Nas
inicijativu gospodina Nadira Efendica (Nadirov
spomenar), gospodja Vesta Vanell, novinarka iz Slovenije,
specijalno za www.old.barikada.com sa slovenackog je prevela i
za objavu ustupila "Feljton o Loli Novakovic" koji
ce se ovdje publikovati u dijelovima. Pozvani ste da ga procitate.
Neosporno je da je gospodja Vesta Vanell veliki poznavatelj
lika i djela legendarne Lole Novakovic.
Vlastorucno
napisan zivotopis - privilegij je kojim se (medju rijetkima)
moze pohvaliti i web portal www.old.barikada.com.
Tekst koji slijedi napisala je legenda ex YU muzicke scene
- gospodja Anica Zubovic - i dan danas aktivna - i na diskografskom
i na umjetnickom planu. "Rodjena sam 28.03.1932. godine
u Zagrebu, od oca Milana i majke Angele, rodj. Godina. Od kad
pamtim, u nasem domu se sviralo i pjevalo. Otac je bio glazbenik,
a majka je lijepo pjevala. Pamtim svoj prvi nastup na jednoj
oficirskoj zabavi u Karlovcu, kad sam, bez da sam ikoga pitala,
dosla na pozornicu i otpjevala "Marijanu", Vlahe
Paljetka. Bilo je to u ljeto 1937. godine. Vec 1938. godine,
majka me upisuje u "Djecje carstvo" pod nadimkom "Maca",
kojim me i danas zovu moji blizi prijatelji. "Djecje carstvo" su
tada vodili: kazalisni glumac Tito Strozzi i knjizevnik Mladen
Sirola. Tu sam naucila i pjevala niz pjesama za djecu...
Kultni
pjevac nekadasnje Jugoslavije, Vice Vukov, preminuo je krajem
proslog mjeseca (24. IX 2008. godine). Obozavan, a potom izgnanik.
Pamtice se po baladama i danas slusljivim poklonicima mediteranskog
melosa i muzike sesdesetih godina. Snimio je preko 400 pjesama.
Izdvajaju se "Bokeljska noc", "Tvoja zemlja", "Brodovi", "Dalmatinska
elegija", "Ceznja", "Bodulska Balada", "Stavi
svjetiljku u prozor", "Zvona moga grada"...
Imao je bogom dan glas i pojavu zbog koje su ga smatrali kraljem
domaceg popa dok, iznenada, nije nestao sa scene. Vjerovatno
najpopularnijeg pjevaca bivse Jugoslavije, iz sezdesetih, danas
mladi, pa i srednje godiste, ne znaju. Bio je neprikosnovena
velicina zabavne muzike. U sistemu koji nije dopustao kritiku,
bijase intelektualac. Slobodouman. Stoga je jednog dana, kako
se to kaze, u zemlju propao...
Ike
Turner, kontroverzni, sklon porocima, americki muzicar, pionir
rock-and-rolla, bluesa i soula, umro je 12. XII 2007. godine
u 76-toj godini zivota, u svom domu u San Marcosu, California.
Uspjesna umjetnicka karijera, od pola stoljeca, inicirana je
znatizeljom jednog klinje. Osmogodisnji lift-boy hotela Alkazar
u Clarksdaley (Mississippi) uocio je lokalnu radio stanicu
na drugom spratu. Iskrao se, virio kroz prozor, sve dok ga
nije spazio jedan tehnicar. Uveo je simpaticnog klinju, pokazavsi
mu kako se pustaju ploce. Ike je otslusao prvu, pa drugu, sam
stavio na uredjaj trecu ... kada je tehnicar cutke otisao na
kafu, ostavljajuci malisana samog. Tako se Ike Turner poceo
baviti muzikom. Bilo je to 39-te godine proslog vijeka. Uskoro
se starao o pojacalima bluesera Robert Nighthawka. On i pijanista
Pinetop Perkins su mu postali idoli, podgotovo kad je od Perkinsa
naucio svirati boogie-woogie. Odusevljavao se i drugim blues
umjetnicima: Howlin' Wolfom, Sonny Boy Williamsonom, Elmore
Jamesom, a bili su mu bliski i Muddy Waters i Little Walter...
(...JG
184).
Vinko
Coce, topli glas Dalmacije, rodjen je u Trogiru 1954. godine.
