|
|
|
Barikada
- World Of Music - Diskografija - ex YU prostor |
|
SLUŠAJ NAJGLASNIJE
Novosti iz kataloga za 2007.
godinu (6) |
Za nastupajuće jesenske dane 2007. godine Zdenko je pripremio 10 novih
albuma. Svi su sjajni i posebni, a izdvojio bih nevjerojatne domaće Melt
Banana,
ex-Mamojebce pod nazivom Trio 3 i nezaslužene marginalce, Radost. Možda
"radost oslobađanja" tek sad počinje....
|
ACTON - 1967 (2007, Slušaj najglasnije)
Ovo je već, čini mi se peti
ili šesti album Actona iz Celja kojeg je u zadnjih mjesec-dva objavio
Zdenko Franjić, odnosno Slušaj najglasnije.
Da se malo našalim, Acton je nedavno na VipInMusic Festu rekao samom
Zdenku da će u Sloveniji otvoriti etiketu koja će se zvati "Slušaj
što tiše", na što mu je Zdenko odvratio "Slušaj najtiše".
Iz čiste zajebancije... (ha-ha-ha!).
Album je pregled Actonovih radova iz '90-tih, te ga predstavlja u raznolikim
oblicima rocka, bluesa i popa otpjevanog na slovenskom jeziku, te ima 11 vrlo
dorečenih komercijalnih rock kompozicija koje su ovjekovječene s Actonovim
sjajnim vokalom, odličnim dionicama fretless basa i finim, produhovljenim gotovo
romantičnim tekstovima.
Posebnu draž daje posljednja kompozicija "Moja zgodba" koja zvuči kao stara
ostavština new-romantics ere s primjesom ranih Depeche Mode i New Order zvukova.
Šteta što je stvar prekratka (samo 2.28), no to mogu nadomjestiti odlične kompozicije
"Na robu ognjenika" (latino-dance/pop) sa sjajnom akustično-gitarističkom solažom,
zatim balada "Ne zameri" i fina plesna ljubavna "Julka". Poklonici hard-rocka
svoj zvuk će pronaći u naslovu "Tvoja volja" (mješavina Deep Purple i Whitesnake
zvuka klavijatura koje je odsvirao Sascha Lojen). Pri tome se iz vida nikako
ne treba izgubiti genijalan zvuk fretless basa kojeg je nekad u '70, '80 i
'90-tim
imao Mick Karn (ex-Japan). Glazba koju je Acton ovdje prikazao vrlo je jednostavna,
istovremeno u nekim područjima i vrlo kompleksna jer se radi o pravom zbiru
vrlo jednostavnih i pjevnih "komercijalnih" skladbi koje u sebi sadrže pravo
bogatstvo tekstualne, vokalne, glazbene i virtuozne interpretacije. Pretposljednja
skladba "Ljubezen" pravo je oličenje Actona u pogledu fretless basa i tekstualne
interpretacije. Acton radi sjajne albume, komercijalno i medijski veoma prihvatljive,
čak i vrlo "mekane" za rock-domaćice s čime će tukaj na Hrvaški napraviti pravi
medijski
proboj. Uostalom, već ga je napravio sa dosadašnjim izdanjima za Slušaj najglasnije.
Naslovi: 1. "Na robu ognjenika", 2. "Ona ni dama", 3. "Oranžna
abstinenca", 4. "Gazda
vamp", 5. "Divji prašiči", 6. "Ne zameri", 7. "Trgaj
me", 8. "Julka",
9. "Tvoja volja", 10. "Ljubezen", 11. "Moja
zgodba".
Ocijena (1-10): 8
|
ACTON - Garsonjera šansonjera / Vikingvin
- autor i pjevač (2007, Slušaj najglasnije)
Jedan od najboljih albuma ovog vrsnog slovenskog kantautora
objavljen je na najznačajinoj cro-indie etiketi, te se s pravom može
smatrati
jednim od najboljih albuma u kolekciji Slušaj najglasnije koja ima
naslove na slovenskom jeziku. Sjajni naslovi "Predolga pravljica"
i "Strt" i najvećeg neobožavatelja bluesa će potjerati u
razmišljanje (kao i cijelokupni literarno glazbeni opus), a posljednja
solo dionica
u "Vidim sončni žarek ki umira" je jedan od zadnjih sentimetalnih
rock komada koji su ikad napravljeni na teritoriju ex-YU.
