Barikada
- World Of Music - Vremeplov - Nadirov spomenar |
|
|
Bruno Petrali (2006.) na Riječkom Mrtvom Kanalu, a u
pozadini se vidi Trsat.
Slika preuzeta iz Novog Lista, Rijeka.
|
|
Bruno Petrali
Biografija (1925. - )
Dragi čitatelji Barikade,
Naš vremeplov stoji spreman za novu vremensku ekspediciju u davno prošla vremana.
Ovo novo vremensko putovanje vodi nas u vrijeme Drugog svjetskog rata, kroz
smrtonosnu maglu od olova i baruta. Od opreme nosimo i talijanski riječnik,
koji nam je potreban jer krećemo na putovanje u prostor koji je prije Dugog
svjetskog rata pripadao Italiji. Mi krećemo za Rijeku ili kako su je Talijani
zvali - Fiume. Moramo samo paziti da nas na putovanju kroz vrijeme Drugog svjetskog
rata ne zahvati neko od teških bombardiranja riječke luke ili rafinerije nafte,
koja su vršili saveznici.
Okrećemo startni kluč vremeplova i mi smo već u 1925. godini
i lebdimo iznad Kvarnerskog zaliva. Gledano sa mora, pred nama su dva grada,
lijevo je Fiume, a na desnoj strani je Sušak. Fiume pripada Italiji, a Sušak
danas nepostojećoj Kraljevini Jugoslavija. U tom podijeljenom gradu, 1925. godine,
rođen je Bruno Petrali, čiji je otac, kao trgovac, iz Milana došao u Fiume i
tu je upoznao majku Bruna Petralija, rođenu kao Glazar. Familija Glazar bila
je glazbeno veoma aktivna i polovicu ansabla limene glazbe na Trsatu (dio Sušaka)
činili su članovi familije Glazar. Daleke, 1930. godine, familija Petrali kupila
je radioprijemnik i je mnogo utjecao na dalji život Bruna Petralija. Kao dijete
počeo se je oduševljavati prenosima nogometnih utakmica i sa glazbom koju je
na radiju mogao čuti.
Bruno Petrali bio je i svjedok gradnje dva nebodera, koji su
kratko prije Drugog svjetskog rata izgrađeni u tom kraju. Prvo je Fiume dobila
neboder sa 12 katova, a kao odgovor Kraljevine Jugoslavije, na Sušaku je narastao
neboder od 14 katova, t.j. dva kata viši od talijanskog nebodera. Za to doba
su to bile senzacionalne građevine. Poslije Drugog svjetskog rata, na riječki
(Fiume) neboder stavljen je veliki natpis "Tito", a u prizemlju je
bila Putna agencija "Putnik" koja je imala svoj veliki natpis nad
ulazom. Iz daleka se je tako lijepo mogo čitati "Tito Putnik". Kada
je Tito zaista počeo da putuje po svijetu, ti su natpisi bili inspiracija bezbrojnim
političkim vicevima. Kada su to odgovorni primjetili, Putna agencija dobila
je ime "Kvarner express".
Kao mladić, Bruno Petrali je aktivno počeo da igra nogomet
i to još za vrijeme Drugog svjetskog rata, 1942. godine. Igrao je za momčad
Rijeke, odnosno Fiume. Bruno Petrali uspio je da bijegom iz Kraljevine Jugoslavija
izbjegne prisilnu mobilizaciju, a poslije mature odmah se je u Milanu upisao
na fakultet, jer je time, između ostalog, bio oslobođen vojne obaveze.
Prošao je Drugi svjetski rat i nekadašnja Fiume sa cijelom
Istrom pripala je komunističkoj Jugoslaviji. Zbog svog isturenog geografskog
položaja prema zapadnoj granici, Rijeka je imala nesto liberalniju političku
atmosferu koja je pogodovala umjetničkom stvaranju. Naš poznati kompozitor,
Mario Kinel, bio je zaposlen u Radio Rijeci. Njegov drugi kolega, Ljubo Kuntarić,
živio je u susjedstvu Rijeke, u malom primorskom mjestu Volosko. Inače, taj
stari gospodin i danas živi u Voloskom i kako sam čuo, prije kratkog vremena
je izdat CD sa njegovim sabranim djelima. Zvonimir
Krkljuš, koji je je često pjevao sa Gitom Šerman, radio je u riječkom kazalištu.
U toj kreativnoj okolini počeo je da pjeva i Bruno Petrali koji se vratio da
živi u gradu Rijeka.
