Da
su S3ngs britanski band, karikirano gledajuci, "New
Musical Express" bi ga proglasio, ako ne za top-10 band
godine, onda bi mu za album "Moderno trijezan" (2010,
Osa Records), barem, dodjelio titulu albuma mjeseca ili tjedna.
Momcima iz S3ngsa (Licki - bas ; mR - gitara, glavni vokal
; Caka - bubnjevi) petica iz zalaganja i poznavanja materije,
te takodjer isto petica iz glazbenog odgoja, ali nazalost
dvojka iz predmeta koji se ne uci u osnovnoj skoli - anatomije
zvuka. Da su 4 demo snimke, ukljucene u ovaj album, uspjeli
nekako sretnije popeglati, pokrpati ili, daj Boze, ponovno
snimiti, ovo bi bila kompletno zaokruzena cjelovita rock
prica o Zagrebu na prijelazu prvog desetljeca 21. stoljeca.
Nazalost, nema vice dusebriznika poput Siniše Škarice
(koji danas radi jedan sasvim drugaciji posao), skoro nikoga
vise ne zanimaju ovakvi mladi i talentirani rock bandovi,
te je sve manje sretne djece koja su poput 'Smogovaca' skakala
na Azrinu "Marinu" i plesala u "Lapidariju" na
Boin "Milion". Sada su druga vremena kada je domcci
r'n'r potisnut gotovo u marginu sto tehnicki potpuno dokazuje
i ovaj album. Ocjena (1-10): 7
Vazan
deo slovenacke muzicke istorije vezuje se za sastav Niet.
Njihova karijera moze se podeliti u nekoliko faza, od koje
ce pojedinim hronicarima biti najintersantniji prvi period
(1983 -1988) i vreme punk / post punk "burnih" desavanja.
Njihove reaktivacije tokom proteklih godina, sigurno su ostavile
odredjenog traga na nacionalnom muzickom nebu, a cinjenica
je da u samoj Sloveniji sastav Niet i danas uziva respektabilnu
popularnost. Niet su, takodje, jedan od onih sastava cija
karijera ni priblizno nije uspela da se realizuje / promovise
u drugim delovima nekada zajednicke teritorije / prostora
i smatram da su na gubitku, kako clanovi grupe, tako i publika,
koja je tokom godina ostala uskracenom za upoznavanjem njihove
muzicke ostavstine. "Trinajst" (RTV Slovenia, 2010.)
njihovo je aktuelno albumsko ostvarenje, na neki nacin i
povratnicki studijski album, koji realisticno prikazuje njihova
danasnja stremljenja i interesovanja. Bend isporucuje songove
sa jasnim autorskim i socijalnim stavom, koji u muzickom
smislu balansiraju od post punka, preko melodicnih i ublazenih
hard core varijanti, do 80' s novotalasnih upliva i rock
elemenata. Pesme su pamtljive, melodicne, sto je najvaznije
i prilicno ubedljive. Niet je, na neki svoj nacin, kao zreo
sastav usao u sopstvene mainstream vode, pri cemu nijednog
momenta nije "otupela" ostrica njihove poruke.
Ocena: 8,5 / 10 .
Rubikon
- "Savjest" (Aquarius Records, 2010.) - I u primjeru
banda Rubikon, uocljivo je da politika cvrsto upravlja muzickom
scenom. Zbog svojih angazovanih tekstova, muzika banda Rubikon
nije nasla svoje mjesto u medijima (radio, TV, pisani mediji...).
Najgore u svemu tome je da su atmosferi ignoriranja podlegli
i muzicki urednici naprijed pomenutih medija. Oni bi trebali
biti ti koji usmjeravaju muzicku kulturu, i ukoliko u tome
nisu iskreni, nesputani, bolje je da odstupe sa svojih pozicija.
Postenije je. Vec prvom pjesmom sa albuma "Savjest",
u istoimenoj pjesmi "Savjest", Rubikon idu u srz
problema. To sto oni pjevaju je, nazalost, nasa svakodnevica
i skrivanje te istine "pod tepih" nece nikada i
nikoga dovesti do "boljih vremena". Pored pogresne
politike, ostrica njihove kritike okrenuta je i laznom moralu.