Sve pjesme su odlično odsvirane, odpjevane i snimljene sa ljubavno / patetičnio
rockerskim elementom da su jednostavno sve ono što je Bare s Majkama radio
u oprilike isto vrijeme (1989-1995). Sad je vrijeme da se kritičari izjasne...
Naslovi: 1. "Človek brez naslova", 2. "Najdi v meni", 3. "Vzhajajoča
moč", 4. "Daj
mi le pogled", 5. "Še vedno isti", 6. "Predolga pravljica",
7. "Strt", 8. "Vidim sončni
žarek ki umira" (ispričavam se autoru jer sam prije mjesec-dva napravio
omašku).
Ocijena (1-10): 8
|
EUNA 3000 - Budim se (2007, Slušaj najglasnije)
Ovo je album Edvard
Halasa iz Subotice kojeg ste imali prilike upoznati u jednom od ovogodišnjih
paketa recenzija Slušaj najglasnije prilikom
albuma "Nestajući obrisi u vodi" potpisanog kao Balans. Album
kojeg otvara zvuk sirene snimljen s prozora Edvardove sobe na vrlo
lošem mikrofonu doslovce treba promatrati kao "budnicu" jer
se radi o akustičnom
radu u kojem je težište i akcent stavljen na fine gitarske ritmike i snen vokal
Ane Patarčić koja pjeva o izgubljenim iluzijama, nadama i mračnijem sentimentalnom
raspoloženju "uzetom i pomalo prepravljenom" od Čedomila Veljačića
iz knjige
"Od Nepala do Cejlona" (1981, Osvit, Subotica). Tekstovi su zaneseni
i romantični, na momente "dark" obojeni, a poseban ugođaj odavaju
akustične indie pjesme pune melankolične minimalističke monotonije "I
sada kada je sve gotovo", "Živim
među pticama" i "Čovek ubica" koje zvuče kao da su iz vremena
This Mortal Coil. Edvard je u "pop" skladbama pribjegao uzajamnoj
spregi ritmičke i fingerpicking stilizacije (s trzalicom), tako da je glazbeni
dio albuma, premda uskog akustično
gitarističkog stila, obogaćen vrlo dobrom melodijskom atmosferom. U tom pogledu,
najbolji komad je "Instrumental Ane i mene" koji je dobar glazbeni
dio fuzije new-agea i ambijentalne glazbe. Jedina je šteta što je album vrlo
loše snimljen, pa se neki dijelovi tekstova ne mogu najjasnije razaznati, no
u cijelini, ideja je odlična i svakako je
treba podržati.
Pjesme koje treba posebno izdvojiti su elegična balada "Još jedna nova
noć puna svojih novih trenutaka", sjajni biser "Kiša sa pratećim
vokalima" i unplugged
easy varijanta be-bop r'n'r-a "Pi da di da da". Vokal Ane je vrlo
visok, te zbog toga ponekad može zazvučati dosta patetičan, ali stvar je u
tome da ova
djevojka itekako dobro zna pjevati i koristiti se svojim glasom. Album pun
emocija, čežnje i strasti, te raznolikih glazbenih ideja. Adresa: edvard33000@yahoo.com Web:
www.myspace.com/balansponovo .
Naslovi: 1. "Sirene jebene", 2. "I sada kada je sve gotovo",
3. "Živim među pticama",
4. "Budim se noću", 5. "Hridina lješinara", 6. "Još
jedna noć puna svojih novih trenutaka", 7. "Čovek ubica", 8. "Kosovka
djevojka", 9. "Sutra", 10. "Instrumental
Ane i mene", 11. "Pi da di da da", 12. "U tropskoj šumi",
13. "Savršenstvo", 14. "Sunce
ljubavi".
Ocijena (1-10): 6 (zbog lošeg snimka)
|
F.A.P.
- F.a.P. (2007, Slušaj najglasnije)
Radi se o tročlanom rock
sastavu za kojeg nije navedeno odakle dolazi, te je na ovom albumu
objavio 10 pjesama snimljenih na nepoznatoj lokaciji.
