UVIJEK SE VRAĆALA / 12. dio
Feljton o Loli Novaković (Vesta Vanell)

Povratak jedne zvijezde
A sada ćemo vidjeti kako se zvijezda, zvana Lola Novaković, vratila iz Rima. Svakako ne na način na koji bi svatko očekivao... Poslije trijumfa na čuvenom Trgu Svetog Petra, željeli su novinari, reporteri, fotoreporteri, TV ekipe, radijske ekipe i obožavatelji da joj pripreme nezaboravni doček. I pošto je svima njima bilo logično da će se Lola iz Rima u Beograd vratiti avionom, sedma sila i bezbroj Lolinih obožavaoca, uz gomilu cvijeća, okupirali su beogradski aerodrom "Surčin". Ali avion iz Rima je pristao na "Surčinu" - bez Lole. To ljudi nisu mogli da vjeruju... Što sada da se radi?

Poslije takvog uspjeha, Lola je naslutila što bi moglo da se dogodi u domovini, pa je u Rimu umjesto u avion za Surčin, sjela na vlak za Beograd. Jer buku nije nikada voljela... Pored sebe na sjedište je postavila oba velika pokala koja je dobila u Rimu. Kada bi je putnici pitali gdje ih je dobila ona bi veoma ozbiljno odgovarala: "Na atletskom takmičenju!"

Dok sedma sila, uz mnoge obožavaoce, na "Surčinu" nije znala kuda bi sa sobom i gomilom cvijeća, Lola je uspjela doći kući da je (skoro) nitko nije zapazio. A to nije bilo jednostavno jer je i glavni ulaz u kuću bio dobro zakrčen njenim obožavaocima. Tako je Lola morala da u kuću udje kroz jedan prozor u zadnjem dijelu kuće koji je ona kao djevojčica upotrebljavala umjesto vrata.

Malo kasnije, Lolina mama i nećakinja vraćale su se kući. Susjeda Kristina zaustavila ih je u prizemlju: "Lola se vratila! " "..."... "Ušla je kroz prozor..."
"Nije moguće", rekla je Lolina mama svojoj unuci, "Kristini kao da je se danas nešto pomaknulo u glavi..." Ali kada su došle do stana, otvara im Lola koja bi mogla svakoga da uvjeri da u to doba ona obično posprema stan... Malo kasnije je i sedma sila na "Surčinu" saznala da se Lola vratila, pa su došli da okupiraju, zajedno sa gomilom cvijeća, stan na Bulevaru revolucije 54. Ovdje su konačno skupa proslavili taj nesvakidašnji uspjeh.

Sudbina još jedne pjesme i jedne ponude
Razumije se da su Lolini obožavatelji tražili ploču sa pjesmom "Ulica četiri fontane". Ali je istina da tu pjesmu Lola nikada nije snimila. Tako, studijski snimak ne postoji. Pa tako i ploča nikada nije postojala. A tu pjesmu, Lola je ipak pjevala uživo, na nekim svojim nastupima te godine, 1964. Tako sam ju slušala na jednom Lolinom nastupu u Ljubljani i nisam je zapamtila jer je ta pjesma prilično teška i nije neki lagani šlager. Samo, bilo mi je jasno da ta veoma lijepa pjesma ima kvalitete evergrina i da je bila pisana za Lolu.

Publika u Jugoslaviji mogla je čuti tu pjesmu jedanput. Lola je pjesmu "Ulica četiri fontane" pjevala na priredbi "Balkanijada pjesama i prijateljstva", koja je bila organizirana samo jedanput i to u Beogradu, godine 1964. Tada su se sakupili najbolji pjevači zabavne muzike iz Bugarske, Rumunije i Jugoslavije. A tu je priredbu prenosila i televizija. Jedini dokument Loline izvedbe te pjesme postoji kao tonski snimak sa te "Balkanijade". Kako smo čuli, taj snimak tek je nedavno nadjen u podrumu kuće pokojnog kompozitora Dušana Vidaka!

U Rimu je Lola dobila nekoliko ponuda za nastupe, medju njima i poziv za nastup na čuvenom talijanskom festivalu u San Remu. A Lola, kako je poznato, na tom festivalu nikada nije nastupila. Bila je vezana ugovorom za snimanje ploča sa PGP RTB, pa bi ova firma morala da plati pola milijuna lira za Lolin nastup u San Remu. Toliko je trebalo platiti za svakoga pjevača koji je bio pozvan. A za Lolu nije tada bilo deviza...

Dva uzbudjenja u godini 1965...
Već na samom početku 1965. godine, to je bilo 6. januara, dogodilo se uzbudjenje i iznenadjenje za Loline poklonike. Lola je nastupila u Beogradu sa Beogradskim simfonijskim orkestrom pod vodstvom dirigenta iz Italije, Nella Segurinija. Taj dirigent je jedan od rijetkih koji dirigira i istovremeno svira klavir. Lola je pjevala drugačiji repertoar od onoga na kojeg smo bili navikli, a to su bile operetne melodije. Poslije tog koncerta dirigent Segurini je izjavio: "Lola je izvrsna pjevačica. Veoma sam zadovoljan njenim sudjelovanjem. U Rimu je postigla veliki uspjeh sa pjesmom "Ulica četiri fontane". Tamo sam je i upoznao." (On je bio dirigent orkestra koji je svirao na festivalu "Rim pjeva", 1964. godine.)

Drugi dogadjaj koji se imao dogoditi u toj godini, nije bio ni malo ugodan za sve koji su voljeli Lolu. Aprila 1965. izašao je intervju sa Lolom u reviji "Svijet". Taj intervju je izazvao oluju. Izmedju ostalog tada je Lola izjavila: "Dosta mi je bijede, rada i napora! Moja odluka da idem sa čovjekom koji je bogat, posljedica je želje da počnem nov, miran život. Već ove godine, možda i prije ljeta, odlazim u Bejrut. I to će biti kraj Lole pjevačice."

Teško je bilo tada zamisliti nešto tako neočekivano kao što je bila ta izjava! Da Lola prestane da pjeva?! Pa to je nemoguće! Bilo kakav razlog bio, on to ne opravdava, to se ne smije dogoditi! Takvog mišljenja bili su mnogobrojni Lolini obožavaoci koji su zavrnuli rukave i počeli da pišu pisma. Lola i redakcije raznih časopisa bili su zasuti protestnim pismima. Neki od Lolinih strastvenih obožavalaca zaprijetili su da će joj spriječiti odlazak. To je tada bilo prvi put da je Lola htjela da završi svoju pjevačku karijeru - i nije to bio jedini njen pokušaj.

Srećom, to se nije dogodilo i ta velika uzbuna prekinuta je Lolinom izjavom: "Bez pjevanja i bez Beograda ne mogu da živim..."

Autor: Vesta Vanell Slovenija

---