Utkan je u kuturu tog podneblja, evo, pola vijeka. Posvecen
muzici kao mali. Savladao solfedjo i postao tenor u kvintetu
Mali Kanti, vec sa petnaest godina. Nije bilo profi - a zivjeti
se moralo. Nakon srednje zaposlio se u brodogradilistu -
ne prestajuci s muzikom. Prikljucio se klapi Trogir, 1972.
godinge. Tamo se uzdizao do samostalne karijere. Paralelno
je zavrsio
muzicku skolu i kao prvi vokal klape obisao Evropu. Primljen
je konacno u zbor kazalista u Splitu. Pet godina je izvodio
cjelovit operski repertoar pri tom ne zapustajuci svoju klapu.
Veliko priznanje stiglo mu je iz Firence: Vinko Coce dobio
je ponudu da asistira u zboru teatra Komunale. Tamo
je u operi Boris Godunov pjevao sa Luciano Pavarottijem.
Prekinuo je klapski angazman i otisnuo se samostalno, 1991.
godine...
Miriam
Makeba, glas ugnjetavanih, vec pola vijeka je medju najpoznatijim
zenama Afrike. Disident i antirasista, po Americi i Evropi
pronijela je ljepotu narodne pjesme svog kontinenta. Rodjena
je u Johannesburgu, Juznoafricka Republika, 1932. godine. Nadimak
iz mladih dana joj je - Zenzi. Majka joj u plemenu Swazi bijase
sangoma - vracara i iscjeljiteljka. Otac, lider Xosa, potplemena
Bantu populacije. Bez oca je ostala sa sest godina zivota.
Pjevanjem je zarana opstajala i vec sa osamnaest godina profesionalno
je nastupala bila u grupi Manhattan Brothers, a potom je oformila
svoju, Skylarks, kombinujuci jazz i tradicionalne juznoafricke
melodije. Ime ce joj opstajati generacijama, prvenstveno po
jednoj pjesmi. Cesto je cujemo. Napisao ju je kenijski muzicar
Fadhili William, 1960-te. Naziv te pjesme je "Malaika".
Na Swahili jeziku to znaci - andjeo. Ta pjesma je Makebin "zastitni
znak".
Deep
Purple (znaci... duboko modro, crveno, moze i ... krvavo),
formirani u u Engleskoj u Hertfordshireu 1968. (kad i Led Zeppelin
i Black Sabbath). Odavno svjetski uzori. Cetiri decenije traju.
Nomadi rock pozornica, cesto su mijenjali clanove i stil, od
progresivnog rocka do zaglusujuceg tesko-metalnog zvuka. Atrakcija
svuda. Prodali preko 100 miliona albuma. Kandidovani su za
Guinnessovu knjigu kao najglasniji rock sastav. Sve je zaceo
Chris Curtis, moze se reci, danas zaboravljeni bubnjar (prethodno
u grupi Searchers). Trazio je 1967. godine pomoc od londonskog
businessmana Tony Edwardsa. Trazio je da se osnuje grupa u
kakvoj bi se muzicari lako mijenjali. Zvala bi se dosledno,
Roundabout (vrteska). Edwardsu se to dopalo, odlucio je to
finansirati. Prvoregrutovan je Jon Lord, klavijaturista klasicnog
obrazovanja (prethodno svirao sa Art Woodom, bratom buduceg
The Rolling Stonesa - Ronnie Wooda). Zavrbovan je i mladi gitarista
Ritchie Blackmore, tezgaros iz hamburskih nocnih klubova. Usred
te potrage - idejni tvorac Chris Curtis, pokazalo se - robuje
halucinogenom LSD-u. Kao takav bio je neprihvatljiv na duze
staze. Izopstili su ga, ali - dovoljno je uradio za istoriju.
Lord i Blackmor, bijahu voljni da nastave... (...JG
178).
Paul
Potts je novi diljem planete popularni tenor. Od nepoznatog
prodavaca mobilnih telefona do svjetske slave, stigao je za
samo osam dana u junu 2007. godine takmiceci se u britanskoj
TV emisiji za talente. Trideset-sestogodisnji anonimus zapjevao
je skracenu verziju Puchinijeve "Nessun dorma", ocaravsi
svijet. Snimak nastupa je odmah preuzet od desetak miliona
ljudi. Postao najgledaniji ikad na popularnom web siteu YouTube.