Ljubavne im pjesme razotkrivaju laznu ljubav... Cijeli materijal
je upakovan u cvrsti rock and roll. Nema pretjeranih solistickih
instrumentalnih izleta. Time je uravnotezen znacaj teksta
i muzike, veoma bitan detalj za muzicko djelovanje banda
Rubikon. Rubikon su i dokaz da se uspjeh, kada tad poluci,
samo treba vjerovati u sebe i biti dosljedan u svojim stavovima.
"Sarayland" (Snail
Records, 2010.) sadrzi 12 kompozicija, podjednako brzeg i
laganijeg ritma, podjednako pjevanih na romskom i bosanskom
jeziku. Zvucnom slikom dominira siguran glas Amira Karahasanovica,
uz virtuoznu instrumentalnu pratnju mnogobrojne muzicke ekipe
- sto redovnih clanova banda (Amir Karahasanovic - vokal
i ritam gitara ; Nihad Voloder - solo gitara, elektricna
gitara i elektricni bass ; Nihad Kreco - klavir ; Vedran
Cicak - berde bass, basprim ; Muhamed Jusic - bubnjevi i
udaraljke ; Adnan Zimic - basprim i prateci vokal), sto gostujucih
muzicara. Ne treba ne spomenuti i specijalnu goscu (u pjesmi "Zvonija,
Zvonija"), legendarnu Ljiljanu Buttler. Odnos vokalnih
i instrumentalnih dijelova je uravnotezen i svi muzicari
su dobili (i iskoristili) priliku da pokazu svoju virtuoznost.
Muzika je harmonski i aranzerski bogata / zahtjevna i u sebi
nosi pravi romski groove. Pjesme laganog ritma odisu atmosferom
logorske vatre ispod zvjezdanog neba. Producentski dio posla,
odradjen od strane Dragi Šestica, bez ikakve je primjedbe.
Veliko organizatorsko iskustvo Dragi Šestica, takodjer
je garancija uspjeha Sarr e Roma na world music sceni svijeta.
Band Sarr e Roma je to zasluzio, a i kadar je nositi se sa
tim odgovornim zadatkom.
Novije
ime na USA muzickoj sceni su momci iz hard rock / rock /
swing sastava Dangered Ace, lociranom u NYC-u. Kao sastav,
formirani su 2009. godine, od strane basiste Paula Ranieria,
cija je osnovna ideja bila da njegov sastav kreira nesto
generalno novo, dovoljno originalno i drugacije. Kvartet
u postavi ima sjajnog pevaca, Chandler Mogela, kao i vrsne
instrumentaliste - gitaristu Jon Bivona i bubnjara Stevea
Frudu. Tokom 2010. godine na trziste izbacuju debitantsko
ostvarenje naziva "Gotengo" (Self - released, 2010.),
sa 10 numera. Dangered Ace na neki svoj nacin kombinuju hard
rock i rock idiome, koji su dopunjeni swing i drugim "igrivim" elementima.
Mora se priznati da je to prilicno retka i nadasve neocekivana
kombinacija, ali se sastav u svemu tome snalazi na iznenadjujuce
dobar nacin. Puno inovativnih detalja se moze cuti u njihovoj
muzici, a odlikuje ih i neverovatna izvodjacka energija,
na koju treba dodati i melodicnost prezentovanih songova.
Jednom recju, "Gotengo" je izdanje koje apsolutno
zadovoljava i uzitak pri preslusavanju ovde priredenih pesama
je jednostavno - zagarantovan... Dangered Ace, da ponovim,
su Paul Ranieri - bass gitara ; Steve Fruda - bubnjar ; Chandler
Mogel - vokal ; Jon Bivona - gitarista. Ocena: 8,5 / 10 .
Son
Of The Sun je indie rock / shoegaze sastav formiran pocetkom
2007. godine od strane dvojice muzicara - Josepha Stockera
i Zak Warda, koji su ziveli na razlicitim stranama sveta,
odnosno drzavama. Diskografski su se oglasili 2008. godine
objavljivanjem EP-a "Before The After", a tokom
juna meseca ove, 2010. godine, realizuju i full-length naziva "The
Happy Loss" (I Blame Yoko Music, 2010.), na kojem se
naslo 10 numera. Muziku grupe Son Of The Sun tesko je zanrovski
okarakterisati. Rec je o jednoj eklekticnoj varijanti indie
rock / popa, kroz kojeg se preplicu jednostavno realizovani
aranzmani fine vokalne harmonije ulepsani dreamy atmosferom,
a cesto neocekivana motorika pesama, obogacena je dodatkom
60's psychedelic detalja. Son Of The Sun spadaju u one sastave
koji ne ulaze u uho na prvo slusanje, vec jednostavno njihovu
muziku prihvatate (ili ne), nakon vise "pokusaja".
