The Belgrade Dixieland Orchestra su izdali novi album - "What a Dixie We have in Gospel" naziv je cetvrtog CD-a beogradskog diksilend sastava, na kome se nalazi 12 svetskih gospel hitova rearanziranih u duhu tradicionalnog dzeza. The Belgrade Dixieland Orchestra snimili su album u postavi: Ivan Švager (klarinet), Sava Matic (truba), Bodin Draškoci (trombon), Vladimir Rackovic (bendzo, vokal), Dimitrije Vasiljevic (klavir), Ivan Maksimovic (kontrabas) i Branko Popovic (bubnjevi). Medju specijalnim gostima nasli su se pevacica Jelena Bracika, stoclani internacionalni Golgota Gospel Choir i prateci vokal, Miša Dostanic (na pesmi "Down By The Riverside"). "Ovo je, sasvim izvesno, najzahtevniji diskografski poduhvat Orkestra do sada. Aranzmane je uradio doajen srpskog dzeza, klarinetista / saksofonista Ivan Švager. Njegova osnovna zamisao bila je da se reharmonizuje bazicni harmonski sklop u ekspoziciji svake kompozicije i prema njemu posebno raspišu za diksilend prilicno nekarakteristicne duvacke deonice sa netipicnim 'vojsingom' i ukupnim tonalnim sazvucjima. S druge strane, sve improvizacije solista i atraktivne diksi "tutti" deonice stoprocentno su zadrzale svoj izvorni oblik i zvuk", objašnjava vodja benda, Vladimir Rackovic. Naziv albuma, "What a Dixie We have in Gospel" je igra reci, nastala na osnovu imena naslovne kompozicije, poznate duhovne solo pesme "What a Friend We have in Jesus". Nakon tri CD-a za PGP RTS, ovo je prvi album objavljen u inostranstvu, a izdavac je švajcarski B.M.W. Records GmbH. Spisak pesama: 1. What a Friend we have in Jesus / 2. Joshua fit the Battle of Jericho / 3. Just a Closer Walk with Thee / 4. The Old Rugged Cross / 5. He's Got the Whole World in His Hand / 6. Down by the Riverside / 7. Let My People Go / 8. Amazing Grace / 9. Glory, Glory Hallelujah / 10. I'm on My Way to Canaan Land / 11. Nobody Knows The Trouble I've Seen / 12. When The Saints Go Marchin' In . Web link: www.BelgradeDixielandOrchestra.com .

02. tranja 2010. godine zauvijek nas je napustio poznati producent i aranzer - Mato Došen. Rodjen je 1953. godine u Zagrebu, a glazbom se susrece vec u 6. godini kada upisuje osnovnu glazbenu skolu i upravo glazba do kraja zivota ostaje njegova velika ljubav i strast. Veliku slavu stjece svojim radom vec 80-tih godina, kada postaje nezamislivo ako si velika zvijezda da nemas Matu Došena kao producenta svoje ploce. Tek neka od najpoznatijih imena s kojima je suradjivao su Mišo Kovac, Magazin, Ljiljana Nikolovska, Tomislav Ivcic, Danijel Popovic, Neda Ukraden... a mnogim najvecim hitovima hrvatske i jugoslavenske diskografije upravo Došen svojim aranzmanom dao je posljednji argument za planetarni uspjeh. Neke od njegovih najpopularnijih uspjesnica su "Ako me ostavis", "Dalmacija u mom oku", "Djuli", "Pisi mi".... a pamtit cemo ga i po jednom od najljepsih dueta hrvatske glazbe - "Sve je plavo", Magazin feat. Mato Došen. Odselio se 1988. godine u Marbellu u Španjolskoj gdje je vodio glazbenu skolu i nocni klub, ali nastavio se baviti i glazbom kao studijski glazbenik, te i nadalje suradivati s nasim estradnim umjetnicima. Došen se u Hrvatsku vratio prije dvije godine i u potpunosti posvetio starom poslu, a sudbina je htjela da njegova ponovna suradnja s Mišom Kovacem bude i zadnji projekt u njegovog bogatoj karijeri. Došen je zadnjih mjeseci intenzivno radio na albumu "Ne trazim istinu", odusevivsi svojim aranzmanima i produkcijom sve one koji su vec imali prilike poslusati snimke. Ponovo ujedinjen u poslu sa svojim omiljenim glazbenim suradnicima, Mišom Kovacem i Duškom Šarcem, uzivao je u svakom odsviranom tonu i veselio krajnjim rezultatima. Mato Došen je završio i posljednju pjesmu, upravo dan prije svoje iznenadne smrti. Ostat ce u nasim sjecanjima kao veliki aranzer i producent , ali i kao prekrasan covjek s iskrenim osmijehom za svakog od nas.