Omaleni, neugledni, kako su asocirali napisi docnije, stidljivi
prodavac mobilnih telefona iz juznog Velsa stao je pred auditorijum,
tog 09.06.2007. godine u Kardifu. Pitali su sta ce izvesti,
a on prigusenim i suskavim glasom odgovorio: "Pjevacu
operu". Komisija se skepticno gledala. Jedan je grickao
olovku, drugi kolutao ocima. Bilo im je dosadno. Kao... "Evo
jednog - hoce nemoguce". Provincijalac, sitan, krhke gradje,
u sirokom izlizanom sakou, okruglog lica i, izrazito, kako
se kaze, skrbavih zuba, stajao je nelagodno cekajuci znak.
Ta osoba, kakvu na ulici gotovo ne primjetite, htjela je zakantati
sto i rijetki profesionalci izvedu. Uvodni tonovi bili su iz
zahtjevne Pucinijeve arije "Nessun dorma". Sve se
utisalo. Cekao se glas a ... kada se on zacuo... (...JG
177).
"Kralj
soula". Kratko je zivio, ali je obiljezio americku muziku
proslog vijeka. I vise. Sam Cooke je gospel, soul i pop pjevac
i kompozitor. Zacetnik, kreator i najvazniji interpretator
pravca poznatog kao soul. Njegova ostvarenja bila su 29 puta
medju prvih 40 hitova u USA, izmedju 1957. i 1965. godine.
Najpoznatiji hitovi su mu: "You Send Me", "Chain
Gang", "Wonderful World" i "Bring It On
Home To Me". Medju prvima je na jednom mjestu okupio bijelu
i crnu publiku. Angazovan u antirasistickom Pokretu za ravnopravnost
gradjana (obiljezili ga Martin Luther King i Malkolm X), bio
je medju prvim tamnoputim izvodjacima sa uspjesnim poslovnim
potezima u karijeri. Tragicnoj, nazalost. Sem Cooke je u Rock
and Roll Hall of Fame uvrsten 1986. godine. Tri godine poslije
njega, to mjesto su dobili i Soul Stirrersi (njegov raniji
bend). Pred kraj proslog vijeka, 1999. godine, Cooke je pocastvovan
sa Grammy Lifetime Achievement Award, da bi ga 2004. godine,
Rolling Stone Magazine rangirao kao16-tog na svojoj listi 100
Greatest Artists of All Time. (...JG
148).
Loana
Mouskuri, Nana za njene prijatelje i familiju (a tek potom
za slusateljstvo), rodjena je u oktobru 1934. u Canée, Krit,
gdje je njen otac Konstantin radio kao prikazivac filmova.
Majka Alisa radila je u istom bioskopu kao biletarka. Nanino
djetinjstvo je obiljezila nacisticka okupacija Grcke. Otac
je bio u Pokretu otpora. Porodica se ubrzo poslije Naninog
rodjenja preselila u Atinu, a ona je kao mala preko radija
pocela slusati dzez velicine kao Sinatru, Elu Ficdzerald i
Bili Holidej i francuske sansonjere, prvenstveno Edit Pjaf.
To ju je plijenilo. Pocela je pjevati sa 12 godina. Nana je
pokazala nesvakidasnji muzicki talenat jos od seste godine,
ali se cinilo da je starija Dzeni talentovanija... Otac je
tad radio teske poslove kako bi omogucio Nani i starijoj sestri
Dzeni da pohadjaju prestizni Atinski konzervatorijum. Mala
Nana je pohadjala nastavu klasicnog muzickog obrazovanja skolujuci
glas paralelno s casovima klavira i muzicke harmonije. Nakon
osam godina napornog Konzervatorijuma, prijatelji su je ohrabrili
da se oproba u dzezu. Pidruzila se dzez grupi jednog prijatelja
i tako dospjela na radio talase. Kada su njeni profesori s
konzervatorijuma otkrili da se njihova studentkinja bavi tom,
za njih apsolutno beskorisnom muzikom, pala je u nemilost i
skolovanje se usporilo jer su poceli da je pakosno obaraju
na ispitima. Na kraju - izbacili su je s konzervatorijuma...
Njegovo
pravo ime bilo je Dino Paul Crocetti. Rodjen je 7. juna 1917.
godine, u Steubenvilleu, na granici izmedju americkih drzava
West Virginia i Ohio. Roditelji su mu bili rodjeni Italijani
- berberin Gaetano Crocetti i zena mu Angela. Dino je do pete
godine pricao samo italijanski. Ostaci italijanskog su razlog
njegovog vjecito "razvucenog" govora. To je mnoge
pogresno navodilo na pomisao kako je juznjackog porijekla.
