Barikada
- World Of Music - Rock-pop history |
|
FELJTON
O LOLI NOVAKOVIĆ
Vesta Vanell |
UVIJEK SE VRAĆALA
/ 4. dio
Feljton o Loli Novaković (Vesta Vanell)
NOV POČETAK U DOMOVINI
Kada se Lola vratila sa tako uspješne
turneje po inostranstvu, dogodilo se ono što se i očekivalo: strana priznanja
i ovoga puta imala su čudesnu moć.
Konačno i domovina je priznala Lolu! To se pokazalo odmah na ulasku u zgradu
Radija Beograd, gdje vratari nisu svaki čas od nje zahtijevali da im pokaže
propusnicu.
Ti prvi uspjesi Lolu nisu zbunili. Naprotiv, počela je ozbiljno
da radi. Upisala se na Muzičku akademiju u Beogradu i počela da studira solo
pjevanje kod profesorice
Ljiljane Zupančić.
Učenje, vježbe, gostovanja, snimanja, koncerti... pa opet učenje... tada su
i novine počele objavljivati vijesti o njoj i intervjue sa njom. Mada je bila,
veoma mlada, sa 22 godine, ali ona je stajala čvrsto, sa obje noge na zemlji.
"Aplauzi su opojni," rekla je tada u jednom intervjuu, "ali me nisu uvjerili
da sam već na svom vrhuncu. Znam da moram još puno da radim. Moja najveća želja
je da dozrim kao pjevačica, da postanem i ostanem pjevačica, a ne samo pjevački
meteor."
Na Muzičkoj akademiji, gdje je studirala, ustanovili su da
je njen dramski sopran veoma dobar pa su joj prorekli lijepu, uspješnu opernu
karijeru.
Ali poslije dvije godine studija na Muzičkoj akademiji, Lola se odlučila za
zabavnu muziku. Već 1957. godine mnogima je bilo potpuno jasno da će taj glas,
prebogat preljevima toplih boja i neponovljivih nijansi, jednoga dana postati
"vlast" jugoslovenske
publike.
Lola se toliko svidjela i Madjarima, da je samo dva mjeseca
poslije prvog nastupa u toj zemlji, ponovo pozvana da nastupi u svim većim
gradovima te zemlje.
U jesen 1957. godine otišla je na turneju po Poljskoj i Čehoslovačkoj, a
tamo je ostala dva mjeseca. Svugdje gdje je nastupala ljudi su bili jednako
oduševljeni.
PRVI JUGOSLOVENSKI FESTIVAL i ELIZEJSKE POLJANE
U BASELU
Te iste,
1957. godine, u Beogradu su prvi put organizirali festival zabavne muzike.
On je u stvari prethodio Opatijskom festivalu, koji se prvi put dogodio
1958. godine. Ali taj, Beogradski festival, nije imao značaj takmičenja.
Domaći i strani izvodjači zabavne muzike samo su se predstavili na nekoliko
koncerata. Nastupila su tri orkestra iz radio stanica bivše Jugoslavije: Ljubljane,
Zagreba i Beograda. A pored njih i poznati pjevači zabavne muzike: Dušan Jakšić,
Lola Novaković, Olivera Marković, Marjana Držaj, Ivo Robić, Anica Zubović...
medju muzičarima tada se prvi put pojavio Jože Privšek kao solista na vibrafonu.
Njegovo ime povezano je sa Lolom, kako ćemo vidjeti.
Među stranim muzičarima treba spomenuti virtuoza na klaviru, Jacquea Duvala.
On bio je veoma oduševljen Lolinim glasovnim mogućnostima. Ništa manje nije
bila oduševljena publika, koja je gromkim aplauzom nagradila Lolinu interpretaciju
južnoameričke pjesme "U Čile, u Čile".
Druga veoma značajna priredba, na kojoj je Lola nastupala,
zvala se Elizejske poljane. A to se dogodilo u Baselu u Švajcarskoj. To
nije bio festival kakvi
su bili u modi poslije toga. Ali poziv našoj pjevačici da nastupi sa tada najpoznatijim
evropskim pjevačima, bila je svakako čast. Taj nastup bio je u isto vrijeme
i Lolin prvi nastup u Zapadnoj Evropi. Pored svjetski poznate pjesme "Tenderly"
(Nježnost), Lola je otpjevala i domaću skladbu Mirka Šouca, "Kada dodje dan".
Ako je u tom času postojao hit, onda je to bila ova dopadljiva melodiozna pjesma,
kojom je Lola sa svojim kristalnim glasom udahnula dušu. Lolin prvi nastup
u Zapadnoj Evropi bio je veoma uspješan.
OPATIJA 1958.
Konačno, na red je došao prvi pravi jugoslovenski
festival, domaćeg izvora i sa takmičenjem! U septembru 1958. godine u Opatiji
su se okupili svi što
su nešto značili u zabavnoj muzici u tom času. A to su bili najbolji izvodjači
zabavne muzike.
Lola je pjevala pjesmicu "Kućica u cvijeću", sa kojom je dobila simpatije publike.
Ali ta pjesma nije bila pisana za nju, pa se sa tom, skoro dječjom pjesmicom,
više proslavila tada veoma mlada Zdenka Vučković.
Uprkos tome, Lola nikada nije zaboravila taj prvi festival
u Opatiji. A što je to bilo tako nezaboravno? Klima koja je vladala festivalu!
Za danas neobično!
Ni malo nije bilo slično raspoloženju koje je vladalo kasnije na festivalima,
kada nikada nisi znao, tko će kome da podmetne nogu. Svi su si izvodjaci
bili prijatelji, u pravom smislu ove riječi. Bez sjenke zla i nezdrave konkurencije.
Tada su pjevači još pomagali jedan drugome, zajedno su se borili. U takvom
raspoloženju
nije bilo intriga ili ispada. To danas mora da se čuje kao bajka za laku
noć, djeco! "Pitajte i druge", kaže Lola, "svi će reći isto!"
Tada nije bilo govora o kakvim apartmanima, nego su tri pjevačice
- Lola, Marjana Držaj i Anica Zubović - morale spavati u istoj sobi. Njih
tri su
bile kao
sestre i nikada u životu nisu se posvadjale.
Prvi festival u Jugoslaviji u isto vrijeme značio je za Lolu i snimanje
prve ploče. Ali nije bilo govora o kakvom studiju! Snimali su u kinodvorani
u
Opatiji i nikome nije palo na pamet da se žali. Bili su sretni da snimaju!
Novine u to doba postajale su sve više naklone Loli, pa je
revija "Naša žena" o njoj napisala: "Mlada interpretatorka pjesama, zabavne
i jazz glazbe, probila
se s razlogom u prve redove. Danas, kada se puno govori o zabavnoj muzici
kao o potrebi sadašnjice, Lola Novaković je veoma tražena i veoma omiljena.
Mnogi
je sa pravom smatraju najboljom pjevačicom u državi".
|
LOLA NOVAKOVIĆ - "Ljubi me"
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Feljton
- 11. dio
|
Feljton
- 12. dio
|
|