Covo bee good (in memoriam). Sinoc (02.04.2010. godine), na svirci / koncertriranju na sceni (stageu), preminuo je jedan najpoznatiji rocker iz Backe Palanke, Slobodan Ubovic Boban. Slobodan Ubovic Boban (1957. - 2010.) jedna je od najprisutnijih solo gitarskih rock prica u Backoj Palanci. Prvo angazovanje je imao jos kao decak zaljubljen u zvukove gitare. Godine 1971. osniva rock sastav pod nazivom Lajt mi. Josip Tomancek Coja bubnjevi, Miroslav Maj bass gitara i Josip Groman gitara - bili su mu drugari u tom prvom satavu. Zatim, 1973. godine, osniva grupu Okean, a 1975. godine prelazi kod brace Kovac (Vlado i Zdenko), u grupu Istok. Sledece godine, raspadom tog benda, udruzuje se sa S. Dzakicem i M. Karanom u grupu Sedma sila koja postoji do njegovog odlaska u JNA. Po povratku iz vojske, 1979. godine, osniva najpoznatiji i najkvaliteniji bend ovih prostora pod nazivom Dr. TON. Sa Petrom i Filipom Stankovicem i Zoranom Glamocaninom, na cuvenoj Zajecarskoj gitarijadi 1980. godine, osvaja prvo mesto publike, trece mesto strucnog zirija i trece mesto zirija novinara za tekst. Nastupali su po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Vojvodini i Srbiji. Grupa Dr. Ton izdaje long plej plocu i audio kasetu 1988. pod naslovom "Bez posla i bez love", jedini, bar za sada, nosac zvuka na ovim prostorima. Nju je snimio u sastavu: Mihajlo Ruman bass i vokal, Miloš Andjelic bubnjevi, Andrigo Nemet bass i Brane Popovic klavijature. Bio je virtouz na elektricnoj gitari. Njegovo izvodjenje Hendrixovih kompozicija, "Hey Joe" i "Johnny bee good" ostace zauvek u secanju onih koji su ih culi. Zadnjih godina svog zivota se posvetio osnovanju muzickog studija, pod nazivom "Dr. TON", da bi i na taj nacin svoje bogato muzicko iskustvo i znanje prenosio na mladje.

Ponedjeljak je (05.04.2010. godine), a ponedjeljkom na BH radiju1 ide Omladinski program. Preporucujemo ga svima za slusanje, a danas cete, izmedju ostalog moci cuti: price i priloge nasih dopisnika iz raznih krajeva BiH, a i sire ; informacije namjenjene aktivnim mladim ljudima (srednjoskolcima, studentima i ostalim...) ; redovne rubrike ("Fus Pasus vs. Habitus", "Gradimo novoga covjeka", "VOP vijesti") ; intervju sa predstavnicom novog saziva Komisije za mlade pri Vijecu Ministara BiH (u emisiji "Kost u grlu") ; nova izdanja Magnovenja, Cinema Expressa, Treceg Svijeta ; muzicke emisije "BH Demo liga", "FM Jam", "Cesalj", "Oscilator", "Tramride" ; radio dokument "Jazz Time", autora Bore Kontica (povodom 65 godina radija) ; nocni program "OP Racija"... Dosta je razloga zbog kojih bi danas, izmedju 14h i 02 sata (iza ponoci) trebali biti uz svoje radio prijemnike i frekvencije BH radija 1. Mozete nas slusati i putem satelita ili Interneta (mms://media.bih.net.ba/bhradio1).