Po akcentu, imenu jednog od članova i odbrojavanjima (umjesto jen',
dva, tri je upotrebljen egy, ketto, harom), zaključuje se da sastav
stiže iz Madžarskog dijela Vojvodine. Svirka i glazba na albumu su
potpuni alternativni rock koji prožima mnoge povijesne tekovine -
od new wavea, post-punka, ska, funk rocka, dance rocka, nezaobilazne
alternative
(primjerice Butthole Surfers), hc-a (poput Minuteman, Firehose i Mamojebac),
a gitarist i pjevač, Mile Raušo, ima i mnoge očigledne jazz-rock utjecaje.
Snimak albuma je odličan, a ono što posebno plijeni pažnju su sofisticirani
tekstovi, te snažan vokal koji umnogome podsjeća na pokojnog Milana
Mladenovića (EKV). Glazbeno, F.A.P. su vrlo snažan i ortodoksan sastav
koji manipulira vrlo spretno i vješto s kurentnim trendovima (ethno,
world-music, techno), te je posebno naglasiti sjajnu obradu Kraftwerk
hita "Pocket calculator" koji je u njihovom slučaju nazvan "Calculator",
te je izveden na alter-rock način uz dobrane promjene teksta. Album
je sjajan i istinski preporučljiv za sve ljubitelje pravog alternativnog
rocka od Pop Group i Pere Ubu do Pixies i novijih svjetskih trendova poput
Hot Hot Heat ili Franz Ferdinand kada bi ova dva navedena bili posve otkačeni.
Sjajno i hvale vrijedno djelo! Članovi: Alexa Otašević (bubanj), Edvard
Halas (bas), Mile Raušo (vokal i gitara). Adresa: edvard33000@yahoo.com
Naslovi: 1. "Yu", 2. "Malena", 3. "Dos", 4. "Podzemlje",
5. "U boj", 6. "Svega dosta (Taboo)",
7. "Pilanje", 8. "Opijum", 9. "Calculator", 10. "Untitled".
Ocijena (1-10): 9
|
FEDERICO BARABINO & KENJI SIRATORI - Hallucination
Cell (2007, Slušaj najglasnije)
Federico Barabino nam je znan s albuma "Continuo" kojeg
je zajedno sa svojim argentinskim kolegom, Sergio Merceom, snimio još
2004., a objavio
ga je Slušaj najglasnije 2006. Svoj novi projekt Barabino je snimio
s japanskim prijateljem Kenji Siratorijem na način da je Kenji na kompoziciji
"XVI aveces cuando hablo muero sonando
(short pieces)" dodao svoje tekstove na japanskom jeziku. Barabino se
prije svega ovdje prikazuje kao avangardni gitarist koji svira električnu gitaru
bez efekata (vrlo slično Vlatku Klariću na albumu "Samostvaranje"),
te je ovaj album osmislio kao potpuno ekspresivni izdanak neobične i na trenutke
vrlo bizarne, ali istovremeno i slow-deep interpretacije. Uvodna i najduža,
"Expresiones I", instrumentalni je komad, kao i završna, "XVII
expresiones II", te u njima ima onoga što bi laici nazvali "bezvezno
mrtvačko drkanje gitare".
Međutim, tonovi koje spušta i svira Barabino vrlo su promišljene nakupine
art-ekspresija iz mnogih oblasti glazbe (od elektro-akustike, avangarde, moderne
klasike,
jazza, do neizostavne ambijentalne glazbe), pri čemu veliku ulogu igra značaj
tišine. Druga po redu, "XVI aveces cuando hablo muero sonando (short pieces)" s
Kenjijevim vokalom, rascijepljena je na 15 kratkih stavaka koji se kreću u
vremenu od pola do 2 i pol minute. Budući da od japanskog jezika apsolutno
ništa ne razumijem i da nemam pojma o čemu Kenji govori, mogu samo reći o svirci
koja obaveznu tišinu prelama s mnogim kratkim gitarskim egzibicijama i skitovima
koji cijelom djelu pridodaju šarm čudne, ekspresivne, mistične i avangardne
cjeline.