Iako su ponudili ujednacen autorski materijal, izdvojio bih
6. po redu numeru, "Keys" (Last Call), kao potencijalno "uzbudljiviji" song.
Ocena: 7,5 / 10 .
The
Lonely H je 70's rock / classic rock sastav kojeg cine mladi
momci iz okruga Washington (Mark Fredson - vokali, klavijature
; Eric Whitman - gitara, vokali ; Ben Eyestone - bubnjevi
; Johnny Whitman - bass gitara). Diskografski su debitovali
2006. godine albumom "Kick Upstairs", koji je pracen
dolazecim izdanjem, "Hair", iz 2007. godine. Tokom
prosle, 2009. godine, realizuju aktuelni CD naziva "Concrete
Class" (Control Group / TCG, 2009.). Rec je o jos jednom
sastavu koji se oslanja na 70's rock / classic rock tendencije,
a kako izvodjacki, tako su i psiholoski bliski idejama koje
su tokom karijere na USA i svetsku scenu "izneli" izvodjaci
i sastavi poput Bob Segera, Jackson Browna, Eaglesa... Reklo
bi se, nista novo, a treba pomenuti da nisu propustili da "citiraju" i
Black Crowes kao veoma influentan bend, ali se mora priznati
da su se predstavili kao grupa koju "krase" vrlo
uigrana vokalizacija, bogata harmonicnim ubacivanjima u prelazima,
sasvim solidan aranzmanski rad i fino muziciranje / izvodjenje.
A to je za sada i sasvim dovoljno, vec ako se sama originalnost,
u njihovom slucaju, ne moze nametnuti kao podrazumevajuci
imperativ. Ocena: 7 / 10 .
USA
heavy / power metal akt, Distorted Fate, aktivan je na tamosnjoj
underground metal sceni od 2006. godine. Deluju u postavi
kvarteta, a diskografski su se prvo oglasili realizacijom
home-made demo izdanja. Pre nekoliko meseci, tokom ove 2010.
godine, objavljuju aktuelni full length sa 10 numera, nazvan "Haunting" (Self
- released, 2010.). Ameri (Michael "The Natural" Weinberg
- vokali ; Bob Spears - gitare ; Aaron Cross - bass gitara
; Brian Banner - bubnjevi) na svoj nacin kombinuju starije
i novije tendencije unutar zanra. U nekoj osnovi inspirisani
su 80's heavy / power varijantama koje su profiltrirane kroz
brze izvedene numere i screamo, te growl vokaliziranje. Nista
posebno, ali dovoljno ubedljivo, naravno, opet u poredenju
sa postojecim zanrovskim tendencijama. Njihov materijal je
veoma solidno produciran, a nisam primetio da se izvodjacki
oslanjaju na neka poznatija imena. Sam album nema prepoznatljivih "delova",
songova ili tema, ali je u svojoj osnovi ujednacen. Distorted
Fate su pokazali da kao bend poseduju ideje koje predstavljaju
relevantan zalog za buduce diskografske izazove. Ocena: 7
/ 10 .
Ana
Milosavljevic je akademski obrazovana glazbenica koja je
rodjena u Cacku, zivjela u Kragujevcu, pohadjala Školu
za muzicke talente u Cupriji, a potom zavrsila studij na
Akademiji umetnosti u Novom Sadu. 1999. godine odlazi u New
York gdje je zavrsila postdiplomski na Mannes College The
New School for Music, te tamo zivi i radi specijaliziravsi
se za violinu. U njezinoj biografiji nalazi se impresivna
lista kolaboracija i radova sa raznim autorima uglavnom iz
domene moderne klasicne glazbe (Takehiro Ueyama, John Adams,
Chen Yi, Tania Leon, John Eaton, Miloš Raickovic, Gian
Carlo Menotti, Anders Eliasson...), a osim na glazbenom planu,
nekoliko puta je sudjelovala i kao gosca sa solo recitalima
izmedju ostalog nastupivsi na The American Festival of Microtonal
Music i 2008. u Pekingu na Beijing International Congress
on Women In Music. Cesto je nastupala u rodnoj Srbiji odrzavsi
solisticke i multimedijalne koncerte, a posljednju turneju
obavila je uz klavirsku suradnju Nade Kolundzije. U Hrvatskoj
je nastupila samo jednom u Porecu, a odatle i potice njezina
suradnja sa klaviristicom Terezijom Cukrov koja joj gostuje
u dvije kompozicije na albumu "Reflections" (2010,
Innova Recordings)... Beogradska promocija albuma zakazana
je 25. XI 2010. u Galeriji "Artget" (Kulturni centar)
s pocetkom u 20h, a dan kasnije nastupiti ce u Kragujevcu
u Prvoj kragujevackoj gimnaziji.