Nasuprot, bio je sa sjevera - iz Ohaja. Napustio je skolu u
desetom razredu. Prihvatao svakojake poslove, od metalskog
do ... krijumcarenja alkohola. U petnaestoj je postao bokser
s nadimakom "Kid Crocett". Tada je zaradio slomljen
nos, rasijepljene usne, i ranjave ruke oko kojih cesto nije
mogao zavoje da omota. Iz borbi je cesto izlazio kao pobjednik
, ali je nagrada cesto bila mizerna. Naposljetku, napustio
je boks. Postao je pomocnik oko ruleta, pa krupije u jednom
ilegalnom kazinu, priucio se usput racunovodstvu i ... pod
pseudonimom "Dino Martini" - po tada cuvenom tenoru
Metropoliten Opere - Ninu Martiniju, poceo pjevusiti sa lokalnim
grupama. Zapazili su mu glas, pa je dobio i pravi angazman
- u Ernie McKay Orchestra, sa kojima je pjevao oponasajuci
priguseno-mrmljajuci stil Bing Crosbyja i Brace Mills. Potom,
ranih 40-tih, poceo je pjevati za grupu Sammy Watkinsa. Tad
je definitivno promijenio ime u Dean Martin.
Roger
Keith "Syd" Barrett bio je osnivac, prvi pjevac,
kompozitor i vodeci gitarista legendarnog britanskog benda
Pink Floyd u godinama njihovog uspona ka vrhu svjetske pop-rock
hijerarhije. Iako je iz grupe ubrzo izbacen, tri godine po
osnivanju, zbog droge, Barrett je presudno uticao na oblikovanje
takozvanog "progresivnog" zvuka, upisanog u istoriju
pod pojmom - psihodelija. Rodjen je 1946. godine u Kembridzu
u Engleskoj, u dobrostojecoj porodici, kao najmladji od petoro
djece. Roditelji su ga ohrabrivali da se bavi muzikom. U srednjoj
skoli dobio nadimak Syd. Floydovci su se prvobitno zvali The
Tea Set, pa The Abdabs, potom The Screaming Abdabs i The Megadeaths,
prije no im se prikljucio Syd. On je osmislio ime The Pink
Floyd Sound i kasnije, The Pink Floyd. Pod tim imenom nastupaju
od 1965. godine. Tumaci se da je to derivat imena Pink Anderson
i Floyd Council, dvojice muzicara koji su ga inspirisali...
What,
when, where... -
The 1970 Isle of Wight Festival was held on August 26 - 31, 1970. It was held
on Afton Down an area on the Western side of the Isle Of Wight (UK). It was the
last of three consecutive music festivals to take place on the Isle Of Wight
in between 1968 and 1970. It is widely acknowledged as the largest music festival
ever, greater than the attendance of Live Aid, Woodstock and Rock In Rio. The
Guinness Book Of Records has cited its attendance as 600,000, this is just above
the organisers' estimate of 500,000. Performed: Arrival / Andy Roberts Everyone
/ Joan Baez / Cactus / Cat Mother & the
All Night Newsboys / Chicago / Leonard Cohen / Miles Davis / Donovan / David
Bromberg / The Doors / Edgar Broughton Band / Emerson Lake and Palmer / Family
/ Free / Good News / The Groundhogs / Gilberto Gil / Gary Farr / Richie Havens
/ Heaven / Black Widow / Howl / Terry Reid / Voices Of East Harlem / Hawkwind
/ Jimi Hendrix / Judas Jump / Jethro Tull / Kris Kristofferson / Tiny Tim /
Lighthouse / Ralph McTell / Melanie / Moody Blues / Fairfield Parlour / Pentangle
/ Procol Harum / Pink Fairies / Taste / Ten Years After / Supertramp / Tony
Joe White / Joni Mitchell / Redbone / John Sebastian / Shawn Phillips / Sly & The
Family Stone / Kathy Smith / Rosalie Sorrels / The Who.
Autor: Dragutin Matosevic, Tuzla, BiH.
Reklamno mjesto 5 Reklamno mjesto 6
Reklamno mjesto 7 Reklamno mjesto 8 Reklamno mjesto 9