Naslovi: 1. "Expresiones I", 2. "XVI aveces cuando hablo muero
sonando (short pieces)", 3. "XVII expresiones II".
Ocijena (1-10):
hm? Between 5 and 9
|
HARI KRVNIK OD ILINCHICE - Hari krvnik od
Ilinchice (2007, Slušaj najglasnije)
O sjajnom tuzlanskom dvojcu Machina ne treba posebno
govoriti. Zasigurno se sjećate prošlogodišnjeg EP-a "Epos o Marini" (po
mom skromnom mišljenju
najbolji tuzemni singl 2007.) i poznato van je da oni već godinama
žive u Lepzigu.
Ovo je njihov projekat koji je snimljen još u prvoj polovici 90-tih godina,
u vrijeme kada su živjeli u Tuzli, te je kao snimak vrlo loš budući da je zapisan,
kako mi se čini na običnu kazetu.
No, ovdje se sasvim lako može uočiti odakle su sakupili ideje za ubilački masakr
EP-ija "Epos o Marini". Album zvuči kao underground verzija Vatrogasaca u
nešto ležernijoj varijanti, pa je tako na red došao i cover Stinga "Englishman
in New York" u otkačenoj "Moj konj Stevan, nož, vrag i ja (uživo
u Gajevom vrtu '94)". Odlično i posve otkačeno je posljednjih pet kompozicija
koje su snimljene uživo na tri različite lokacije, no ovdje ne trebate tražiti
ništa osim crne
humoreske, pijanih sprdačina i šašavih tekstova. Preporučljivo samo za kolekcionare.
Web: www.myspace.com/harikrvnikodilinchice .
Naslovi: 1. "Baba's corpse", 2. "Ne brini se!", 3. "Ja
nanosim bol", 4. "Bad story
about good Rizo", 5. "Gdje su partizani", 6. "Koralna šuma",
7. "Nož za bostan", 8.
"Ja te volim", 9. "Moj konj Stevan, nož, vrag i ja (uživo u
Gajevom vrtu '94)", 10. "Kralj (uživo na Majevičkoj visoravni '95)",
11. "4 palme (uživo
na Majevičkoj
visoravni '95)", 12. "Puška (uživo na Majevičkoj visoravni '95)",
13. "Don't
go out in the rain (live in Kakanj '96)".
Ocijena (1-10): 5
|
PUZOD - Imenice su glagoli (2007, Slušaj najglasnije)
Još jedan novi projekat-frakcija PT-a (gitara, vokal)
i Peđe (gitara, bas) iz Goribora, te njihovog prijatelja Gogera (bongos,
sintesajzer
i bubnjevi) koji su za ovu priliku pozvali Jelu (zvečka i metalofon)
i Elud (bas). Njih petoro je još 2005. snimilo ovaj materijal u trajanju
od 30 minuta koji se svodi na akustični (naslovi "Edvard Furling" i
"Limeni cvet") i rockerski blues ("Beton i svici", "Od
svega me sačuvala majka") s određenim pomacima ka etno-folk/rocku
(pjesma "Stepski vuk").
Fino i lijepo garažno Lo-Fi izdanje polovine Goribora koje će možda
s vremenom, kada dotični sastav dogura do statusa velikog imena, biti
pravo otkriće da se paralelno radilo i nešto daleko iskonskije. Nije
bolje od Goribora zbog lošeg i neproduciranog zvuka, ali je dosta drugačije
i priziva duh '60 i '70-tih godina kada se čvrsto vjerovalo da rock
i blues mogu promijeniti svijet. Svirka je odlična, minimalistička,
te oduševljavaju PT-ijeve i Peđine gitarske improvizacije u posljednje
dvije kompozicije - "Od svega me sačuvala majka" i obradi "Rokajte
u slobodnom svetu" ("Rockin' in the free world"), Neil
Younga.
Naslovi: 1. "Edvard Furlong", 2. "Limeni cvet", 3. "Stepski
vuk", 4. "Beton i svici",
5. "Od svega me sačuvala majka", 6. "Rokajte u slobodnom svetu" (Neil
Young).