Udruga gradjana "Klub Mini Teatar", Osijek, za subotu 10. travnja 2010. godine, organizira "Vecer prave romske glazbe", uz gostovanje poznatog beogradskog ethno ansambla Amaro Del. Amaro Del je osnovan 1988. godine u Beogradu i izvodi izvornu romsku glazbu iz raznih krajeva svijeta, kako glazbu Roma s prostora zemalja nekadasnje Jugoslavije, tako i onih iz Madjarske, Rumunjske, Rusije, Poljske, Indije, Azerbejdzana, Francuske i Moldavije. Kako bi postigli sto izvorniji i kvalitetniji glazbeni stil, njegovi clanovi su suradjivali s brojnim etnomuzikolozima, te su odlazili na teren i snimali Rome dok izvode svoju tradicionalnu glazbu. Romska tradicionalna glazba je prepoznatljiva po svojoj naglasenoj emotivnosti i po simbolici u tekstovima pjesama. Dva upecatljiva vokala, aranzmani i odlicni instrumentalisti, cine ovaj ansambl potpuno razlicitim od svih drugih koji se bave izvodjenjem romske glazbe. Diskografija: "The World Of Gipsy Music" (Koch International / PGP RTS, 1993), "Baro Than (Velika zemlja)" (Energija, 2001), "Amaro Del Live" (2004) i u pripremi je izdavanje albuma "Lilijako". Amaro Del su: Branislav Spasojevic - vokal ; Milena Bozovic - kontrabas ; Darko Zezelj - gitara i prateci vokal ; Marko Milovanovic - gitara i prateci vokal. Web link: www.myspace.com/amarodel .

Muzicka televizija TV Metropolis ce 02.04.2010. godine od 21:00 h prikazati dokumentarni film "Neka secanja" (Some Memories) - o srpskom jazz brendu - Sextet Markovic-Gut (trajanje 30 min.). Fim je posvecen Nikoli Mimu Mitrovicu (1941-2010). Rezija: Zoran Ristic; scenarist: Marta Vukotic Lazar. Film je premijerno (van konkurencije) prikazan 31.03.2010. godine od 23h u Muzeju Jugoslovenske kinoteke, u okviru 57. Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometraznog filma (koji traje do 03.04.2010. godine). Muzicka televizija Metroplois je (nakon projekcije u Kinoteci) izrazila zelju da ga i ona premijerno prikaze na TV-u uz saglasnost Festivala kratkog metra, reditelja i ekipe. Film ce, takodjer, uskoro biti prikazan: 10.04.2010. od 20h u Podgorici, Crna Gora, KIC "Budo Tomovic" - "Vece In memorim Nikola Mimo Mitrovic" ; 24.04.2010. u Osijeku, Hrvatska, - na otvaranju "6. Osijeckog jazz festivala".

Najava nastupa: Eichmann Family (Zagreb) @ AG Club, Sarajevo, 02.04.2010. godine, 21h. Eichmann Family je punk garage rockabilly bend iz Zagreba. Cine ga: Dodo Eichmann - vokal, gitara ; Ed Eichmann - kontrabas ; Karlos Eichmann - bubnjevi. Taj trio je na okupu od 2008. godine, a novi frontmen benda je nekad bio clanom malo poznatijih, a danas oplakanih, The Babies, ujedno i jedan od ekipe iz garage r'n'r trashera WCIF (www.myspace.com/wcinflames), ujedinjen sa jos par likova iz nepoznatih i uzasnih bendova, cineci zajedno siromasnu obitelj cudnog imena - Eichmann. Iako imaju kontrabas, a bome, neki od njih i lijepe frizure, i znaju se (lijepo) obuc (svi osim Karlosa), NISU psychobilly, ni rockabilly, a ni garaza. Htjeli su zvucati kao The Cramps i Sting Rays, ali im to nije uspjelo. Sta su smislili, provjerite na web adresi: www.myspace.com/eichmannfamily .

