...Pred Prvi maj, 1966. godine, otac me vodio na sisanje kod majstora Bogdana, na tuzlanskom korzou. Tad sam u trafici preko puta Kina "Centar" ugledao magazin Dzuboks. To je bio prvi broj, a na naslovnoj strani su bili The Rolling Stones. Ja se nisam htio osisati, jer sam njih vidio tamo sa dugim kosama, ipak sam se osisao, a tek poslije poceo sam i ja pustati kosu. Prva ploca koju sam nabavio bila je, ne mogu se tacno sjetiti, ili od VIS-a Crveni Koralji ili od VIS-a Elipse. U to vrijeme sam stalno navaljivao: "Tata kupi mi ovu plocu, tata kupi mi onu plocu" i tako sam poceo nabavljati ploce. Bile su to ploce Djordje Marjanovica, Radmile Karaklajic, Radmile Mikic Miki... Otac mi je nabavio i gramofon - ceski, marke Suprafon, u mono verziji. Kolekciju mojih ploca su u pocetku cinile singlice (ploce na 45 okretaja sa po jednom pjesmom po strani), a bilo je i extended play ploca (takodjer na 45 okretaja, ali sa po dvije pjesme na jednoj strani). O long play plocama (na 33 okretaja i sa mnogo vise pjesama na obje strane) u to vrijeme nije bilo ni govora. ... Prve tri koje sam nabavio posredstvom engleske firme "Papworths of Nothingham", koja se bavila prodajom ploca putem narudzbenica, a ploce su se dostavljale postom, bile su: Crazy World Of Arthur Brown - "Fire", Ohio Express - "Yummy Yummy" i Tommy James & The Shondells - "Monny, Monny". Kad su te ploce stigle, odnio sam ih u Radio Tuzlu...

Sigurno na ovako maloj fotografiji ne mozete prepoznati lica ljudi koji se nalaze na njoj. A sigurno necete ni vjerovati ako vam kazemo tko su ti ljudi, a nisu nogometasi. Ali, ipak, reci cemo vam. To su, redom: Seid Memic - Vajta, Mugdim Avdic - Henda i Dino Dervishalidovic - Merlin. Ne znamo kada je fotka snimljena, ali izgleda kao da je to bilo prije stotinu godina. Fotografija je snimljena na sarajevskom stadionu Kosevo, gdje su glazbenici sudjelovali u nekom humanitarnom nogometnom susretu, a kada je to bilo - nitko to sada ne zna. Uglavnom, ovo je mozda i pravi trenutak za upitati se - Pa zar sam toliko star(a)? Preuzeto sa www.lupiga.com .

Larry Page was a budding record producer who had struck lucky with a band called the Ravens. He renamed them the Kinks, and played them "Louie Louie", after which Ray Davies came up with "You Really Got Me". Following this success he got a call from someone who said they had a tape by a group who sang "You Really Got Me" better than the Kinks. He listened to the tape and told them to come back in a year's time, which they did - to the day! And so the Troggs' first recording session began. "Lost Girl" b/w "The Yella In Me" was released on CBS. According to Reg Presley it got one play on Radio Luxembourg at 3 a.m.! However in 1965, The Wild Ones, a house band for a posh discotheque run by Richard Burton's ex-wife Sybil recorded a song called "Wild Thing", written by Chip Taylor, brother of actor John Voight and a performer in his own right. During a trip to New York, Larry Page heard the demo of "Wild Thing", but according to Reg Presley, he wanted the Troggs to record it as a B side, reserving the A side for The Lovin' Spoonful's "Did You Ever Have To Make Up Your Mind" instead. The band however thought differently - all those harmonies on the Spoonful song just wasn't them. The Larry Page Orchestra had a session booked, and The Troggs were told to wait outside in the van in case there was any studio time left. They waited in their van until they got the signal. There was three quarters of an hour for them to get their equipment in, get a sound, get the songs recorded and get out again. "Wild Thing" and "With A Girl Like You" were both recorded in two takes, in ten minutes!