Ocijena (1-10): 7
|
RADOST - Radost oslobađa (2007, Slušaj najglasnije)
Ovaj
hrvatski rock sastav iz Zagreba, prvi i jedini put gledao sam u Močvari
18. III 2007. na poprilično zbunjenoj večeri Srpskih umetnika,
pri čemu uopće nisam shvatio njihov "kućni, sam za sebe" performance.
Tom prilikom su mi izgledali smušeno i "šugavo", posve nepripremljeni,
te nedorečeni, neoriginalni i dosadni. Međutim, ovaj album opovrgava
moje tvrdnje jer se radi o vrlo dobrom studijskom materijalu prema kome
se može zaključiti da su Radost daleko bolji u studiju nego li uživo.
Pjesme su im veoma radiofonične, studijski solidno producirane, a u pogledu
komponiranja i aranžmana vrlo dobre, te su otprilike na pragu prvih radova
Azre i naprasitih Ripperovih (PCVC)
dosjetki. Tekstovi su idealni, upravo za poklonike Štulićeve pjesmarice
s mnogo produhovljenog i proživljenog
inteligentnog, knjiški i kultorološki prožvakanog bunta na kome je zaspao
Daniel Biffel (Pun kufer). Glazba je također vrlo dobra i prožima retro
utjecaje blues, pub i hard-rocka, alternative, new-wavea, reggaea, kabareta,
pop-jazza, soula, pop-rocka, te je odlično aranžirana. Posebnu draž Radost
ima u vokalu ljepuškastog Braleta čiji je glas toliko patetičan (poput
Jurice Pađena!) da mu se sve što izgovori i otpjeva mora vjerovati. Album
ima i vrlo ortodoksnih i originalnih kompozicija poput "Razgovarajmo
o tome (S.Beckett)", "Sjećaš me se" (instrumental koji
podsjeća na "Mind
riot", Soundgarden), "Crveno", "Triton po Samuilu
(S.Beckett)",
te nekoliko potencijalnih hitova - "Gdje je vrijeme nestalo (R.
Davies)",
"Svi su mrtvi",
"Mikroskop", "Šešir", "Leptirica" i "Sve
ono što znam o sebi" koja je
pritajena i posve lucidna obrada Arsen
Dedića. Kao gosti na albumu su sudjelovali novi srpski umetnici – genijalni Tobić Tobić
i Alina (glasovi), te Srđan Činč (violina) koje možete pronaći upravo u katalogu
Slušaj najglasnije.
Ispričavam se bandu Radost koji mi nisu ostavili nikakav utisak na onom koncertu
u Močvari, ali ovaj album je odličan! Štoviše, album je sjajan retro prikaz
vremena koje više ne postoji. Itekako će biti zanimljivo pogledati kuda će
Radost krenuti s narednim radovima. Imaju velikog potencijala da probiju komercijalne
barijere. Jači su od Parnog valjka, Prljavog
kazališta, Gibbonija..., a negdje
su u vodama koje okružuje Azru, Pipse
i Balaševića. "Radost oslobađa",
možda je nagovještaj jednog velikog rock-banda?
Naslovi: 1. "Gdje je vrijeme nestalo" (R. Davies), 2. "Razgovarajmo
o tome" (S. Beckett), 3. "Svi su mrtvi", 4. "Gospodar prosjeka",
5. "Sreća",
6. "Sjećaš me se", 7. "Mikroskop",
8. "Crveno", 9. "Šešir", 10. "Hvala hvala hvala",
11. "Triton po Samuilu" (S.Beckett),
12. "Leptirica", 13. "Matematika" (D. Kojić), 14. "Kazaljke",
15. "Sve ono što znam o sebi" (J. Hendrix - A. Dedić).
Ocijena (1-10):
9
|
TRIO TRI - Trio Tri (2007, Slušaj najglasnije)
Prije 15-,14-,13-,12 godina
znao sam jedan odličan sastav koji se zvao Mamojebac. Bila su to tri
momka sa Krka (iz Njivica) koja namjerno nisu
htjela dati svoja imena u medije zato jer su u to vrijeme bili na sjemeništu.