SB Reprezenta (Hip Hop, Slavonski Brod, Hrvatska) je spoj dvaju prvih brodskih Hip Hop grupa (Smrtna kazna i Filthy Players), a sama ideja oko pokretanja benda javlja se nakon snimanja zajednicke pjesme, prije nekih 7 godina. Tu prvotnu postavu sacinjavalo je 6 clanova: 4 MCja (Nightmare, Blunter, Coast i Ghetto), jedan beatboxer (Yula) i jedan beatmaker (Digitalni), okupljajuci se i stvarajuci u jednoj dvorisnoj zgradi - "Brlog". Teznja SBR', kao Hip Hop benda, predstaviti je grad, Slavonski Brod, i staviti ga na kartu Hip Hopa, govoriti o stvarima koje cine svakodnevni zivot i kojima smo okruzeni, u tome biti naiskreniji i sto vjerniji pravom Hip Hop zvuku. Svaki tekst koji je napisan, svaki beat koji je stvoren, pjesma koja je snimljena i spot koji je smontiran, iskljucivo su djelo nekoga iz benda. S vremenom i gomilom prikupljenog iskustva i snimljenog materijala, pojavila se potreba reorganiziracije "Brloga" u svojevrsnu nezavisnu izdavacku kucu, krovnu organizaciju iz koje bi sav materijal nastao u "Brlogu", kao studiju ili mjestu okupljanja kreativnih glava, bio oznacen "Brlog predstavlja" etiketom. Tako su pod "Brlog predstavlja" etiketom nastala, i danas, uz SBR', djeluju jos dva Hip Hop benda: Štimung i Sparta. Time su privuceni novi ljudi, sa svjezim idejama i snagama, zeljni snimanja, produciranja, miksanja, montiranja, nastupanja itd. Osim tih zelja, sve clanove "Brlog predstavlja" obitelji veze cvrsto dugogodisnje prijateljstvo, te mnogo ispijenih brlogovskih kava. Sto se tice iskljucivo SBR-a, trenutni sastav je ponesto izmijenjen. Od prvotne postave, svi su aktivni, osim Coasta i Ghettoa, koji su pasivni clanovi. Novi clan je DAXX (MC). Teznja je jos uvijek ista, cime SBR' danas ima prepoznatljiv i cijenjen zvuk, malu ali vjernu i saroliku publiku. Web link: www.myspace.com/sbreprezenta .

Capital Sons je kvartet iz Minneapolisa, koji predvodi Karl Obermayer, gitarista i pevac. "Dirty Neon" je njihovo aktuelno ostvarenje, objavljeno krajem 2009. godine, a grupa se pre ovog izdanja jos jednom diskografski oglasila, a to je bilo 2005. godine, kada su objavili istoimeni EP. "Dirty Neon" je izdanje koje ih predstavlja kao zreo, usviran i uigran sastav koji dobro zna sta hoce i koliko moze. Njihove pesme imaju jasan stav, emotivni pristup i uigran koncept. Ipak, uticaji 90-tih i nesto manje 80-tih godina, vise su nego evidentni. Zlobnici bi rekli da u mnogim segmentima Capital Sons podsecaju na Pearl Jam iz njihove rane faze, ali generalno, uticaji grunge pokreta, kao i americane su evidentni u samom izrazajnom pristupu grupe. "Dirty Neon" je sa druge strane veoma ozbiljno postavljeno albumsko izdanje, a sama melodicnost i slusljivost songova predstavljaju poseban plus. Svih 7 prisutnih pesama su pametno aranzirane i producirane sa zahtevima danasnjeg vremena. 4-ta po redu numera - "High - Heeled Boots" po mom misljenju je i najubedljivija... Ocena: 7,5 / 10 .

Nakon sest (6) godina izbivanja s Diskografske nagrade Porin, kategorija "Hit godine" vraca se u najprestizniju diskografsku nagradu. Rijec je o kategoriji oko koje se vec dugi niz Porinovskih godina lome koplja i raspravlja treba li ili ne uopce biti dio price, i je li "Hit", po definiciji, nesto o cemu bi trebala glasati struka, ili se radi o populistickoj kategoriji, za koju bi trebala glasati publika. Upravni odbor Instituta hrvatske glazbene industrije i Upravni odbor Porina odlucili su "Hit godine" ove godine definitivno vratiti u Porin, ali na sasvim novi nacin. Za razliku od svih ostalih kategorija Porina u kojima nominirane i dobitnike bira strucno glasacko tijelo iz svih podrucja hrvatske glazbene scene i industrije - "Hit godine" ce izabrati publika, glasujuci za jedan od sest prijedloga koje je, nakon konzultacija s diskografskim kucama, koje su uputile pocetni prijedlog od 30 pjesama, i nakon uvida u prikupljene podatke (radijske top liste, vrcenja na radio postajama), svojom odlukom nominirao Upravni odbor Instituta. Za "Hit godine" Porina 2010. nominirano je sest (6) pjesama: Tomislav Bralic i Klapa Intrade - "Ne damo te pismo nasa" ; Tony Cetinski - "Kad zena zavoli" ; Dino Dvornik - "Pelin i med" ; Nola - "Iznad oblaka" ; Parni Valjak - "Nakon svih godina" ; Miroslav Škoro - "Domovina". Dosadasnji dobitnici "Hita godine" su: 2003. Oliver Dragojevic - "Trag u beskraju" ; 2002. Jinx - "Tamo gdje je sve po mom" ; 2001. Dino Merlin i Ivana Banfic - "Godinama" ; 2000. Gibonni - "Cinim pravu stvar" ; 1999. Marijan Ban i Giuliano - "Jugo" ; 1998. Darko Rundek - "Apokalipso" ; 1997. Divas - "Sexy Cool" ; 1996. Dino Dvornik - "Afrika" ; 1995. ET - "Da ti nisam bila dovoljna" ; 1994. Oliver Dragojevic - "Cesarica". 15.05.2010. Biograd - Porin (sredisnja dodjela diskografskih nagrada) / 08.05.2010. Šibenik - Porin Classic (dodjela nagrada u kategorijama klasike i jazza). Web link: www.porin.info .