Evo kako Bruno Langer (na slici) opisuje (u izjavi za casopis "Pop Rock", iz oktobra 1990.) svoj prvi nastup: "U Vodnjanu, Hrvatska, 02. maja 1965. godine, u Domu Mladih, odrzao sam svoj prvi koncert sa grupom Fantomi. Imao sam 16 godina i bio sam ubjedljivo najmladji. Branko Umkovic je bio bubnjar, Binko Bjazic ritam gitarista, a Milan Miletic gitarista. Ja sam bio basista. Imao sam bas napravljen od drveta i trofazni kabl za struju, a na gitari je bio zidni prekidac. Prvi dio koncerta mislio sam da mi gitara ne radi, jer se nisam cuo, a poslije sam uvidio da sam od silnog uzbudjenja zaboravio da ukljucim utikac. Imali smo limene zvucnike, a i jedno staro pojacalo, kao i kozne bubnjeve, jedan dobos i cinelu. Na bubnjevima je bila nacrtana Spanjolka s velikim grudima, a pisalo je "la kukaraca", tako da su svi mislili da se zovemo "la kukaraca". Svirali smo Shadowse. Imao sam strasnu tremu. Svirali smo, maltene, do zore. Prespavali smo na drvenim klupama u tom istom domu. Sve je bilo sjajno. Tada nismo ni vjerovali da cemo jednog dana svirati svoje stvari."

U naivnoj nadi da bih iz stampe mogao saznati vrijedne informacije o desavanjima na zabavno muzickoj sceni grada Tuzle, od 60-tih naovamo, danima sjedim u Arhivu Tuzlanskog kantona i listam stare brojeve Fronta Slobode, najstarijeg tjednika u ovom gradu. Kazem "u naivnoj nadi", jer taj isti list ni sada ne pridaje vaznosti zabavno muzickim desavanjima u ovom kraju, a kamo li u ono vrijeme kada su se ti dogadjaji nazivali "podvalom trulog zapada kojim se truje nasa omladina", a akteri zabavno muzickog zivota bilisu javno sikanirani. Vrijeme je pokazalo u koliko velikoj zabludi su bili svi ti nasi vrli "dusebriznici". Ipak, na stranicama Fronta Slobode naidje se, tu i tamo, na po neki prilog vezan za temu koja me je zanimala. Ton kojim su ti prilozi pisani, nerijetko je bili omalovazavajuci, a razloge za to ne bih htio objasnjavati. Na ovom mjestu citirat cu neke od njih... i bez smijanja, molim!!!

Polovinom maja 1967. godine, iz prestizne jugoslovenske diskografske kuce, zagrebackog "Jugotona", stigla je obavijest da ce se novi album grupe The Beatles, "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band", pojaviti u prodaji 01. juna 1967. godine, u svim nasim vecim gradovima, istovremeno kad i u prodavnicama najvecih svjetskih metropola. Vijest je bila senzacionalna i gotovo sokantno je zvucala, pogotovo za mnogobrojne jugoslovenske fanove "slavnih buba". Dozivjet cemo cudo nevidjeno: stacemo u red istovremeno sa londonskim, njujorskim, pariskim, minhenskim i inim diskofilima. Prosto da ne povjerujte da ce i Titova omladina na svoje skrhano-polovne gramofone u isto vrijeme staviti komade plastike sa novim, tek ostancanim pjesmama "slavnih cupavaca"... . 

Prelistavam za vas prvi broj magazina Pop Express koji je izasao 10.02.1969. godine, a izdavao ga je Centar za kulturnu djelatnost omladine Zagreba. Pop Express je izlazio svakog drugog ponedjeljka u mjesecu. Urednici su bili: Ranko Antonic, Veljko Despot, Ivica Djukic, Toni Nardic i Pavle Werner, a glavni i odgovorni urednik - Darko Stuparic. Na naslovnoj strani magazina je fotografija Jimi Hendrixa uz popratni tekst Toni Nardica (pod naslovom - Jimi Hendrix - Misticna moc gitare) iz kojeg izdvajam ovaj dio: "Prokleto se varate ako mislite da je dovoljno pazljivu uvuci prste u zicu. Ruka je nemocna da ukrade zvuk koji sokira. On se u srcu radja, a njegovo bjekstvo je staza kroz krv u kojoj vatre svoju vijernost iskupljuju."