Sticajem okolnosti, uspjeli su objaviti sjajan, ali neprimjećen album-kazetu
"Ko je ovdje kome guzica?", te su imali nenadmašne koncerte
s obiljem inovativnih performance ideja koje priznajem i dan-danas imam
u glavi
(poput "Miš", "Pjesma neobičnog položaja" ili "Misaona"). Danas,
nemam pojma gdje su ti ljudi, ali ovaj Trio 3 (ili Trio Tri, te istodobno
na ćirilici), potpuno djeluje kao nekadašnji Mamojebac. Sve je identično, otkačeno,
inovantno, brutalno i istovremeno art orijentirano.
Ovdje se radi o kratkih, čak 37 kompozicija u trajanju od nekoliko sekundi
do maximum 4 minute. Sve je perfektno odsvirano, kombinirano u mnogim tehnikama
(h/c, punk, jazz, pop, hip-hop, experimental, noise, rock...) i na najbolji
mogući način nastavlja tradiciju fenomenalnih Mamojebaca. Ako su to Mamojebci
(što mi niti sam Zdenko nije mogao potvrditi), onda su se strašno ubrzali i
otišli u totalni kaos u kome vlada red. A ako nisu, onda svaka čast ovim momcima
koji potpuno slijede sjajni nastavak ovih Krčana.
Za informaciju, na albumu osim bubnjeva i bas gitare, nalaze se i zvukovi trube
i saksofona (Mamojebci su nekad koristili melodiku), tekstovi su na hrvatskom
i iskrivljeno namjerno na engleskom jeziku, no svirka je genijalna. U međuvremenu
saznajem da je band iz Pule i da netko od članova crta stripove za Franci Blaškovića. A
kad se samo sjetim da sam 1993. i 1994. s Defom radio koncert Mamojebaca u
Podravcu (Virje) i u Domu željezničara (Koprivnica), te da nam je Mamojebce
preporučio kao prave alternativne snage Marko Brecelj, sličnost s ovim sastavom
je više nego očigledna. Ako nitko od Mamojebaca nema prste u Trio Tri, onda počinjem piti samo sokove.
Prestajem s pivom.
Na omotu nema nikakvog kontakta, što me ponovno navodi na to da je ipak netko
od Mamojebaca u igri i da služi svetu misu, predaje vjeronauk, odrađuje krštenja,
vjenčanja i sprovode godinama negdje u nekoj župi, te da mu je ovo pravi ispušni
ventil. Ovo je nenadmašan album, zakon h/c-a, brutalnosti, otkačenosti, no
vrijedi spomenuti da je sva brutalnost u samom izrazu, snimku i svirci, no
nikako u
svjetonazoru. Trio Tri se šegače poput svećenika koji cijeli život sluša tuđe
grijehove na ispovijedi i negdje "mora puknuti". Imati sve grijehove
svojeg stada nije mala stvar. A kompozitor ovih pjesama ih je znao oblikovati
u pravi
okvir. Nije ostao griješan niti Bogu, niti narodu, a niti sebi. Ovo nije perverzan
album, da se razumijemo, ovo je čisti i pravi underground sa smislom, karakterom,
zaleđem i podnebljem. Sjajno!!! Usput, za one rijetke koji znaju album John
Zorna, "Neon Garden", ovo je nešto
vrlo slično. Stoga, ovo je umjetničko djelo. I ove umjetnike zaista treba razumijeti. Imam
dojam da će ovi Trio Tri daleko, daleko dogurati na američkoj nezavisnoj top
ljestvici KZSU radio programa. Možda ćemo ih kroz nekoliko godina doživjeti
kao pravi alternativni fokus-domet hrvatske alternativne rock glazbe.
Naslovi:
1. "Evo ga, nema ga", 2. "Accordable scordata", 3. "Aston
Martin",
4. "Daj mi bre cure", 5. "Dekonstruktifh", 6. "Gospodja
bres zivatja", 7. "Gou
uer", 8. "Jazzve", 9. "Jurim soma", 10. "Kakko",
11. "Karaon kaval", 12. "Kop stop",
13. "Kopo", 14. "Kratka skoro krotka", 15. "KUD
kojimilimoji",
16. "Malo para, a", 17. "Militamini", 18. "Na
prodaj ulice", 19. "Neodlučna", 20. "Nevrocvrčak",
21. "Nike patike", 22. "O luci", 23. "Oće i
meni to pivo", 24. "Pet netje da puk", 25. "Popkornn",
26. "Posranje", 27. "Saturdaj najt ivning", 28. "Shta
ye uovo", 28.