Solo
karijera Alenke Godec traje kontinuirano od 1988. godine,
kada se prvi put pojavila (tada sa sastavom Cafe) na festivalu "Pop
delavnica". Kao debitant je osvojila cak 3 nagrade,
sto ranije nije uspelo ni jednoj njenoj koleginici ili kolegi.
Saradjivala je sa brojnim poznatim nacionalnim muzickim imenima,
a pre aktuelnog, "So najlepše pesmi ze napisane" (Dallas
Records, 2009.), objavila je 6 albumskih izdanja. "So
najlepše pesmi ze napisane", predstavlja neku vrstu "specijalnog" ostvarenja
na kojem su snimljene poznate pesme iz slovenacke zabavno
muzicke, pop i rock istorije / tradicije, kojima je Alenka "udahnula" novi
zivot, dajuci im kroz svoje vokalne interpretacije licno
vidjenje i "dozivljaj". Aranzmani veceg broja songova
su u dobroj meri promenjeni, iako je sama dinamika, kao i
osnovna "linija" strukture prisutnog materijala,
pratila prvobitne verzije. Emotivna dimenzija je prevagnula
nad tehnolosko-realizatorskom opcijom i cinjenica je da je
pevacica u interpretaciju svake pesme unela kompletnu licnost.
Publika, najvecim delom, logicno, ona iz Slovenije, imace
svoje favorite, a sa svoje strane bih istakao sjajne verzije
i izvodjenja 3 numere - Šifrerove "Stoj Marija",
Domiceljove "Danas bu srecen dan", te sada se vec
moze smatrati Robeznik / Velkaverhovim klasikom - "Maja
z biseri". Album u celini prati jedna neopterecujuca
i prijatna atmosfera koju su svojim svirackim umecem obogatili
Alenkini saradnici. Izdanje ima i dodatni bonus CD od 6 numera,
koje su snimljene "uzivo" na koncertu u ljubljanskim "Krizankama". "So
najlepši pesmi ze napisani" je prijatno i neopterecujuce,
ali i emocijama ispunjeno ostvarenje koje otkriva jos jednu
stranu izvodjacke licnosti slovenacke pevacice. Bez obzira
na muzicke afinitete i zanrovsku posvecenost ili pak iskljucivost,
ovakva albumska izdanja uvek su dobrodosla, narocito ako
je njihova finalna realizacija uradjena na zadovoljstvo kako
samih aktera, tako i slusalackog auditorijuma. Ocena: 8 /
10 .
The
Toronto Drug Bust su slovenacko / finski indie rock / various
rock genres sastav koje predvodi autor / frontman, Izak Košir
(Sir Izak K.O.). Februara 2010. godine, objavili su za "Sedvex" izdavacku
kucu svoje debitantsko ostvarenje, "Enfant Terrible",
mada, kako informacije potvrdjuju, od nedavno imaju i stranog
izdavaca. Materijal koji se nasao na njihovom novom izdanju
sniman je u Ljubljani i Londonu, a miksan u Helsinkiju. Predstavili
su se sa 9 pesama, koje govore o ljubavi, mrznji i opsesiji,
a u muzickom smislu, njihov izraz apsorbuje, generalno uzevsi,
tkzv. indie rock idiome koji su kombinovani sa classic rockom,
garage varijantama, takodje, blagim elementima americane,
pa cak i 70's glamour detaljima. Melodicnost je takodje izrazena
i same pesme imaju jak songwriterski pecat. Stice se utisak
da su sami songovi "prozivljeni", a tehnicka realizacija
je upravo takva da je u svom pristupu isla na ruku "prirodnosti" izvodjackog
ambijenta, kojeg su priredili clanovi sastava. "Enfant
Terrible" je vrlo zreo proivod i preporucljivo autorsko
ostvarenje koje ukazuje na pojavu jednog novog, vrlo interesantnog
i muzicki uzbudljivog akta. Ocena: 9 / 10 .
