Barikada
- World Of Music - Rock-pop history |
|
FELJTON
O LOLI NOVAKOVIĆ
Vesta Vanell |
UVIJEK SE VRAĆALA
/ 7. dio
Feljton o Loli Novaković (Vesta Vanell)
TI NISI DOŠAO...
Festival Zagreb 1962.
Mnogi su uvjereni da je najbolji festival zabavne muzike
ikada održan u staroj Jugi bio Zagreb 1962. Toliko je kvalitetnih pjesama
bilo
tamo kao i najboljih jugoslovenskih
izvodjača. Sve pjesme su odmah poslije festivala izašle na vinil pločama.
Za Lolu je to svakako bio najveći festivalski uspjeh, o kome se, inače, može
samo da sanja. Nikada prije i vjerojatno nikada kasnije Lola u domovini nije
dobila takvog priznanja publike kao te finalne večeri u Studentskom centru u
Zagrebu.
Već na nekoliko prošlih festivala, bila se bitka za prestiž
izmedju trojice pjevača: Lole Novaković, Vice Vukova i Gabi Novak. Zagreb je
odlučio o pobjedniku.
Iako su skladbe bile autorski radovi braće Nikice i Stipice Kalogjera - "Krovovi",
koju je pjevala Gabi Novak i "Negdje", koju je pjevao Vice Vukov, najveći favoriti
festivala,
pobjedu je odnijela skladba Alfonsa Vučera - "Ti nisi došao", koju je nezaboravno
izvela nezaboravna Lola Novaković.
Jedino je Lola bila u stanju da izvede ovu - po mišljenju kritičara, a ne i
publike! - prosječnu pjesmu, na tako briljantan način, da to nitko ni do dana
današnjeg nije zaboravio. Mi koji smo to gledali na televiziji znali smo da
smo svjedoci historijskom dogadjaju u zabavnoj muzici stare Juge. Taj fenomenalni
nastup je tada, već
veoma omiljenoj i obožavanoj pjevačici, donio vojsku novih obožavaoca - i zbog
njenog pjevanja, i zbog njenog izgleda i ponašanja. Jer treba na tom mjestu
spomenuti da je Lola bila i ljepotica prvog reda, pa je plijenila srca zbog
svega toga,
i mladima i starima, i muškarcima i ženama, i djeci... svima. Lola je u stvari
imala takvu karizmu da njoj nije trebalo ništa drugo nego samo da jeste, da
postoji, a kada bi zapjevala, ljudi su se našli u transu.
Što se zapravo dogadjalo u Zagrebu?
Finalne večeri iza scene
je bilo dosta mirno. Kada je Lola otpjevala pjesmu "Ti nisi došao", ona uopće
nije sišla sa bine. Pjevači iza bine nisu ništa govorili,
kada se iz sobe za pjevače ukazala glava Vice Vukova, pitajući: "Kome aplaudiraju?"
"Loli."
Poslije pet minuta Vice opet otvara vrata: "A kome sada aplaudiraju?" "Loli."
"Što? Zar još uvijek?"
Posle toga nitko nije više ništa pitao, jer je svima sve bilo
jasno. Konačno, Lola je došla sa scene sa suzama u očima... I poslije, Lola
je bezbroj puta otišla
na scenu da zahvali publici za najduži mogući aplauz u životu. Taj nije prestao
ni kada su svi izvodjači došli na scenu da otpjevaju finalnu "Pjesmu Zagrebu".
Još i tada, čitava dvorana skandirala je ime: "Lo-la, Lo-la..."
Bilo je dva poslije ponoći, a publika još nije htjela da napusti dvoranu. Finale
festivala trajao je čitavih šest sati!
Loline suze ispred mikrofona i kamera, bile su senzacija prve
vrste. Novinari su bili spremni da o tome napišu čitave studije, pokušavajući
da pogode zašto
je Lola plakala... Neki su tvrdili da je to bio dobro namješten trik... a drugi,
da je u oči namjerno stavila glicerin...
Ali, ništa od toga nije bilo istina. Loline suze bile su sasvim iskrene, spontane.
Bilo je više uzroka za njih. U to doba, već se u pozadini festivala
usidrio nezdrav duh. Prije nego što su pjevači izveli sve pjesme, već je "kao"
bilo poznato tko će biti prvi i tko drugi... Lola je to slušala sa ogorčenjem.
Odlučila je da prekriži takve račune. Sa suzama ogorčenja došla je na scenu.
A tamo, u prvim redovima, vidjela je ljude... a u njihovim očima bilo je toliko
topline, emocija i naklonosti da je Lola bila toliko dirnuta da je počela da
plače. Lola je plakala i pjevala u isto vrijeme:
"Ti nisi došao, ni pružio mi ruke svoje na rastanku, na rastanku... željela
sam da snove tvoje obojim bijelo, bijelo kao jedra i kao ptice koje su nam
odnijele misli..."
Kako je to uspijevala pjevati uz plakanje, ni sama ne zna.
Kada je mladi kompozitor, Alfons Vučer, došao na scenu po nagradu, širokom
gestom pokazao je na Lolu. Sa tim je potvrdio ono što su svi znali: apsolutni
pobjednik
festivala bila je Lola, koja je pjevala Vučerovu pjesmu.
Novinar Jovan Hadži Kostić poslije festivala Zagreb 1962. je napisao: "...Kod
dodjeljivanja nagrada dogadja se nepravda. Kompozitori dobivaju pokal i kuvertu,
a pjevači pljesak i cvijeće... Nema dileme da su upravo pjevači
podigli festival na izvanredno visoki nivo...
Subota je bila noć Lole Novaković. U njenom pjevanju bilo je toliko emocija,
angažiranosti i glasovnog potencijala, da je bilo vrijedno samo zbog nje preživjeti
šest sati u dvorani "Studentskog centra". Mladom kompozitoru Alfonsu
Vučeru nećemo učiniti nepravdu ako napišemo da su braća Kalogjera imali više
mogućnosti za prvu nagradu. Ali ono što je Lola
uložila u svoju pjesmu bilo je tako jedinstveno da se publika sa velikom
većinom
glasova odlučila za "Ti nisi došao"."
"Nikada neću zaboraviti ono što mi je pripremila zagrebačka publika,"
kazala je Lola poslije festivala Zagreb 1962. "Tako nešto može se doživjeti
samo jednom
u životu."
Ploču sa pjesmom "Ti nisi došao", obožavaoci su pokupovali u zlatnoj tiraži
i poklonili svojoj ljubimici najljepši dar, prvu zlatnu ploču. A Lola pjesmu
"Ti nisi došao" nije otpjevala nikada više. Godinama kasnije novinari su je
pitali: "Koja je pjesma, koja Vas najviše podsjeća na Vaš život?"
Lola im je odgovorila: "Ti nisi došao". Nikada je ne pjevam!"
|
LOLA NOVAKOVIĆ - "Moj dragi Beograd"
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Feljton
- 11. dio
|
Feljton
- 12. dio
|
|