"Skoro oro", 30. "Somajuri i", 31. "Thank Yu",
32. "Traktor", 33. "Tromba dura", 34. "Uinaueoleo
tubi", 35. "Uona siu", 36. "You are fajv".
Ocijena
(1-10): 10!!!
|
TRIO TRI - Za televizore (2007, Slušaj najglasnije)
Na
potpuno nečitkom back-coveru ovog albuma ništa se ne može pročitati,
što me opet dovodi u sumnju da su u pitanju Mamojebci. Ovo je sjajan
instrumentalni album gdje Trio 3 izvodi duboki kraut-rock začinjen s
obiljem undergrounda, psihodelije i sjajne svirke. Album ima (samo) 11
kompozicija koje su kao i "Trio Tri" izgleda snimljene u "prvom
šusu",
no svirka je toliko dobra i koncizna (pogotovo gitara i bas) da se sam
pitam ne crpe li ovi neidentificirani rockeri (a da li su uopće rockeri?)
snagu direktno od same suštine ljudskog postojanja na Zemlji. Boga neću
spominjati, no ovo je nešto nevjerojatno... Druga kompozicija, "Il
gato, il topo el elefante ballerino", uz pratnju ritam mašine
jedan je od najbolje ikad napravljenih instrumentala u povijesti jazz-rocka!
Fakat nisam čuo
bolji! (oprosti Joe Zavinul & Weather Report, Miles Davies i John
Coltrane, ali ovako se radi sa srcem i dušom...).
Na albumu Trio Tri kombiniraju dvije osnovne mogućnosti - jazz improvizacije
i slobodu korištenja ograničene ritam mašine, no to rade nevjerojatno, u minimalističkom
smislu (naravno da su slušali Joy Division, pretpostavljam), ali napravili
su strašan, strašan i odličan album. Odmah ih preporučam s ovim repertoarom
za predgupu David Sylviana, ali samo s ovim albumom. "L'elefante stanco" je
peti komad gdje se uz ritam mašinu nameće sjajna svirka bas gitare i znam da
će mnogi budući fanovi rado tražiti ovu skladbu. Općenito, Trio Tri su posve
prožvakali znanje rocka (uopće ga nema u njihovom izrazu), te glazbu usmjeravaju
prema sasvim vlastitom pogledu prema cijelokupnoj
r'n'r kulturi koja je u posljednjih 20-tak (a i više godina) doslovce otišla
k vragu.
Ovo je, ak' me se pita, jedan od najboljih albuma u cijeloj povijesti glazbe.
Možda suviše pretenciozno, no ne mogu se sukobiti sa vrsnim sviračkim umjećem
i neandertalom koji je ovdje zabilježen. Ovak niti najsmijelije Melt Banana,
najeksperimentalnije Can pa ni Sonic Youth kompozicije (u jednoj od predzadnjih
"Tuurbduck") nikad nisu zvučale. Zdanji dio albuma je totalna sloboda,
ekspresija i umjetnost koju samo može stvoriti netko tko je srcem i dušom u
r'n'r-u i
proživio ga je kroz sve moguće stadije. Ovo sigurno nije radio netko tko ima
20 godina, to je jasno.
Trio Tri su fenomen. Lo-Fi, nazvati će producenti. Ali sjajno, sjajno, sjajno.
Tko god da jeste, svaka vam čast. Fenomenalni ste!
Naslovi: 1. "Perilcollo",
2. "Il gato, il topo el elefante ballerino", 3. "Dolazi, prolazi,
odlazi", 4. "Traphunt",
5. "L'elefante stanco", 6. "Disturbis",
7. "Kurbo folk", 8. "Urbopok", 9. "Tuurbduck",
10. "Urbo oak", 11. "Sammbayoga".
Ocijena (1-10): 10!!!
|
|
| |
|
Reklamno mjesto 5
Reklamno mjesto 6
Reklamno mjesto 7
Reklamno mjesto 8
Reklamno mjesto 9
Hosting sponzor:
|