Osnivanjem Radio Rijeke, Bruno Petrali je počeo raditi kao
spiker na Radio Rijeci i to u talijanskoj redakciji. Treba napomenuti da je
Bruno Petrali u Milanu završio govorni kurs. U tom mješovito naseljenom području
radio stanica je sve vijesti donosila na dva jezika. Daleke 1946. godine, Bruno
Petrali i dopisnik Borbe, Stefanović, uživo su prenosili nogometnu utakmicu
Kvarner - Hajduk. U medjuvremenu, Bruno Petrali je počeo pokazivati svoj glazbeni
talent i on se je sve češće čuo kao pjevač na Radio Rijeci.
Talijansko stanovništo masovno je odlazilo u Italiju (malo
milom, malo silom) i 1955. godine ukinuta je talijanska redakcija Radio Rijeke.
To su žalosni i sramotni detalji o kojima se i danas rado šuti.
Bruno Petrali bio je u međuvremnu postao popularni pjevač,
koji je u tim vremenima dobro zarađivao. Zajedno sa Zvonimirom Krkljušem, Bruno
Petrali je počeo da snima za Radio Ljubljanu. Tu je Bruno dobio priliku da upozna
Marjanu Deržaj, Beti
Jurkovic, Jelku Cvetezar i Majdu Sepe.
Njegov prvi nastup izvan granica ex-YU bio je 1959. godine, u Grazu / Austrija.
|
Bruno Petrali (1946.) kao član momčadi Radio Rijeke (Fiume)
Bruno Petrali (označen strijelicom) stoji, prvi lijevo. |
|
Počela su gostovanja u velikim gradovima ex-YU i Bruno Petrali
se je kretao u društvu Ive Robića,
Zvonimira Krkljuša, Vojina Popovića. Za tadašnji Jugoton, Bruno Petrali snimio
je ukupno 18 pjesama koje su kao singlice izašle na tržište. Bruno Petrali pjevao
je i na plesnim terasama grada Rijeke, kao na primjer, u riječkom Hotelu "Park"
ili u poznatom Hotelu "Kvarner" u Opatiji. Istovremeno, Bruno Petrali
je na Radio Rijeci vodio emisiju "Veselo veče" i to na talijanskom
jeziku.
U tim godinama u ex-YU nije se moglo živjeti samo od glazbe
i Bruno Petrali je počeo glumiti u riječkom kazalištu, t.j. u Talijanskoj drami.
Od 1971. do 1978. godine, Bruno Petrali je pjevao, vodio radio emisije, glumio
i bio direktor Talijanske drame. Bruno Petrali počeo je već 1971. godine da
povremeno radi i kao sportski komentator za TV Koper. Daleke 1978. godine on
je definitivno prešao u TV Koper i time je prestala pjevačka karijera Bruna
Petralija. Interesantan detalj je da je program TV-Koper, koji je emitiran u
boji, bio veoma gledan u Italiji, jer su Talijani u to doba emitovali crno-bijeli
program. Kroz to je Bruno Petrali postao veoma poznat i u Italiji.
Kada posmatramo Bruna Petralija kao pjevača, on je kao Talijan
najrađe pjevao talijanske pjesme i to često u dvije verzije (na talijanskom
i hrvatskom jeziku) - korektno moram reći da je službeni naziv jezika u ex YU
u to doba bio srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Američki , kao i talijanski
hitovi iz San Rema, spadali su u Petralijev program. Sladunjavi tekstovi njegovih
pjesma bi u današnje doba podigli obrve mlađim slušateljima, ali to je bilo
u duhu vremena u kojem je Bruno pjevao. Naglašena romantika njegovih pjesama,
spojena sa ugodnim glasom, donijela mu je u 50-tim godinama veliku popularnost.
Tipične pjesme Bruna Petralija su bile: "Bez tebe", "Sve moje
jeseni su tužne" - Petrović, "Zarobljenik sna", "Pesma za
dve pare" (Canconi per due soldi), "Tužni kanarinac" (Blue Canaryi)...
Izvori
informacija:
- Prateći tekst
Croatia Recordsa, uz gore pomenuti, posebni CD album, koji je između ostalih
bio posvećen i Brunu Petraliju -
CD šlageri:Zvonimir Krkljuš, Rajka
Vali i Bruno Petrali: "Ispravljena nepravda", Prozor u pedesete:
Zaboravljene zvijezde, Forgotten Stars,
trostruki luksuzni album: Zvonimir Krkljuš, Rajka Vali, Bruno Petrali pjevaju
vam svoje uspjehe,
Croatia Records, Perfekt Music, 2001.
- Razgovor sa Brunom Petralijem objavljen u Novm Listu / Rijeka od 30.09.2006
godine.
Pozdrav do slijedećeg putovanja, Vaš Nadir Efendić
|