Debi album cakoveckog ethno/pop kvarteta s obradama tradicionalnih medjimurskih popevki i ponesto autorskog materijala. Kom3dija su veseli ethno / pop-rock kvartet iz Cakovca koji je poznat kao druzina koja svira po ulicama. Vodja banda je Igor Baksa (vokal, gitara), gospodin koji je pocetkom 21. stoljeca objavio dva autorska odlicna albuma - "All About My Lo-Fi Dream Of Becoming A Theatre Actor" i "Piramide i kako ih prepoznati" (2003), za Slusaj najglasnije, pri cemu je dobio odlicnu kritiku Saleta (kolege s Terapije). Ostatak postave cine Neven Kolaric (bas, cimbule), Miloš Rok (klarinet, klavir) i Marinko Marcijuš (bubnjevi). Prema podacima na omotu, ovaj album je nastajao vrlo dugo; sniman je punih godinu dana, te je objavljen koncem 2009. i slobodno se moze utvrditi da je rijec o vrlo prijatnom, pomalo blago ekscentricnom cover radu gdje se band prikazao u svojem komercijalnom izdanju za siroke medije. Njihove obrade dobro znanih tradicionalnih medjimurskih popevki koje valjda poznaje svako iole naslusano uho u ex-YU, sve odreda su vesele i bezbrizne, nabijene su temperamentom kojeg primjerice znaju imati Cinkuši u nekim svojim intimnijim sessionima za svoju audijenciju u Planinarskom domu "Risnjak" na Sljemenu, tako da paralele izmedju ove dvije druzine postoje. Cinkuši su glazbeno daleko jaci, imaju mandolinu, djembe, violinu (a odnedavno i drugu violinu i tombon Nikole Santra, ex-Haustor), a Kom3dija svoju car upotpunjuje sa klarinetom koji joj dodaje iznimno zanimljiv folk / jazzy-cabaret šlih. Osim toga, Cinkuši su totalni zabavljaci i zafrkanti, kako na albumima, tako i uzivo gdje frcaju sa maksimalnom otkacenoscu, dok se Kom3dija ovdje prikazala kao lezerno-zabavan band bez ikakvih izleta u neocekivane eskapade. Ono sto, ustvari, cini ljepotu Kom3dije jest letargicnost i nonsalantnost obradjenih kompozicija koje su vrlo lijepo pretvorili u set raznolikosti.

Tihomir Hojsak je u petak, 26. ozujka 2010. godine u prepunom "Rooster Pubu" u Koprivnici predstavio svoj CD "Jazz Room", jedan od intrigantnijih novih albuma hrvatskog jazza. Pomogli su mu Vojkan Jocic, saksofon, Kolja Gjoni, bubnjevi, Elvis Penava, gitara i posebna gosca, pjevacica Maja Savic. Koncert je potvrdio ne samo uigranost Hojsakove ekipe, nego i funkcionalnost njegovih autorski skladbi u zivom prostoru, u interakciji s publikom. Definitivno - "Vegeta" nije jedino sto nas asocira na Koprivnicu. To je grad koji ima svoje velike jazz djecake - Vojkana Jocica i Tihomira Hojsaka, koji su se ovim koncertom na najbolji nacin oduzili gradu svojega djetinjstva.