uticaji
60-tih godina, ali ni 80-e, kada su u pitanju indie pop tendencije,
nisu zaobidjene. Cinjenica je da poseduje primeren stepen
originalnosti, ipak u nekim segmentima podsetio me je na
poslednje radove Harrison / Traveling Wilburysa, narocito
vidljivim u slicnom poimanju aranzmana. Iako sam album, "Gemini",
bas i nema neki prepoznatljiv song, izdvojio bih numeru koja
zatvara izdanje - "Jet Stream", kao potencijalno
interesantniju od ostatka materijala. Ocena: 7,5 / 10 .
Nemacki
heavy metal sastav, Gun Barrel, jedan je od onih koji cuvaju
baklju true metal tendencija. Kontinuirano traju 10 godina
i, zajedno sa aktuelnim, do sada su objavili 5 CD-a i 1 DVD.
CD "Live At The Kubana" (Self - released, 2010.),
realizovan je povodom dekade postojanja i na neki nacin predstavlja
poklon vernoj fan populaciji. CD se moze nabaviti jedino
preko njihovog web sitea i stampan je u limitiranom tirazu
od 1000 kopija. Gun Barrel deluju u formaciji kvarteta (Tomcat
Kintgen - bass ; Rolf Tanzius - gitara ; Toni Pinciroli -
bubnjevi ; Silver - vokali), a novi clan u postavi je vokalni
solista - Silver. Nemci izvode varijantu heavy metala bliskog
nasledju 80's, a u njihovom pristupu, takodje, ocitavaju
se hard rock elementi, kao i power metal tendencije. Oslobadjaju
sirovu energiju, jasni su i direktni. Na njihovom "live" izdanju
naslo se 17 numera i nema nikakvih dosnimavanja ili ulepsavanja
zvuka. Gun Barrel, kao sastav, mogu biti zanimljivi pristalicama
true metal opcija, kao i sledbenicima 80's varijanti. Ocena:
7,5 / 10 .
Trio
S.U.S. (Captain Terra - vokal, bubanj ; Mary - bas, vokal
; Mr. Dna - gitara, vokal) je garage punk / punk 'n' roll
sastav koji je proteklih par sezona paznju javnosti skrenuo
na svoj rad, a narocito su ih upoznali posetioci beogradskih
klupskih desavanja. Izvode furioznu i prilicno beskompromisnu
varijantu garage punka, sa dodacima punk 'n' roll varijanti.
Pevaju na maternjem jeziku, tekstovi su licni, socijalno
obojeni, direktni i jasni. U samom vizuelnom pristupu, kao
i na bini, prihvataju odredjene glamour dodatke, ali glamoura
u samim songovima koje izvode i nema u nekoj izrazenijoj
kolicini. "Uivo" deluju izuzetno ubedljivo
i cinjenica je da spadaju u one aktove koji u studijskoj
formi ostaju uskreceni za potpunije i adekvatnije predstavljanje.
Ipak, deo koncertne atmosfere uspeli su da "prenesu" i
na CD-u sa 12 songova, "Brend imaginarne revolucije" (Love
Cuffs, 2010.). Tehnicki elementi koji prate CD izdanje uradjeni
su i odradjeni na respektabilnom nivou, a za pohvalu je i
raskosan 12-to strani booklet. S.U.S. odlikuje izuzetna energija,
mada imam utisak da bi uz malo vise melodicnosti, same pesme
koje izvode, imale dodatno bolju prolaznost. S.U.S. su sopstvenim
naporima "izgurali" svoje debitantsko ostvarenje.
Videcemo sa koliko ce volje i elena krenuti u nove i neizvesne
tokove karijere. Ocena: 7 / 10 .
The
Cheaters su noviji, takodje, i interesantan USA akt, cija
muzicka interesovanja dodiruju southern rock pravac. Dolaze
iz Baltimorea, Maryland i osnovani su 2005. godine. Deluju
u postavi kvarteta. Svi muzicari u grupi su veoma iskusni,
a takodje su ranije nastupali i participirali u raznim drugim
lokalnim sastavima. 2006. godine objavljuju debitantsko ostvarenje
jednostavnog naziva "The Cheaters L.P.", a ubrzo
nakon njegovog izlaska, krecu na turneju po drzavama USA,
kao i po Japanu i Evropi. Aktuelno, self-released ostvarenje, "Midnight
Run", objavljuju tokom 2009. godine i rec je o albumu
na kojem se naslo 12 songova ujednacenog kvaliteta i pristupa.
Southern rock predstavlja osnovu njihovog izraza, ali takodje,
prisutni su i classic rock elementti, kao i hard rock varijacije.
Takodje, veoma su melodicni, ali i izuzetno dobro usvirani,
sto je uostalom i karakteristika gotovo svih southern rock
aktova. Na njihovom albumu nema slabijih mesta, zvuce veoma
sveze, cak i moderno (naravno u kontekstu zanrovskih tendencija
), a produkcija koju su zajedno odradili Frank Marchand i
clanovi benda, zasluzuje pohvalne epitete. The Cheaters su
svojim drugim albumom potvrdili dobru formu postavljajuci
unutar pomenutih stilskih varijanti visoke standarde. Ocena:
8,5 / 10 .