Recenziju
albuma grupe Stereo tip, "Paznja! Paznja!" (One
Records, 2010.), pisem u 2 sata i 37 minuta iza ponoci, jednog
cetvrtka na petak, sto nije uobicajeno - takozvano, "stereotipno" -
vreme, mada moze i da bude. Sa prvim taktovima uvodne numere, "Glavom
kroz zid", mojim mislima su prostrujala secanja na nekadasnje
radove bostonske rok grupe Extreme i njihovog albuma "Pornograffitti".
Cini mi se da zvucni dokument "Glavom kroz zid" nastavlja
upravo na mestu na kojem su proslavljeni Bostonci stali,
sa tim sto Stereo tip igraju donekle umerenije i kontrolisanije
u svom svirackom i izrazajnom stilu. Zanimljivo je da ovde
prezentovanih dvanaest numera imaju jednu prilicnu kvalitativnu
konstantu i ujednacenost. To je vrlo slusljivo i na jedno
uvo, a posebno je uocljivo i prepoznatljivo na lirickom planu.
Tekstovi pesama su, zapravo, svojevrsne parole, usklici,
pa cak i pamfleti. Poetika je iskrena, donekle narativna.
Singlu "Stereo
tip" je zasluzeno pripala uloga prvog i udarnog
singla. On se, ipak, izdvaja od ostatka marterijala i njemu
se cak moze pridodati i prefiks - hit. Vas potpisnik se poprilicno "prepoznao" u
cetvrtom rednom zapisu, "Fank i ja". U tom singlu
je u kratkim crtama potencirana realnost i sustina svakodnevnice,
ali i data mogucnost bekstva iz nje i solucija eventualnog "spasa" i
resenja. Jedanaesti redni zapis, "Poljubi me",
usporava ovu rokenrol voznju, pretvarajuci je u jedan senzualan
i raskosni emotivno-muzicki trip. Svu muziku, tekstove i
dizajn omota radio je Paja Bogdanovic. Ono sto me je pre
samog preslusavanja diska prijatno iznenadilo, jeste inovativnost
svestranog autora, Paje Bogdanovica. Naime, u samoj plasticnoj
kutiji diska umetnut je, verovali ili ne, štapic za
uši. Vrlo originalno, super simbolicno i svakako razbija
ustaljene klisee "pakovanja" i prezentovanja domacih
(pa i svetskih) CD izdanja. Cak i taj momenat potencira zelju
i nameru autora da ovaj sastav kreativno i muzicki preraste
kalup i uniformisanost. Sveukupan utisak je da su uspeli
u tome! Web: www.myspace.com/tipstereo .
Akusticni,
debi EP, "Always Be Good To Your Enemies" (2010,
Croatia Records), osebujnog kantautora iz Tuzle, Davora Matoševica,
plijeni suvremenim indie šlihom, melankolijom i senzibilnim
tenorom. Od malih nogu je odrastao uz glazbu, imao dva rock
banda, Flame i Backstab, u kojima je svirao gitaru, nastupao
je kao honorarni pjevac u nekim drugim sastavima, aktivno
se bavi zborskim pjevanjem vec 13 godina kao tenor i sticajem
okolnosti se bavio radio voditeljstvom kao hobijem, no paralelno
je komponirao vlastitu glazbu bez ikakve obaveze da istu
jednog dana predstavi širokim masama. Medjutim, kako
je vrijeme odmicalo, sazrio je i njegov kreativni potencijal
za kojeg je na svu srecu shvatio da je bezvrijedan ako ostane
pohranjen medju cetiri zida, u krugu porodice. S akusticnom
gitarom odvazio se ujesen 2009. doputovati do Zagreba gdje
je u studiju Croatia Records, za pocetak, realizirao 4 snimke
koje su objavljene na ovom 18 minuta dugackom EP-iju. Njegove
teme su vanvremenske, povezane su emotivnim preokupacijama
i nose jasnu poruku opcenitih moralnih i duhovnih vrijednosti
koje spretno dramatizira jednostavnom minimalistickom lirikom.
Ocjena (1-10): 8 .